Rat i patnja razaraju psihu Sirijaca

Helal je upozorio na ozbiljne poremećaje koji pogađaju djecu (Reuters)

Piše: Yaser Al Atrash

Početkom godine šerijatski sudija sirijske prijestolnice je objavio kako je broj osoba stavljenih pod skrbništvo samo u Damasku dosegao 10.000 tokom perioda „krize“, zbog umanjene sposobnosti i psihičkih poremećaja ili zbog senilnosti.

Također, direktor psihijatrijske bolnice Ibn Khaldun u Halepu je potvrdio kako je približno 50 posto stanovnika ovog grada okarakterizirano „mentalnim invalidima“. To je blizu procenta koji je objavila Svjetska zdravstvena organizacija, koja je ranije potvrdila da se radi o cifri od 40 posto ljudi.

Stvarna situacija u državi potvrđuje kako u navedeni broj nisu uključene hiljade drugih slučajeva koji nisu registrirali sudovi i organizacije. Riječ je o državi koju je rastrgao rat i čije su nevolje prevazišle sva očekivanja.

„Država u kojoj nema nikakve smrti niti tuge koju njeni stanovnici nisu iskusili. Sve ovo je dovelo do psihičkih poremećaja i mentalnih oboljenja koja su se pojavila kao ‘normalna reakcija, na nenormalne događaje’ koji su se sručili na većinu Sirijaca. Bez obzira na strahovit broj oboljelih, to je bilo očekivano i razmjerno obimu katastrofe“, smatra savjetnik za projekte mentalnog zdravlja pri organizaciji „Blistava budućnost  Sirije“ Dr. Muhamad Abu Helal.

Ovaj ljekar je svjedočio takvim događajima i u svom radu se suočavao sa stotinama takvih situacija u Jordanu i Turskoj.

Djeca izložena opasnosti

Helal potvrđuje kako je većina Sirijaca imala psihičke posljedice različitog nivoa. Neki su imali direktne posljedice šokantnih događaja, koje su se pojavile kao rezultat prizora ubistva, mučenja, prinudnog raseljavanja i izbjeglištva.

Također, najveći broj oboljelih je bio izložen manje šokantnim događanjima koji se nazivaju stresnim događajima kao što su teškoće u radu, transport, uvjeti života i teškoće prilagođavanja.

U pogledu reakcije na šokantne događaje, Sirijci se dijele na tri kategorije. Prva je kategorija ljudi koji su imali posljedice i kod kojih su se pojavili simptomi i poremećaji od kojih su najsnažniji i  najčešći depresija te napetost i opća uznemirenost. Slijedi kategorija otpornih, odnosno onih koji nisu imali psihičke posljedice zbog događaja i koji su ih prevazišli.

Što se tiče treće kategorije, ona je malobrojna, ali je zanimljiva i naziva se „zrelost nakon šoka“. To su ljudi koji izlaze iz krize kao zreliji i koji se od prosječnih ljudi transformišu u vođe društva.

Helal smatra kako su invalidne osobe, koje su bile izložene mučenju, silovanju ili su izgubile nekoga u porodici, najviše izložene ovim oboljenjima i poremećajima. On, istovremeno, upozorava na opasnost pogrešnog liječenja kojim pribjegavaju pojedini pacijenti, konuzmiranjem droge i alkohola što uvećava kompliciranost bolesti i dovodi do ovisnosti.

Također se osvrnuo na nužnost iznalaženja osnova prihvatljivog života za narod u temeljnom obliku kao što je primarno liječenje za jednostavne slučajeve i osiguravanje socijalnih usluga, mreže solidarnosti i zbrinjavanja. Što se tiče kategorije koja pati od poremećaja, njima se moraju osigurati specijalističke usluge, dodaje.

Kada je riječ o budućim opasnostima, Helal je upozorio na ozbiljne poremećaje koji pogađaju djecu, a koji će se možda pojaviti tokom perioda adolescencije u vidu jakih kritičnih poremećaja.

Prepreke i opasnosti

Kad je riječ o mentalnim poremećajima, doktor Nurudin Al Kadi, koordinator centra Aljasemin za psihološko savjetovanje u kampu Atma, pravi razliku između područja koja kontroliše režim i područja koja kontroliše oružana opozicija. On potvrđuje navode zvaničnika režima u Damasku i Halepu, izjavljujući kako je zbog nestašice resursa i strahovitog pritiska moguće da procent psihičkih bolesti doseže do 90 posto u područjima koje kontroliše režim u Halepu.

U izjavi za Al Jazeeru, Kadi dodaje kako, nakon razaranja bolnice Ibn Khaldun u Halepu, više nema specijalizovanog centra koji bi prihvatao mentalno oboljele izuzev malog odjela koji je nedavno otvoren u bolnici Al Razi.

Međutim, u područjima koja kontroliše opozicija, poklanja se kvalitetna pažnja oboljelima, tako da područja Idliba, Halepa i sjevernog  Ris Hama imaju više od stotinu centara za podršku. Isti broj ovih centara se nalazi u kampovima u sjevernom pograničnom području.

Prema Kadiju, stvari su se pogoršale nakon uplitanja nekih iscjelitelja, posebno onih koji zagovaraju liječenje mentalnih oboljenja i koji koriste religiju na pogrešan način radi promoviranja određenih ideja ili ostvarenja materijalne dobiti.

Potvrdio je kako se početak liječenja nalazi u osiguranju temeljnih uvjeta života i zato njihovi centri rade na programima koji će u načelu osposobiti žene i dati podršku djeci.

Izvor: Al Jazeera