Radnici odlaze, na njihovo mjesto dolaze stranci

Radnici iz regije odlaze raditi u zemlje zapadne Evrope (Reuters)

Posljednjih smo godina svjesni sve češćih odlazaka građana zemalja regije u zapadnu Evropu, pa se upitamo ko ostaje raditi i osiguravati sadašnjim i budućim penzionerima zapadnog Balkana. Trenutna situacija još je takva da su na zavodima za zapošljavanje stotine hiljada onih koji traže posao. Međutim, brojevi se u kontinuitetu smanjuju, a privreda već dolazi u situaciju da nema osposobljenog kadra s potrebnim iskustvom.

Mreža za poslovnu podršku iz Beograda uradila je istraživanje o trendovima u kretanju potreba za kadrovima u izvozno orijentiranim kompanijama i na uzorku od 405 preduzetnika, malih, srednjih i velikih preduzeća koja su u 2016. i 2017. godini izvezla najmanje 25 ili više posto plasmana svojih roba i usluga u inozemstvo. Zaključak je da strane i domaće kompanije u Srbiji sve teže pronalaze odgovarajuće kadrove i iz godine u godinu odvajaju sve veća sredstva za njihovu profesionalnu obuku, pa su mnoge među njima zabrinute jer nedostatak obučenih kadrova znatno usporava razvoj poslovanja, ali i povećava operativne troškove.

“U 2016. godini je 13,5 odsto kompanija iz uzorka od 405 kompanija kadrove koji nedostaju nadoknađivalo dovođenjem radnika iz Hrvatske, Rumunije, Slovenije, Bugarske, BiH, Makedonije, Mađarske, Slovačke, Češke, Moldavije, Estonije, Italije, Grčke… U 2017. godini je ovaj procenat skočio na 30,5 odsto. Dakle, za 17 odsto se povećao broj kompanija koje su uvozile radnu snagu. To znači da blizu jedne trećine vodećih kompanija u Srbiji po ekonomskim rezultatima ima potrebu da uvozi radnu snagu usled nedostatka iste u Srbiji”, kaže se u istraživanju Mreže za poslovnu podršku iz Beograda. Prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje od decembra 2014, kada je na snagu stupio Zakon o zapošljavanju stranaca, do kraja 2017. stranim državljanima izdano je 21.397 dozvola za rad.

Utvrđivanje kvota

U Crnoj Gori za 2018. godinu utvrđen je broj od 23.185 radnih dozvola za strance. Od tog broja izdvojeno je 10.000 radnih dozvola koje može dodatno rasporediti Ministarstvo rada i socijalnog staranja. Izdavanje dozvola za rad i zapošljavanje stranaca u toj zemlji u nadležnosti su Ministarstva unutrašnjih poslova, koje Zavodu za zapošljavanje periodično dostavlja podatke o izdanim radnim dozvolama.

“Na osnovu dostavljenih podataka od strane MUP-a CG, u ovoj godini, do 30. oktobra, izdate su 22.062 dozvole za zapošljavanje stranaca (u kvoti 13.502, van kvote 8.560), što je 19,07 posto (3.534 dozvola) više izdatih radnih dozvola u odnosu na 2017. godinu. Od ukupnog broja kvotom utvrđenih dozvola 10.795 ili 79,95 posto se odnosi na tri grupe: zanatska i srodna zanimanja (4.658), jednostavna zanimanja (4.434) i zanimanja u uslugama i trgovini (1.703). Stepen iskorišćenosti kvota kod ovih zanimanja u ovoj godini je bio 73,04 posto”, kaže načelnik Odsjeka za statistiku Zavoda za zapošljavanje Crne Gore Jovan Kostić.

U Bosni i Hercegovini Agencija za rad i zapošljavanje od 2009. ima nadležnost da utvrđuje prijedlog godišnjih kvota za radne dozvole strancima, te da taj prijedlog dostavlja Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. Također, jednom godišnje ima obavezu napraviti izvještaj o izdanim radnim dozvolama za predmetnu godinu.

Prijedlog kvota za svaku godinu Agencija za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine utvrđuje na način da od entitetskih zavoda za zapošljavanje i Zavoda za zapošljavanje Brčko Distrikta dobije prijedlog potreba za stranim radnicima za svaki od navedenih administrativnih nivoa. Na isti se način prikupljaju i podaci o izdanim radnim dozvolama, koje onda Agencija za rad i zapošljavanje sažima u godišnji izvještaj. Radne dozvole izdaju se prema utvrđenoj kvoti, a popunjenost kvote u proteklih 4–5 godina uvijek je na nivou između 60 i 70%. Dakle, nikad se ne popune sve radne dozvole koje se utvrde u kvoti. Doduše, dozvole se zakonski mogu izdati i mimo kvote.

“U BiH je u periodu 1. 1. 2015 – 30. 9. 2018. izdata 9.691 radna dozvola stranim državljanima. Najviše se izda za djelatnost trgovine, zatim za prerađivačku industriju, poslovanje nekretninama, obrazovanje… Najviše radnih dozvola godišnje se izda državljanima Srbije, zatim Turske, Hrvatske, Kine, Italije, Kuvajta. Po kvalifikacionoj strukturi, najviše radnih dozvola izdaje se za VSS (približno 45%), zatim SSS (otprilike 30%), te NKV (približno 8%)”, poručuje Boris Pupić, stručni saradnik za odnose s javnošću, informiranje i izdavaštvo Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine.

Povećavanje kvota za strance

Najviše problema s radnicima u regiji ima Hrvatska. Vlada te zemlje iz godine u godinu povećava kvote za radnike iz inozemstva: “Početkom lipnja hrvatska vlada je povećala kvote za sezonsko zapošljavanje stranih radnika te je ona tada iznosila 35.500 dozvola. Znatno je povećala kvote za turizam te od planiranih 4.660 dozvola početkom lipnja povećala ih je na 8.660. Velik broj zahtjeva za dozvolama zaprimljen je i u djelatnostima prometa, poljoprivrede i šumarstva. Sve ovo upućuje na zaključak da u Hrvatskoj nema dovoljno radne snage koja bi odgovorila na potrebe zapošljavanja u pojedinim djelatnostima. Na koji način taj problem dugoročno riješiti pitanje je na koje tek treba naći odgovor. Godišnje kvote za zapošljavanje stranih radnika nisu dugoročno rješenje, a useljenička politika, koja bi najvećim dijelom trebala biti usmjerena na zapošljavanje i popunjavanje manjkova na tržištu rada, nije donesena”, kaže Snježana Gregurović, viša naučna saradnica Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu.

Odlazak visokokvalificiranog kadra iz Hrvatske za društvo u cjelini predstavlja gubitak, s obzirom na to da istovremeno na njihova radna mjesta ne dolaze novi stručnjaci iz inozemstva nego ta mjesta uglavnom ostaju upražnjena, a posao se raspoređuje na radnike koji su ostali.

“Cirkularnost i transnacionalna kretanja važna su obilježja današnjih migracijskih tokova i proizvod su povećane fluktuacije radne snage unutar europskog prostora u skladu sa zahtjevima i promjenama na tržištima rada. U Hrvatskoj se, nažalost, cirkulacija i mobilnost radne snage, posebno nakon pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji 2013. godine, svodi uglavnom na izlazne migracijske tokove, a puno manje na ulazne. Iako ima puno potencijala postati useljeničkom zemljom (bogatstvo resursa, pogodna klima, povoljni geografski položaj, članica EU-a), Hrvatska to još nije. Zbog slabog gospodarskog rasta i nepovoljne društveno-političke klime, ljudi iz nje iseljavaju”, zaključuje Gregurović.

Graditeljstvo, turizam, ugostiteljstvo

U Ministarstvu rada i penzijskog sistema Republike Hrvatske u ovom trenutku izrađuju prijedlog odluke o utvrđivanju kvota dozvola za zapošljavanje stranaca za sljedeću godinu i smatraju da su najdeficitarnija zanimanja iz graditeljstva, turizma i ugostiteljstva.

“Ukoliko ne dođe do nekih većih iskoraka u kreiranju politika kojima se privlači strana radna snaga ili potiče povratak iseljenika, Hrvatska će se nastaviti suočavati s još većim manjkovima radne snage na tržištu rada, te s problemima koje taj manjak izaziva ne samo u gospodarskom nego i u zdravstvenom, obrazovnom, mirovinskom te raznim uslužnim sektorima. S obzirom na dugotrajno iseljavanje iz Hrvatske radno sposobnog stanovništva i onog u fertilnoj dobi, trebalo bi izraditi koherentnu, dugoročnu i programski usmjerenu useljeničku politiku primjenjujući najbolje prakse zemalja čije su se useljeničke politike pokazale učinkovitima, te uvažavajući potrebe i specifičnosti hrvatskoga društva”, upozorava Gregurović.

Izvor: Al Jazeera