Oglasi

Ratni zločinci ne zaslužuju ni odlikovanje, ni mandat

Zahtjev Inicijative mladih za ljudska prava za ukidanje mandata Šešelju i oduzimanje odlikovanja bh. Hrvatima bez reakcije vlasti.
Iz ureda Kolinde Grabar-Kitarović potvrđen je prijem zahtjeva Inicijative mladih, a iz ureda Maje Gojković ni tolikoAl Jazeera

Inicijativa mladih za ljudska prava ovih se dana obratila vlastima u Beogradu i Zagrebu s dva zahtjeva koji još uvijek nisu pali na plodno tlo. Od Narodne skupštine Srbije zatražili su da se Vojislavu Šešelju oduzme zastupnički mandat zbog činjenice da je u Haagu pravomoćno proglašen ratnim zločincem, a od predsjednice Republike Hrvatske da se čelnicima samoproglašene Herceg-Bosne, također osuđenima za ratne zločine, oduzmu odlikovanja. Iz ureda Kolinde Grabar-Kitarović potvrđen im je prijem zahtjeva, a iz ureda Maje Gojković ni toliko. Umjesto nje, odgovorio je Šešelj prijetnjama Tomislavu Žigmanovu i Nenadu Čanku, a potom i navodnim gaženjem hrvatske zastave i psovanjem izaslanstva Hrvatskog sabora. Odgovorili su i radikali prijetnjama Aleksandri Jerkov, zastupnici Demokratske stranke.

Čim je Šešelj pred Rezidualnim mehanizmom za međunarodne kaznene sudove proglašen krivim i osuđen na 10 godina, koje je već odležao u haškom pritvoru, Inicijativa mladih za ljudska prava zatražila je da mu konstatiraju prestanak mandata zastupnika. Reakcije nije bilo. Iz Inicijative ukazuju da se on „oseća nedodirljivim“, a prema njemu se na taj način, tvrde, „ponaša i velika većina narodnih poslanika, uključujući tu i predsednicu parlamenta“ [Maju Gojković].

„Nije dovoljno samo zaustaviti Šešelja. Srbija vapi za načinom da zaustavi promovisanje politike koju Šešelj zastupa. Potrebno je da se poklope dve stvari - dosledno sprovođenje zakona i jedinstvena osuda celokupne demokratske javnosti“, kaže Ivan Đurić, programski direktor Inicijative mladih za ljudska prava – Srbija.

Smatra i da se politička težina Vojislava Šešelja „ne meri brojem glasova koje osvaja na izborima, već time koliko je u javnosti prisutan i koliko drugi sprovode njegovu politiku“.

Pusić: Odgovorni političari to ne rade

Poruka koju šalje Ured predsjednice Republike Hrvatske odbijanjem da oduzme odlikovanja pravomoćno osuđenima za ratne zločine je „neodgovorna i za Hrvatsku kao pristojnu pravnu državu štetna“, smatra Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava.

Oduzimanje odlikovanja, dodaje, trebala bi biti dužnost predsjednice u sklopu obaveza osobe na toj funkciji: da brine o međunarodnom ugledu zemlje, o vjerodostojnosti države odnosno poštivanju međunarodnih ugovora koje je Hrvatska potpisala kao i o domaćem javnom mnijenju na koje takve odluke bitno utječu.„Veličanje osuđenih za ratne zločine kao heroja i to posebno onda kad su osuđeni, stvara javno mnijenje u kojem se relativiziraju zločini, a počinitelji prikazuju kao žrtve. U konačnici to vodi ka bezosjećajnosti za tuđe patnje, netrpeljivosti prema pravim žrtvama i, dosljedno, moralnom urušavanju društva. Odgovorni političari svojim će postupcima pokušati spriječiti takav razvoj događaja“, kaže Pusić.

„Ne može najveća zamerka na Šešeljevo bavljenje politikom nakon povratka iz Haaga da bude to što nije dosledna opozicija, što premalo kritikuje Aleksandra Vučića i što su mu sinovi u nekim opštinskim većima. Šešelj je sada i zvanično ratni zločinac, ali odavno među liderima ratnohuškačke politike i to mora biti prvi i najvažniji razlog zbog koga je neprihvatljiv“, dodaje Đurić.

I prije, ali i poslije objavljivanja haške presude Šešelj je rekao da ga to uopće ne zanima, a potom su krenule prijetnje čelniku vojvođanskih Hrvata Tomislavu Žigmanovu te Nenadu Čanku, čelniku Lige socijaldemokrata Vojvodine. Tek kad je gazio hrvatsku zastavu, osudio ga je cjelokupni državni vrh.

Zakon je jasan i treba ga provesti

U međuvremenu je nekadašnji sudac Vrhovnog suda Srbije Zoran Ivošević za Al Jazeeru rekao da presuda iz Haaga nije razlog za prestanak mandata Šešelju, pozivajući se na Zakon o radu za koji smatra da je primjenjiv i na zastupničke mandate. Prema Ivoševiću, odnosno zakonu, „kad neko bude osuđen na kaznu zatvora dužu od šest meseci, njemu ne prestaje radni odnos zbog osude, nego kad stupi na izdržavanje kazne u trajanju dužem od šest meseci“.

„S obzirom da je Šešelj u pritvoru proveo i više vremena od kazne na koju je osuđen te da posle izricanja presude neće ići u zatvor, niti država Srbija ima obavezu da ga izruči, samim tim nema ni osnova za prestanak poslaničkog mandata, jer on neće biti odsutan duže od šest meseci“, ukazuje Ivošević.

Đurić smatra kako ta analogija nije održiva, jer je „zakon veoma jasan u tom pogledu i ne ostavlja previše prostora za dodatna tumačenja“. „Apsolutno je stvar političke volje to što Šešelju neće biti oduzet mandat, posebno ako imate u vidu da je Narodna skupština Srbije, osim za donošenje, nadležna i za autentično tumačenje zakona“, konstatira.

Po njemu, „relativizacija svega u vezi sa Šešeljem je trajno stanje, jer se 25 godina u srpskoj javnosti relativizovala njegova uloga u ratu, organizovanje paravojnih snaga koje su nazivane dobrovoljačkim odredima, pozivi na etničko čišćenje, konstantno nasilje u javnom prostoru koje se nekad manifestovalo fizičkim prebijanjima, nekada mahanjem pištoljem, a uvek verbalnim pretnjama i uvredama“.

'Sramota i za vojsku, i za državu'

„Ako je netko sudjelovao u ratu čineći ratne zločine, kršeći ljudska prava te pravo i običaje ratovanja, onda je ta osoba osramotila vojsku i državu za koju je ratovala. Činjenje zločina nad civilima ili ratnim zarobljenicima nije obrana od agresije već je takvo djelovanje protivno zakonu i nizu vrijednosti koje se smatraju temeljima čovječanstva, a za takva djela osuđeni su i Prlić, Praljak, Stojić, Petković, Ćorić i Kordić. Zbog svih navedenih razloga oni ne zaslužuju odlikovanja Republike Hrvatske“, smatra Nikola Puharić.

Samim time što zločinci nose odlikovanja, dodaje, „iskazuje se nepoštovanje prema svim ratnim veteranima koji su u ratu sudjelovali poštujući humanitarno pravo i običaje ratovanja te se obezvrjeđuje čast i ugled Republike Hrvatske i Hrvatske vojske“.

„Nikada to nije ozbiljno shvatano. Nikada ni sud, a ni opšta javnost nije osudila Šešelja zbog toga, sve do presude Mehanizma i nju ne smemo potceniti niti relativizovati, bez obzira na protok vremena“, zaključuje Đurić.

Liderima samoproglašene Herceg-Bosne 20-ak odlikovanja

Dok se u Srbiji zahtijeva oduzimanje zastupničkog mandata Šešelju, ali i reakcija nadležnih zbog prijetnji, nasilničkog ponašanja i vulgarnosti u Skupštini Srbije, u Hrvatskoj je istovremeno aktualizirana priča o oduzimanju odlikovanja čelnicima samoproglašenje Herceg-Bosne – Dariju Kordiću, osuđenom zbog zločina u Ahmićima, te Jadranku Prliću i ostalima, osuđenima za zločine na području Hercegovine i Središnje Bosne. No, ni ta inicijativa nije izazvala nikakvu reakciju.

Činjenica jeste da Dario Kordić, pravomoćno osuđen još 2004. godine (nakon dvije trećine odslužene kazne, pušten je na slobodu), još uvijek nosi tri visoka odlikovanja. Isto tako, krajem prošle godine osuđeni Prlić i ostali nose najviša hrvatska odlikovanja, ukupno njih 20-ak.

„Oduzimanje odlikovanja pokazalo bi barem minimum solidarnosti s obiteljima žrtava zločina i pomoglo bi u izgradnji pomirenja i suradnje s građanima Bosne i Hercegovine i njenim političkim predstavnicima. Ovako se šalje vrlo loša poruka koja pokazuje da se ne poštuju žrtve zločina ni njihove obitelji te da Ured predsjednice nije u stanju odmaknuti se od štetne politike koju je devedesetih vodio vrh Hrvatske, na čelu s Franjom Tuđmanom, prema Bosni i Hercegovini“, smatra Nikola Puharić, programski direktor Inicijative mladih za ljudska prava – Hrvatska.

Josipović nije znao za Kordića

Prema Zakonu o odlikovanjima i priznanjima, predsjednica Republike Hrvatske ima pravo oduzeti odlikovanje, a u provedbenim aktima navodi se i kako se pravomoćno osuđenima na bezuvjetnu kaznu zatvora od najmanje tri godine može predložiti oduzimanje odlikovanja ili priznanja. Puharić konstatira kako na to nisu reagirali ni predsjednici koji su dužnost obnašali prije Grabar-Kitarović.

Jedan od njih, Ivo Josipović priznaje da nije znao da, konkretno, Kordić nosi hrvatsko odličje i smatra to i pogreškom Ureda predsjednika, ali i svojom pogreškom jer su „službe u Uredu trebale upozoriti da postoje osobe osuđene za ratni zločin kojima nije oduzeto odličje“.

Odlikovanja oduzimali i Josipović, i Mesić

Prema podacima koje su nedavno objavile zagrebačke Novosti, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nije nastavila praksu koju su provodili njezini prethodnici Ivo Josipović i Stjepan Mesić. Josipović je samo Branimiru Glavašu, osuđenom za ratne zločine, oduzeo sedam odlikovanja, a Ivi Sanaderu, zbog presude za ratno profiterstvo, ukupno šest odlikovanja. Mesić je odlikovanja oduzeo Mirku Norcu, Tihomiru Oreškoviću, Stjepanu Grandiću, Siniši Rimcu te skupini iz splitske Lore, svima pravomoćno osuđenima za ratne zločine. Oduzeo je odlikovanje Vladimiru Zagorcu, osuđenom zbog zlouporabe položaju i ovlasti, ali i generalu Ivanu Koradeu, koji je ubio petero ljudi, a potom i sebe.

„Presuda Kordiću donesena je za vrijeme mandata predsjednika Stjepana Mesića. Zapravo, pratio sam i oduzimao i odličja i činove svima koji su bili pravomoćno osuđeni u vrijeme mog mandata, bez prijedloga sa strane. Povodom ranije izrečenih presuda također bih oduzeo odlikovanja, ali, valjda smatrajući da je to učinio moj prethodnik, nisam pratio prijašnje osuđenike“, navodi Josipović.

Podsjeća da su Kordić, ali i ostali, odlikovani još u vrijeme predsjednika Franje Tuđmana i ne zna kakvo mu je moglo biti obrazloženje za to. No, siguran je da „ratovanje u Bosni i Hercegovini teško može bili legitimna osnova za odlikovanje Republike Hrvatske“.

Bez odgovora iz ureda Grabar-Kitarović

„Uostalom, što o hrvatskom ratovanju u BiH misli međunarodni pravni poredak, vidjeli smo u presudama Haaškog suda. Smatram da je predsjednica Grabar-Kitarović pogriješila što nije svim osuđenicima za ratne zločine oduzela odličja, posebno nakon što joj je predloženo da to učini“, konstatira Josipović.

Objašnjava i da predsjednica ili predsjednik države „uopće ne trebaju bilo čiji prijedlog da se osuđenim ratnim zločincima oduzmu odličja“. Navodi i kako je za svog mandata „oduzeo ne samo odličja, već i vojne činove nekolicini osoba osuđenih za ratne zločine“.

„Zapravo, oduzeo sam odličja i činove svima za koje sam znao da ih imaju, a da su osuđeni za ratne zločine. Neki od njih su protiv tih mojih odluka bili pokrenuli upravni spor te kasnije i ustavnu tužbu. I pred Upravnim sudom, i pred Ustavnim sudom ocijenjeno je da su moje odluke o oduzimanju činova i odličja bile zakonite“, navodi Josipović.

Inicijativa mladih za ljudska prava dobila je barem odgovor da je njihov zahtjev zaprimljen, ali da se o tome nije raspravljalo jer sjednica Povjerenstva za odlikovanja i priznanja nije održana. Al Jazeera nije dobila nikakav odgovor na pitanja postavljena uredu hrvatske predsjednice.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.