Rak pluća prijeti stotinama hiljada građana BiH
Piše: Nermina Mujagić
Znanstvena istraživanja predviđaju neizvjesnu i problematičnu budućnost posebno u oblasti zdravlja. Bosna i Hercegovina je zemlja sa najvećim brojem pušača u Evropi, pa se procjenjuje da bi za petnaestak godina mogli imati oko 250.000 oboljelih od karcinoma pluća, mišljenja je doc. dr. Timur Cerić sa Klinike za onkologiju Univerzitetskog kliničkog centra Sarajevo.
Teško je doći do podataka koliko je trenutno oboljelih, ali i bez zvanične statistike primjećujemo da je imunitet BiH na niskoj razini i da gotovo svaki drugi stanovnik vodi bitku sa kardiovaskularnim ili bolestima teških oboljenja kao što je karcinom na različitim lokacijama.
Samo u 2011. godini čak je 21 posto građana BiH umrlo od nekog oblika raka, pa je naglašavanje o preventivi i ranom otkrivanju bolesti poželjno jer je dokazano kao najuspješnija metoda.
Tvrdi se da je moguće 33 posto pacijenata oboljelih izliječiti otkrivanjem i pravovremenim liječenjem, s tim da uvijek treba naglašavati da postoje opasnosti od zračenja pri dijagnostičkim postupcima.
Važnost rehabilitacije
Međutim, još jedna metoda liječenja jeste i onkološka rehabilitacija pacijenata, a njeni aspekti znaju biti zanemareni jer mit o raku, malignom tumoru, karcinomu ili neoplazmi, toliko je jak da zbunjuje i same ljekare.
Nakon dijagnostike i liječenja, pacijentima bi se trebala pružiti adekvatna rehabilitacija od fizikalne, posebno uslijed pojave limfedema, do psihološke podrške.
Sve su ovo teme o kojima se govorilo na regionalnom dvodnevnom simpoziju pod nazivom „Multidisciplinarni aspekti onkološke rehabilitacije“ u Međugorju, a kojeg organizira Udruženje fizijatara FBiH.
Poruka koju šalju stručnjaci glasi: Rehabilitacija u BiH nije sastavni dio liječenja onkoloških pacijenata i ona bi to morala biti.
Ovaj skup značajan je utoliko jer pokušava najvećem smrtonosnom neprijatelju pružiti zajednički, tj. multidisciplinarni otpor. Simpoziju su prisustvovali onkolozi, radiolozi, fizioterapeuti, psiholozi, socijalni radnici, predstavnici udruženja osoba oboljelih i liječenih od raka dojke (Renesansa), kao i sami pacijenti.
Druga posebnost ovog skupa jeste da je ugostio i kolege iz regiona, radi razmjene iskustava, posebno sa klinika za onkologiju koje se bave rehabilitacijom pacijenata oboljelih od raka. Riječ je o gošćama dr. Svetlani Popović-Petrović iz Zavoda za rehabilitaciju Instituta za onkologiju iz Sremske Kamenice i mr. Nadi Kraljević sa Klinike za onkologiju, KBC Sestre Milosrdnice iz Zagreba.
Iako svakodnevno slušamo kako je važno imati svijest o prevenciji i ranom otkrivanju karcinoma, svjesni smo da je praksa u našim zdravstvenim institucijama potpuno drugačija, te da jednako važno mijenjati i svijest ljekara, posebno u odnosu prema pacijentima koji imaju ove poteškoće.
Uvjerenje zdravstvenih profesionalaca okupljenih na ovom simpoziju je i realno, i optimistično. Realno utoliko jer se nije idealizirao status oboljelih (od nedostatka citostatika do samog tretmana pacijenata), a optimistično je svako na svoj način pokušao da ukaže na nedostatke i istovremeno poboljša procese liječenja pacijenata oboljelih od karcinoma.
Promjena stila života
Dr. Sabina Sarić se pozvala na istraživanje udruženja Renesansa iz 2010. godine, koje je pokazalo da je, od 100 pacijentica/ispitanica koje su oboljele od karcinoma dojke, samo pet posto imalo rehabilitacijski tretman, a svega tri posto je dobilo upute od ljekara o mjerama prevencije nakon operativnog zahvata, kao što je kretanje ramena npr. kod žena.
Dr. Sarić naglašava da se pacijenti moraju osvijestiti da je promjena stila života neophodna u borbi protiv ovakvih bolesti i da ljekari trebaju motivirati pacijente u tom smislu. Nažalost, istraživanja potvrđuju da 92 posto pacijentica nakon dijagnostike i liječenja nije dobilo uputstvo o promjeni načina prehrane, fizičkim aktivnostima, potrebi usvajanja novih navika koje poboljšavaju kvalitet života.
Prema riječima prof. dr. Mirsada Muftića, predsjednika Udruženja Fizijatara Federacije BiH, onkološka rehabilitacija treba se ravnomjerno rasporediti jer trenutačna slika u Federaciji ukazuje na neravnopravnost liječenja pacijenata po kantonima.
Tako u Sarajevu postoje tri educirana terapeuta, specijalizirana za tretman pacijenata oboljelih od karcinoma, dok u Hercegovini i Krajini nema nijednog.
Dalje, dr. Muftić je zatražio da se hitno uputi zahtjev nadležnim ministarstvima da se „lista ortopedskih pomagala“ preimenuje u „listu funkcionalnih pomagala“ iz više razloga, kao i da se pacijenticama, posebno onima koje su operativno tretirane od tumora dojke, dozvoli da prsnu protezu sa specijalnim grudnjacima dobijaju ne samo jednom u toku dvije godine, nego po potrebi. Ako se ista ishaba i potroši, pacijenti moraju imaju pravo na zamjenu, što danas nije slučaj.
U znanstvenom i akademskom smislu, simpozij je bio pravo osvježenje jer je pokazao angažiranost mlađe generacije zdravstvenih stručnjaka koje žele da vode brigu o zdravlju svojih pacijenata. Među njima je i autorica knjige „Postmenopauzalna i premenopauzalna osteoporoza“, Amila Kapetanović. Njenu knjigu je promovirala prof. dr Dijana Avdić, koja je i ujedno i predsjedavala ovim skupom.
Izvor: Al Jazeera