Rat za plin i 11. septembar: Kako je Bin Laden pao u američku zamku?

Talibanski pokret u Afganistanu prihvatio je Osamu bin LAdena (EPA)

Piše: Moataz Ali

Američko-islamski savez u Afganistanu protiv sovjetske invazije osamdesetih godina predstavljao je prvi izravni dodir između Zapada i islamskih džihadskih pokreta. Američka strategija je uspjela zapaliti plamen džihadskog djelovanja unutar islamske struje u muslimanskim državama. Također, arapske i muslimanske vlade u Egiptu, Saudijskoj Arabiji i Pakistanu podržale su uspon islamskog pokreta te su radile na prikupljanju donacija i njihovom slanju mudžahedinima u Afganistanu kako bi bili poraženi sovjetski bezbožnici.         

Nakon završetka sovjetske invazije i raspada Sovjetskog Saveza, Amerika je, preko svojih agenata u arapskim zemljama, započela likvidaciju džihadista te proglasila rat islamskim pokretima pošto su obavili zacrtanu ulogu, strahujući da bi mogli predstavljati prijetnju u budućnosti. Džihadisti su pokušali nanijeti udarac arapskim režimima izvodeći bombaške napade na sigurnosne snage i strane turiste, što se pokazalo bezuspješnim.

Nakon neuspješnih pokušaja džihadista da poraze lokalne režime, donose odluku da promjene svoju strategiju kojom bi porazili unutrašnjeg neprijatelja, zbog čega se usmjeravaju protiv pristalica tih režima i udaraju na zapadne interese u središnjoj Aziji. Iznova se okupljaju u Afganistanu i osnivaju organizaciju po imenu Al-Kaida (baza), nakon što se Osama bin Laden udružio s Aymanom al-Zawahrijem 1998. godine.

Talibani i američki interesi

Amerika je bila zaokupljena time da afganistansku vladu podredi sebi zbog projekta isporuke plina iz središnje Azije u Pakistan i Indiju. Time bi se osigurao izvor energije njenim najvažnijim saveznicima u Aziji, te spriječilo da Iran produži plinovod prema Indiji i Pakistanu. Povezivanje Pakistana i Indije jednim plinovodom dovelo bi do vezivanja interesa ove dvije zemlje u energetskom sektoru za Iran a zatim i povećalo iranski politički utjecaj.

Amerika je 1996. godine podržala talibansku vladu u ratu protiv Sjevernog saveza podržanog od Rusije, u kojem uspijeva zauzeti većinu Afganistana. Pakistan, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati priznali su talibansku vladu u ime Amerike, a postignut je i dogovor između talibana i američke kompanije Unocal da plinovod iz Turkmenistana prema Indiji, dug oko 1.800 kilometara, prođe kroz Afganistan, nakon posjete talibanske delegacije američkom gradu Houston u decembru 1997. godine. 

Savez talibana i Al-Kaide

Međutim, kada je talibanski pokret primio Al-Kaidu i odbio da protjera njihove vođe nakon napada na američke ambasade u Nairobiju i Dar-es-Salaamu 1998., poslana je politička poruka Americi da talibanski pokret postaje politički protivnik koji podržava Al-Kaidu, što je dovelo do prekida projekta za transport plina preko Afganistana.

Kasnije se ispostavilo da je Al-Kaida dobijala rusku i iransku podršku, nakon izjava bivšeg ruskog obavještajnog agenta Aleksandra Litvinjenka iz 2005. da je Rusija uhvatila Aymana al-Zawahirija krajem 1996. godine prilikom ulaska u Dagestan. Prema njegovim riječima, Rusija je obučavala Al-Zawahirija šest mjeseci prije nego što je pušten na slobodu početkom 1997., a onda je otišao u Afganistan. 

Također, činjenica da u Iranu borave porodice brojnih vođa džihadskih skupina i saopćenje Osame bin Ladena da se neće poduzimati nikakve akcije unutar Irana, budući da se radi o tranzitnoj zemlji, pruža cjelovitu sliku i pojašnjava rusko-iransku potporu organizaciji Al-Kaida, pa makar se ona odvijala i iza kulisa.  

Interesi Rusije i Irana u Afganistanu

Rusija i Iran raspolažu ogromnim rezervama prirodnog plina, a uz globalni trend korištenja čistih goriva nakon samita o klimi u Kyotu 1992. godine, Iran i Rusija pokušavaju iskoristiti te rezerve kako bi produžili plinovode prema svojim susjedima. Prodajom ovog prirodnog resursa dvije države bi povećale svoj nacionalni dohodak. 

Pored toga, ovo bogatstvo bi se iskoristilo kao meka moć za širenje regionalnog i međunarodnog političkog utjecaja. Iran je 1996. planirao izgraditi plinovod do Pakistana i Indije, dva najnaseljenija područja u Aziji nakon Kine, ali je projekat zamrznut zbog američkog odbacivanja. Alternativa koju je predložila Amerika predviđala je produživanje plinovoda iz Turkmenistana, smještenog u srednjoj Aziji, do Pakistana i Indije kroz Afganistan, budući da je Amerika nakon raspada Sovjetskog Saveza uspjela proširiti svoj utjecaj na zemlje središnje Azije.

S druge strane, Rusija želi istjerati Ameriku iz svog dvorišta u Centralnoj Aziji i spriječiti ovu državu da preuzme kontrolu nad rastućim tržištem plina u središnjem dijelu Azije. Alternativa je bila kupovina centralnoazijskog plina i njegov izvoz u Evropu preko mreže plinovoda. Dakle, dolazi do poklapanja iranskih i ruskih interesa u Afganistanu čiji je cilj protjerati Ameriku i njezine kompanije. Zato dolazi do sklapanja savezništva s talibanima i Al-Kaidom, čime se uspješno zaustavlja projekat isporuke turkmenskog plina.

Američke obmane

Kada je konzervativni predsjednik Bush došao na vlast 2001. godine, skupa sa svojim zamjenikom Dickom Cheneyem, potpomognuti ogromnim investicijama u naftnom sektoru, njih dvojica počinju smišljati trikove koji će im omogućiti da uđu u Afganistan i sruše talibanski režim. Bush i Cheney uspijevaju, u saradnji s američkim obavještajnim službama, uvući u svoju zamku grupu bombaša samoubica iz redova Al-Kaide kako bi izveli poznati napad 11. septembra 2001. godine, koji je zadobio veliku pažnju svjetskih medija.

Prizori rušenja dva tornja Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku potaknuli su bijes na Zapadu, bez obzira na sve nelogičnosti koje su pratile ova dešavanja. Urušavanje čeličnih stubova tornja na samom dnu objekta 45 minuta nakon eksplozije aviona koji se zabio u vrh filmska je scena par ekselans.

Čelične grede koje su nosile tornjeve nisu se mogle zagrijati toliko za tako kratko vrijeme, a u svjedočenjima preživjelih u napadu navodi se kako su čuli eksplozije na dnu samih tornjeva nekoliko trenutaka prije urušavanja. Pored toga, 450 izraelskih radnika u Svjetskom trgovačkom centru dobilo je poruku da tog dana ne idu na posao.

Pomenuto je otvorilo apetiti analitičarima koji su počeli govoriti o teorijama zavjere, što je kasnije potkrijepilo i svjedočenje Susan Lindauer, agentice američke obavještajne službe, koja u svojoj knjizi pod naslovom ”Ekstremna pristrasnost” navodi da je postavljen eksploziv u dva tornja nedjelju dana prije eksplozije. Kao dokaz navodi i to da je kamera kojom je snimljen prvi udar pripadala agentu Mossada, koji je bio umiješan u planiranje zavjere u saradnji s američkom obavještajnom agencijom.       

Američka vojska okupira Afganistan

Napadi 11. septembra pružili su Sjedinjenim Američkim Državama odličnu priliku za okupaciju Afganistana, što se i desilo krajem 2001. godine. Međutim, konstantni napadi talibana i Al-Kaide na američke vojarne spriječili su Ameriku da pretvori Afganistan u sigurnu zonu, s ciljem da dođe do željenog proširenja plinovoda. S druge strane, rusko-iranska podrška u naoružanju, koja je pružana talibanskom pokretu, doprinijela je njegovoj postojanosti pred napadima američke vojske. Prema svjedočenju talibanskog vođe koji je istupio iz ovog pokreta 2017., talibani se i dalje naoružavaju ruskim i iranskim oružjem.

Paralelno s iranskim naoružavanjem talibana, Iran je uspio potpisati sporazum s Pakistanom o transportu plina te počinje s realizacijom svog dijela projekta, koji je završen 2013. Međutim, američki pritisci na Pakistan spriječili su ovu zemlju da provede svoj dio, s tim da je pakistanska vlada, koja se suočavala s problemom nestanka električne zbog nedostatka energetskih resursa, zaobišla je problem postizanjem sporazuma s ruskom kompanijom Gazprom krajem 2018. godine, kada je dogovoreno da se produži podmorska trasa plinovoda za transport plina iz Irana u Pakistan i Indiju, čime bi se prevladali sigurnosni problemi na granicama u provinciji Baluchistan.

Amerika predlaže povlačenje iz Afganistana

Iako se vratila nada za izgradnju plinovoda TAPI (Turkmenistan-Afganistan-Pakistan-Indija) 2015. godine, te paralelno sa početkom realizacije dijela projekta koji se tiče Afganistana početkom 2019., uništenje talibana postaje teško ostvariv san.

Ovakva situacija je primorala američkog predsjednika Donalda Trumpa da počne razmatrati mogućnost povlačenja američkih trupa iz Afganistana u zamjenu za to da talibani prestanu pružati utočište stranim ekstremistima, kao dio pregovora o dovršenju plinskog projekta u Afganistanu uz pristanak talibana, što je bio posljednji pokušaj blokiranja plinovoda Iran-Indija.

U slučaju da se postigne dogovor između Sjedinjenih Američkih Država i talibana o povlačenju američkih snaga u zamjenu za prolazak turkmenskog plinovoda, hoće li se džihadističke skupine pridržavati takvog talibanskog dogovora, ili konstantna rusko-iranska podrška organizaciji Al-Kaida ostaje uvjetovana zadavanjem udaraca američkim interesima u Afganistanu. Imajući u vidu iskorištavanje džihadističkih skupina u političke svrhe u međunarodnim sukobima između Rusije i Irana s jedne i Amerike s druge strane, jesu li ove skupine konačno shvatile svoju stvarnu ulogu i da podrška koju dobivaju s bilo koje strane nije ništa drugo nego posredničko ratovanje?

Politički analitičari nisu ostali zatečeni iznenadnim usponom organizacije Islamska država Iraka i Levanta u ljeto 2014. Oni su potvrdili da su se ove stvari dešavale u dosluhu s Amerikom, s ciljem da se pronađe opravdanje za podršku Kurdima na sjeveru Sirije kako bi proveli svoj plan da se okruži Turska i ponovi američki scenarij slanja džihadista na bojno polje kako bi provodili američke političke i ekonomske planove u regiji. Hoće li onda muslimanska omladina dopustiti da ponovo bude obmanuta i podnijeti istu žrtvu u posredničkom ratu između Amerike i Rusije?

Rusija kontrolira globalno tržište plina

U kontekstu ruskog dogovora s Kinom o izvozu plina (projekat Snaga Sibira) i ulaska Rusije u projekat iranskog plinovoda za Pakistan i Indiju, paralelno s kontrolom ruskog giganta više od jedne trećine uvoza energije u Evropu, kao i završetka Turskog toka prema južnoj Evropi i Sjevernog toka 2 za sjever Evrope, postavlja se pitanje hoće li se konačno zaustaviti ruska podrška Al-Kaidi te hoće li Rusija dopustiti provedbu projekta izgradnje plinovoda za isporuku plina preko Afganistana ili se i dalje nastavlja posrednički sukob između Amerike i Rusije?

Izvor: Al Jazeera