Oglasi

Rat za plaže i koncesije na Jadranu

Nakon spornih koncesija za plaže Zlatni rat, Kašjuni i Bene, na red je došla koncesija za luku u Baškoj Vodi.
Piše:
U aferi o koncesiji za luku u Baškoj vodi krivica je svaljena na - poštaraWikipedia

Afera godine hrvatskog turizma - dodjela koncesije za poznatu plažu Zlatni rat u Bolu na Braču - još se nije ni stišala, a ovih dana, čini se, dobiva ozbiljnu medijsku konkurenciju. Radi se, naime, o dodjeli koncesije za luku u Baškoj Vodi. 

Neki od sudionika natječaja, čije ponude nisu prihvaćene, tvrde da natječaj nije bio regularan, jer je prema njihovom mišljenju sve dogovoreno unaprijed. 

Prema tvrdnjama Krune Žulja, vlasnika poduzeća Grassor, natječaj nije bio regularan zbog toga što su dvije kuverte bile otvorene ranije, što mu je, navodno, objašnjeno na vrlo neobičan način - kuverte je slučajno razderao poštar!?

U svaljivanju krivice na poštara, bila to istina ili ne, simbolički se može iščitati obrazac čitavog društva. Tko bi drugi, pobogu, bio kriv za sve, ako nije poštar, radnik koji čestito i teško zarađuje svoj kruh. 

Od odgovornih u županijskim tijelima, gradskim vijećima, ali i na državnoj razini, na konkretna pitanja kako netko sa očigledno lošijom ponudom može dobiti koncesiju, najčešće se, gotovo u pravilu, mogu dobiti izlizani odgovori kako je sve urađeno po zakonu i transparentno, uz detaljne studije gospodarske opravdanosti.

U najpoznatijim slučajevima, kao što je Zlatni rat, procedura ulazi u zonu apsurda, jer se o viziji razvoja i sudbini otočkog gradića raspravlja na nivou županije, a mjesto kakvo je Bol, sa svim otočkim specifičnostima, okrenuto prema moru, mjesto u koje uvjerljiva većina (nautičkih) turista doplovi odnekud, zaista nema gotovo nikakve veze s udaljenom točkom na kopnu kao što su Sinj ili Trilj. 

Što je, naravno, velikim dijelom preslika apsurdnosti koncepta lokalne samouprave, od prekobrojnih općina i gradova do županija čiji smisao postojanja danas više nitko ne može argumentirano objasniti. 

Birokratska džungla

Danas, kad informacije putuju munjevito i možemo direktno komunicirati s ljudima na najudaljenijim mjestima, ovakav ustroj regija je postao zagušujući upravo za male lokalne jedinice koje nastoje najracionalnije upotrijebiti potencijal i resurse. 

„Najracionalnije“, dakako, podrazumijeva prvenstvenu brigu za očuvanjem okoliša i pomorskog dobra, a tek potom ekonomsku korist za širu zajednicu. 
No, ustaljene, i od bahatosti već slabo prikrivene političko-kriminalne hobotnice i koruptivne hranidbene lance, očuvanje naše iznimno vrijedne morske obale uopće ne zanima, a savjesni i razumni građani postaju im najljući neprijatelji.

Tada na scenu izlaze županije i županijske skupštine, povjerenstva, samozvani stručnjaci i dušebrižnici za koje u pravilu u lokalnoj jedinici o čijoj se sudbini odlučuje nikada nitko nije čuo. Pojavljuju se poduzeća bez telefonskih brojeva, bez prometa i zaposlenih u natječajima za poslove milijunskih vrijednosti, stvaraju se hrpetine zapisnika, sjednica, pravilnika, dopuna, podakata, amandmana, statuta, nevjerojatnih nalaza i obrazloženja raznih inspektorata, i tako nastaje nesnosna birokratska džungla u kojoj se teško snalaze čak i upućeni u tu problematiku. 

Pa čak i ukoliko se ne radi o koruptivnim i kriminalnim radnjama, zbog besmislenosti čitavog sustava nerijetko se događa da naposljetku u važnim odlukama participiraju ljudi koji o toj materiji pojma nemaju. 

Predsjednik Društva „Marjan“ Srđan Marinić napominje kako su osim Zlatnog rata, na području Splita poznate afere s dodjelama koncesija za plaže Kašjuni i Bene. Zajedničko im je da se nalaze unutar obuhvata zaštićene prirodne vrijednosti Park šume Marjan. 

Prilikom izdavanja koncesije za plažu Kašjuni 2015. godine, kaže Marinić, nadležne institucije, Županija, Grad Split i Javna ustanova za upravljanje Park šumom Marjan, ponašale su se kao da nije u pitanju zaštićena prirodna vrijednost tako da uvjeti zaštite prirode nisu niti zatraženi.

„Za izdavanje koncesije za plažu Bene izdani su uvjeti zaštite prirode pri obavijesti o namjeri davanja koncesije, ali uvjeti zaštite prirode nisu sastavni dio odluke o davanju koncesije niti ugovora o koncesiji, kako je utvrđeno člankom 180. Zakona o zaštiti prirode. Da situacije za izdavanje spomenute dvije koncesije nije u redu potvrdilo je i Ministarstvo zaštite okoliša i energetike te Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture upravo provodi upravni nadzor.

Posebna priča oko plaže Bene je i to što je koncesiju dobila tvrtka National d.o.o. koja je dan nakon izglasavanje odluke Županijske skupštine, promijenila vlasnika. Vlasnik je postao Igor Sapunar, sin Petroslava Sapunara, predsjednika Županijske skupštine, i nećak Željka Keruma. Zanimljivo je da se na istoj sjednici dodijelila koncesija i za plažu Zlatni rat“, kaže Marinić.

Privatni interes

Također tvrdi da se bezbroj različitih mogućnosti koristi kako bi se javni obalni dio pretvorio u privatni interes, kako je sve prepušteno odgovornim i savjesnim pojedincima koji pokušavaju zaštititi javni interes.

„Država i njene institucije ne funkcioniraju s ciljem zaštite javnog interesa i građana, nego štite interes investitora koji su u pravilu u sprezi s političkim elitama. Po meni, najveću odgovornost snose inspekcijske službe od građevinskih inspektora, čuvara prirode, inspektora zaštite prirode, inspektora zaštite okoliša, komunalnih redara itd. koji su svi zaduženi za provođenje različitih zakonskih odredbi, ali ih ne provode i ne sankcioniraju prekršitelje.“

I na Rabu je, čini se, na pomolu nova afera „Zlatni rat“.

David Kabalin, član inicijative 'Čuvajmo rapske plaže', naglašava kako sličan problem postoji i na Rabu, gdje su se pobunili protiv izmjena prostornog plana kojima je omogućeno buduće koncesioniranje velikog broja plaža (18 od 30) na način da su stavljene u kategoriju „uređene plaže“.

„Pritom je sam pojam „uređivanja“ radikalno redefiniran te je po novom dopušteno nasipanje i mijenjanje obalne linije radi povećanja plažnih kapaciteta te gradnja građevina na plaži i u moru, a sve to bez obaveze izrade studije utjecaja na okoliš i bez obaveze donošenja urbanističkog plana nižeg reda. Osim toga, izbrisana je i odredba o dostupnosti plaža svima pod jednakim uvjetima sa kopna i mora“, kaže Kabalin

Na Rabu je 18.4. u organizaciji inicijative „Čuvajmo rapske plaže“ održana javna tribina na kojoj su izneseni brojni argumenti protiv spomenutih intervencija.

Otplovimo li iz Baške Vode preko Splita, Bola i Raba na sjever, uvjerit ćemo se da je tamo, naročito u segmentu očuvanja okoliša, situacija gotovo identična. 

Dušica Radojčić iz udruge Zelena Istra upozorava na sve učestaliju nebrigu u devastaciju pomorskog dobra, a kao pozitivan primjer spominje slučaj plaže Galebove stijene, omiljenog kupališta Puljana. Nakon netransparentne dodjele koncesije i započetih radova uklanjanja vegetacije bagerima, građani su, okupljeni u inicijativu za očuvanje tog dijela obale, uspjeli zaustaviti devastaciju, a Grad je povukao dodijeljeno koncesijsko odobrenje. 

„Problem je širi od samog koncesioniranja plaža. Danas imamo opasnu tendenciju uništavanja cijelog priobalnog pojasa. U Istri, na primjer, zaštićeni obalni pojas predstavlja samo devet posto ukupnog kopna Istre, a na njemu živi 50 posto ukupnog stanovništva Istre. Pritisak za izgradnjom i iskorištavanjem sve je veći. Građani to shvaćaju pa sve češće organiziraju inicijative za spas nekog područja uz more.

Napominje kako, kada je o plažama riječ, suvremeni trendovi uređivanja plaža nalažu očuvanje prirodne obale i smještanje gospodarskih djelatnosti na platforme uz obalu, umjesto uništavanja, poravnavanja ili betoniranja kamenite obale, odnosno na „sekundarne plaže“, zemljišta u neposrednom kontaktu s kamenitom obalom.

„Kad slučaj prijavimo inspekcijama zaštite okoliša, prirode ili pomorskog dobra, rezultati su poražavajući. Niti se šteta sanira niti odgovorni odgovaraju za počinjenu štetu. Tako da je kršenja zakona o zaštiti okoliša i prirode zapravo vrlo isplativo. Budući da su novčane sankcije i kaznena odgovornost svaki puta izostali, može se očekivati da će se takvi postupci nastaviti. Prekršitelji će i dalje biti poticani visokim profitima i minimalnim rizicima kršenja zakona“, kaže Radojčić.

Kao što je svatko nevin dok mu se ne dokaže krivnja, u ovom našem balkanskom modelu dodjeljivanja koncesija za plaže, u percepciji javnosti je sve korumpirano i naopako dok se na jedvite jade ne dokaže da nije. 
A i tada ostane duboka sumnja. 

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.