Radnici Aluminija pokazali: Sva moć koncentrirana u rukama Dragana Čovića

Dragan Čović već je počeo pažnju s problema mostarskog Aluminija usmjeravati na drugu stranu (EPA)

Samo nekoliko dana nakon što je mostarski Aluminij zbog prestanka snabdijevanja električnom energijom prestao sa radom, radnici tog posrnulog privrednog giganta okupili su se ispred centrale HDZ-a zahtijevajući, u demonstrativnom nastupu, da se njihovo preduzeće spasi od gašenja. Ljutnja, bijes i negodovanje radnika sasvim su normalna i opravdana stvar i zahtjev da se nekadašnjem industrijskom gigantu pomogne finansijskim injekcijama sasvim je razumljiv, ali ono što je pomalo zbunilo javnost jeste mjesto na koje su došli tražiti pravdu i ime koje su uzvikivali atribuirajući ga kao glavnog krivca.

Očito je da radnici Aluminija dobro znaju da je besmisleno tražiti pomoć od institucija države i da ime federalnog premijera Fadila Novalića nije prava adresa na koju trebaju uputiti svoje apele i bijesne izlive nezadovoljstva. Odlukom da se okupe ispred centrale bosanskohercegovačkog HDZ-a i kao glavnog krivca za kolaps preduzeća imenuju njegovog predsjednika Dragana Čovića nedvosmisleno su pokazala ko je zapravo pravi „vlasnik“ mostarskog Aluminija.

Akademik Slavo Kukić godinama kontinuirano upozorava na pogubno djelovanje Dragana Čovića pa ga slučaj „iznenadnog“ kolapsa Aluminija nije uopšte začudio. Predsjednika HDZ-a smatra „apsolutno odgovornim“ za stanje u kojem se kompanija nalazi ističući kako odluka radnika da protestiraju ispred stranačke centrale najslikovitije govori ko je „stvarni vlasnik Aluminija“.

Centrala HDZ-a nije slučajno odabrana

„Primjer Aluminija je primjer koji govori o svim bh. apsurdima. Aluminij je u većinskom dijelu u vlasništvu Federacije BiH koja ima 44 posto kapitala, koliko imaju i mali dioničari i Hrvatska 12 posto. Logično je da radnici svoje nezadovoljstvo iskazuje pred institucijama države kao jednog od većinskih vlasnika. Logično je i da radnici svoje nezadovoljstvo usmjeravaju prema malim dioničarima kao vlasniku koji ima udio u kompaniji. Oni, međutim to ne čine pred institucijama države niti traže mehanizme kako nezadovoljstvo iskazati pred malim vlasnicima, nego ga iskazuju pred centralom političke partije i to prozivajući čelnika te političke partije“.

Još direktnije Kukić pojašnjava kako radnici nisu slučajno izabrali to mjesto za iskazivanje nezadovoljstva, jer i oni dobro znaju ko zapravo zadnjih nekoliko decenija upravalja mostarskim Aluminijem. To neformalno, ali suštinsko, vlasništvo nad kompanijom omogućio je HDZ-u njegov najduži i najlojalniji partner u obnašanju vlasti Stranka Demokratske akcije, dodaje Kukić.

„Drugim riječima znači da je centar moći i centar odlučivanja, pa kada su u pitanju i odluke koje su se ticale izravno Aluminija, u središnjici HDZ-a. Da je to točno svjedoči prethodnih 15 godina na zoran način. Nema uprave Aluminija niti ima nadzornog organa Aluminija, osim kratko u vrijeme Platforme, kojeg nije imenovao HDZ. Dakle ne Parlament Federacije BiH, ne Vlada federacije nego HDZ koji je to mogao učiniti jer je za to imao suglasnost svog partnera u vlasti Federacije i države, suglasnost SDA. Prisjetimo se uostalom dolaska na mjesto premijera federalane vlade gospodina Novalića i njegove izjave date u prvoj polovini 2015. kada je rekao da je logično da u Aluminiju, u Elektroprivredi Herceg-Bosne i HT Mostar nadzorne i upravljačke strukture postavlja HDZ jer su to hrvatske firme. Dakle, on sam odriče pravo državi odnosno Federaciji BiH da raspolaže tim kapitalom, jer je to kapital na kojeg pravo imaju Hrvati, njegovim jezikom rečeno, ili ako se jezik operacionalizira, na kojeg pravo odlučivanja ima HDZ. Prema tome, ako imate takav ambijent onda je logično da je i izljev bijesa radnika organiziran pred centralom HDZ-a kao faktičkog centra odlučivanja o sudbini Aluminija“.

Kukić dodaje da svako ko želi shvatiti ko je istinski upravljač Aluminija dovoljno je da pogleda upravljačke strukture preduzeća i odmah će mu biti jasno da kontrolu nad kompanijom ima jedna politička stranka i jedan stranački predsjednik.

HDZ-ove upravljačke strukture

„Ako gledate sadašnji nadzorni odbor tamo su sve ljudi koje je postavio HDZ. Ako gledate upravu, to su sve ljudi koje je postavio HDZ, ne država kako bi preko njih štitila kapital nego HDZ. Budući radnici Aluminija znaju da i kada je u pitanju HDZ da je centar moći kod njegovog predsjednika, kod Dragana Čovića a ne kod drugih članova predsjedništva HDZ ili drugih organa HDZ-a onda je logično da svoj bijes nisu usmjeravali prema članovima Federalne vlade iz HDZ-a jer njihova moć da na bilo što utječu je ravna nuli, nego su ga usmjeravali prema Draganu Čoviću jer je sva moć koncentrirana kod njega“.

Na pitanje da li je jedan od uzroka propasti Aluminija hipotetičko finansiranje HDZ-ovih aktivnosti novcem preduzeća, o čemu javnost u BiH špekulira već decenijama, Kukić odgovara kako takvo nešto ne može tvrditi jer za to nema konkretnih dokaza. Ali, ono šta zna sa sigurnošću jeste da je HDZ mostarski Aluminij koristio na način na koji se služio i ostalim velikim kompanijama u zapadnoj Hercegovini, „kao privatnim vlasništvom“, što znači da su u strukture tih preduzeća zapšljavani stranački aktivisti, rodbina i prijatelji HDZ-ovih funkcionera.

„Onaj ko iole zna način funkcionisanja svih tih javnih poduzeća, poduzeća u kojima država ima dio ili većinski dio vlasništva na prostoru Hercegovine, kao Elektroprivreda HZHB, HT, Aluminij kao što su uostalom državne institucije i agencije zna da su te firme sve odreda funkcionirale kao neka vrsta zlatne koke vrha HDZ-a i ljudi okupljenih oko vrha HDZ-a. Da su oni u te firme upošljavali rodbinu i prijatelje, stranačke aktiviste, da su kada je to trebalo iz njih izvlačili kapital činili su to bez zazora, da su u njima uvijek postavljali svoje upravljačke strukture, da su se prema tim firmama ponašali kao prema personalnom vlasništvu. Znači li to da su iz njih uzimali i novac za finansiranje stranačkih aktivnosti ne mogu reći, ali ne mogu to niti isključiti“.

Posljednje događaje Kukić vidi kao važno javno ispoljavanje nezadovoljstva ali skeptičan je kada je u pitanju slamanje HDZ-ovog i Čovićevog partijskog jednoumlja na prostoru Hercegovine. Erupcija nezadovoljstva bila je „vulkanskog intenziteta“, ali Kukić smatra da je Dragan Čović već uspio ublažiti oštricu nezadovoljstva. I to dobro oprobanim metodama preusmjeravanja pažnje na problem kojeg „hrvatski narod ima sa imaginarnim neprijateljom“.

Promjena, ipak, neće biti

„Ja ne vjerujem u to, ne vjerujem da je sazrelo za takvu vrstu promjene. Uostalom, ako gledate šta se dešava u Aluminuju i to upućuje na to da bi sve ovo moglo završiti još jednim vulkanskim praskom poslije kojega će doći do hlađenja i toga da se svako snalazi na način kako zna i umije. Dvije hiljade ljudi se prije nekoliko dana našlo pred centralom HDZ-a, dvije hiljade ljudi skandira ‘Izdaja’ i ‘Dragane lopove’. Od mase ljude letjele su plastične flaše prema kolima Dragana Čovića. On na sve to ne reagira specijalno burno. Dapače, postupa na način kao da ga je neki fantastičan psiholog pripremao, kao da odlično poznaje psihologiju mase. Daj neka se masa ispuše, neka se gomila ispuše, strpi se, a onda možeš nastaviti na način kako si i do tada radio. On je i jučer i danas imao sastanke u Aluminiju i već je došlo do stišavanja te startne eksplozije i prave se planovi kako da se nešto pokrene. Ta destruktivna energija kod mase je već nestala. Za 10, 15 ili 20 dana on će konačno reći da ništa nisu uspjeli ali i dalje nastavljaju“.

Ključno je za razumjeti, kaže Kukić, da će se predsjednik HDZ-a sada koristiti oprobanim metodama preusmjeravanja pažnje strahujući ne samo da će nestati bijesa i nezadovoljstva nego da je veoma vjerovatno da će se do lokalnih izbora raspoloženje među radnicima toliko promjeniti da će čak i oni najbučniji sa protesta možda ponovo, iz straha za opstanak hrvatskog naroda, svoj glas na izborima dati Draganu Čoviću, njegovoj politici i stranci koju vodi.

„I naravno, u međuvremenu će čitavu energiju pokušati pa i te razjarene mase iz Aluminija usmjeriti na drugu stranu. Već je jučer to učinio zaključcima HNS-a i pričom kako će zaoštriti prema svom partneru, prema SDA-u posebice kada je izborni zakon u pitanju. Na taj način će tu energiju koja je usmjerena prema njemu okrenuti na drugu stranu. Prema tom imaginarnom neprijatelju koji prijeti hrvatskom opstankom i na taj način će masa zaboraviti da je od Aluminija živjela i da je tamo zarađivala za sebe i obitelji. Jedan dio negativne energije će biti usmjeren prema imaginarnom neprijatelju, jedan dio će biti potrošen na način da će početi intenzivnije razmišljati kako prehraniti sebe i obitelj, jedan dio će pakirati kofere i otići i čitava priča će time biti završena. Pred lokalne izbore priča o Aluminiju će biti zaboravljena i Čoviće će opet uputiti apel prema hrvatskom tijelu da se mora homogenizirati jer nam svima prijeti opasnost nestanka, što je najgore, nisam uopće siguran da neće naići na plodno tlo kod biračkog tijela koje ga je podržavalo i nisam siguran da neće ponovo dobiti glas od onih koji su mu skandirali ‘Dragane lopove'“.

Izvor: Al Jazeera