Radnika jednostavno nema

U jeku raznoraznih političkih previranja, prosvjeda i raznih drugih događanja Hrvatska se mjesecima unazad suočava s problemom nedostatka radne snage. Došlo se do te razine da je danas gotovo nemoguće pronaći radnike na tržištu rada, a ako ciljano tražite kvalificirane radnike za određenu gospodarsku granu to postaje gotovo nemoguća misija. Radnika, a posebno onih kvalitetnih i koji žele raditi jednostavno nema.

Radi toga ugrožene postaju sve gospodarske djelatnosti pri čemu stručnjaci posebno ukazuju na građevinski sektor. Međutim, nedostatak radnika bilježi se i u prerađivačkoj industriji, turizmu, poljoprivredi… Prema grubim procjenama trenutno u Hrvatskoj nedostaje nekoliko desetaka tisuća radnika od čega samo oko 15.000 njih u turizmu tijekom turističke sezone.

Nedostatak radnika doveo je i do zatvaranja nekih ugostiteljskih obrta čiji vlasnici nikako ne mogu pronaći radnike. Takvih slučajeva ima po cijeloj Hrvatskoj. Mještani Iloka kažu kako bi bez radnika iz Srbije barem trećina njihovih vinograda ostala neobrana.

Koliko su neki poslodavci bili spremni daleko ići govori i činjenica da su podizane plaće, osiguravani bolji uvjeti rada, isplaćivane božićnice i uskrsnice i mnogo toga što je prije nekoliko godina bilo nemoguće. Da bi osigurali nove radnike dio poslodavaca „špijunira“ konkurenciju čijim radnicima nude bolje uvjete rada. Drugi su pak odlučili krenuti sa novčanim nagradama postojećim radnicima koji uspiju dovesti nove radnike u tvrtku.

Govoreći o razlozima kroničnog nedostatka radnika najčešće se ističe činjenica da je preko 250.000 tisuća građana Hrvatske otišlo u države zapadne Europe tražeći bolje poslove i više plaće. Upravo su niske plaće bile jedan od glavnih razloga masovnog odlaska mladih iz Hrvatske jer nitko ne želi raditi godinama za minimalac bez mogućnosti da napreduje u poslovnom smislu. Uz to dio problema odlazi i na činjenicu da se već godinama u Hrvatskoj bilježi veći broj umrlih od rođenih.

Žal za izgubljenim

„Jednostavno se nisam više vidio u Hrvatskoj jer želim više od života. Nisu to neke strašne želje nego samo da moja obitelj i ja možemo normalno živjeti, platiti račune, kupiti što treba, otići možda na neki izlet, jednom godišnje na more i slično. Sve to od minimalca ne mogu. Odlučio sam otići za Njemačku i nisam pogriješio. Planiram uskoro prebaciti tamo i ženu i djecu. Možda je ružno reći ali kada sve vidim bude mi žao zašto to nisam napravio i ranije. Godinama sam radio u Hrvatskoj i ništa nisam uspio uštedjeti što si sada mogu omogućiti“, kaže nam Veljko Ostojić iz Vukovara koji je u Stutgart otišao u veljači 2016. godine.

Dodaje kako je u Njemačkoj sada već skoro tri godine ali i da je u međuvremenu pomogao da još nekoliko njegovih prijatelja ode raditi u Stutgart. Kaže kako je i njemu lakše jer nije sam. Kao glavnoga krivca zašto je otišao vidi poslodavce gdje je radio u Slavoniji koji su ga, kako kaže, maksimalno izrabljivali i minimalno plaćali. I danas ga boli njihov odnos prema njemu i ostalim radnicima, neplaćeni prekovremeni sati, izderavanje, razne ustege…  

„Nedostatak radnika nam je ogroman problem i zaista ne znam kako ga riješiti. U nekoliko mjeseci unazad otišlo mi je 5-6 radnika. Dolazimo u situaciju da ne znamo što dalje raditi. Čak smo razmišljali i zatvoriti lokal jer ovako ne ide dalje. Sada nam nedostaje dvoje konobara i kuhar. Pronaći čak i kvalitetne konobare postala je nemoguća misija“, kaže Dragana Lukić vlasnica kafića Antique i pizzerie Chiara u Vukovaru.

Uvoz radnika

I državne vlasti postale su svjesne ovoga problema pa su u međuvremenu donijele kvote za uvoz radne snage. Tako je samo za ovu godinu Vlada RH odobrila kvotu za zapošljavanje ukupno 21.210 stranaca u Hrvatskoj od čega njih 10.770 u graditeljstvu, 4660 u turizmu, 1600 u metalskoj industriji, 1408 u brodogradnji, više od 700 u prometu i prehrambenoj industriji, 580 u prerađivačkoj, 300 u informatici i 260 u poljoprivredi.

„Prije nekoliko godina da je netko rekao da će u Hrvatskoj nedostajati radnika nasmijali bi se ali upravo se to događa i kako kažu svi bojim se da će biti sve gore. Posla ima puno ali radnika jednostavno nema. Pokušava se sve ali opet ostajemo na istome tako da sve to postaje zabrinjavajuće“, kaže direktor građevinske tvrtke Planum iz Vukovara Đuro Bamburač.

Njegova tvrtka zapošljava trenutno 80-ak radnika i on sam je zatražio dopusnicu za uvoz radne snage. Za sada je dobio dopusnicu za uvoz 11 radnika iz BiH i 4 iz Ukrajine.

„Ti su ljudi došli jer su spremno raditi i zaraditi iako su mi oni skuplji nego domaći radnici. Prema nekim izračunima strani radnik mi je gotovo 100 posto skuplji nego domaći ali nemam izbora. Računica je jasna – meni radnici trebaju, oni žele raditi i zaraditi i svima dobro. Uz to i država to odobrava pa je sve čisto i zakonski i super. Da toga nema morao bih otkazati neke dobivene poslove ili smanjiti njihov obim jer ne bih mogao ispoštivati rokove“, pojašnjava Bamburač.

Ugrožen turizam

Najveći manjak radnika, barem tijekom sezone, bilježi se u turizmu gdje tamošnji hotelijeri i vlasnici raznih ugostiteljskih obrta ne znaju što i kako dalje. Stoga su i oni krenuli sa uvozom radne snage čega se, zasigurno, biti sve više. Za sada su najtraženiji radnici iz BiH i Srbije ali se naveliko priča i o uvozu radnika iz drugih država pa čak i kontinenata. Dok se to ne riješi već ove godine vidan je bio nedostatak radnika što se nekako ipak uspjelo prevazići.

Suočeni sa nedostatkom radne snage poslodavci sa Jadrana korjenito su promijenili odnos prema svojim radnicima te čine sve kako bi ih „vratili“ i za iduću sezonu. Kod mnogih je prvi korak bio podizanje plaća, a onda i osiguravanje boljih uvjeta rada. Sezonci su često ukazivali na činjenicu da su prinuđeni spavati u neuvjetnim sobama, bez sanitarnih čvorova, tople vode… Govorilo se i o „iživljavanju“ vlasnika, vrijeđanjima i šikaniranjem na razne načine.   

Tijekom godina se puno toga promijenilo na bolje pa su uvjeti podignuti na višu razinu. Svjesni propusta dio poslodavaca započeo je i s osiguravanjem kvalitetnijih uvjeta pa sada neki svojim radnicima nude uređene sobe sa pristupom internetu. Ima slučajeva gdje su neki vlasnici krenuli i s izgradnjom novih, posebnim, objekata za svoje radnike.

„Više od deset godina svake sezone odlazim raditi na sezonu na Jadransko more. Najčešće sam bio u Istri, a radio sam i na Krku i Lošinju. Kada se vratim sve te godine unazad mogu reći kako je stvarno bilo svega. Nisam bio adekvatno plaćen za posao koji sam radio, a i uvjeti boravka bili su bolji. Međutim, nisam imao izbora, kao niti mnogi drugi, te sam odlazio raditi i trpio sve to. Mogao sam si dozvoliti jedino luksuz da promijenim poslodavca ili da se iduće sezone ne vratim“, kaže Antun Benak iz Vukovara.

Manjak radnika

Dodaje i kako se zadnjih godina primijeti da se situacija mijenja na bolje pa je tako ove godine radio u Istri kod poslodavca koji ga je bolje plaćao, a imao je i iznimno kvalitetan smještaj. Plaćeni su mu bili i svi prekovremeni sati.

„Već ove sezone bio je primjetan manjak radnika u turizmu. Moglo se to vidjeti na svakom koraku. Mladi ne žele više raditi za one uvjete, a i Slavonija koja je bila bazen za turističku sezonu više nema što ponuditi. Veliki broj ljudi je otišao i mislim da će iz godine u godinu problem sa nedostatkom radnika biti sve veći i veći“, istakao je Benak.

Državni statističari ukazuju i kako se u Hrvatskoj bilježi nedostatak mladih radnika radi čega se tvrtke i institucije sve više okreću starijoj populaciji. Prema tim brojkama  u proteklih deset godina Hrvatska je izgubila oko 127 tisuća mladih ljudi u dobi do 29 godina što se automatski prelilo i na tržište rada, odnosno dobnu strukturu zaposlenih radnika. Naime, u deset godina broj zaposlenih u Hrvatskoj smanjio se za 122.419 osoba prema broju osiguranika prijavljenih u mirovinska osiguranja. U dobi do 29 godina danas je u Hrvatskoj zaposleno 104 osoba manje nego što ih je radilo 2007. godine. 

Izvor: Al Jazeera