Radna snaga polako nestaje, a stranci ne dolaze

Hrvatskoj se dogodilo ono na što se upozoravalo godinama – najmlađa članica Europske unije ostaje bez radne snage. Surova statistika, na koju se ovih dana pozivaju hrvatski mediji, ukazuje kako je u posljednjem desetljeću iz Hrvatske otišlo pola milijuna radno sposobnih. Stručnjaci stoga upozoravaju da Hrvatska ne može ozbiljnije funkcionirati bez najmanje još 300 ili 400.000 ljudi koje bi morala uvesti kao radnu snagu. Stoga se, zbog problema s manjkom radnika, sve češće predlaže ukidanje kvota za strance (trenutno je na razini države moguće izdati 68.100 dozvola stranim radnicima) jer poslodavcima otežavaju potragu za radnom snagom. No, sve stoji u mjestu jer konkretnog i kvalitetnog prijedloga još uvijek nema u parlamentarnoj proceduri. I još nema naznaka kako bi trebao izgledati.

Na upit može li predloženo ukidanje kvota za strane radnike, odnosno potpuna liberalizacija tržišta radne snage riješiti problem zaposlenosti u Hrvatskoj, Predrag Bejaković s Instituta za javne financije kaže da se primjenom takve mjere ne može očekivati rješenje svih problema hrvatskog tržišta rada. Dodaje i kako se ne treba bojati stranih radnika. Za to navodi više razloga.

Nije samo plaća važna

„Plaća je važna ali nije jedina odrednica privlačnosti pojedinog zanimanja“, primjećuje Predrag Bejaković. Podsjeća u tom smislu kako teški radni uvjeti (na primjer u sektoru graditeljstva ili zdravstva), i/ili velika nesigurnost na radnom mjestu (na primjer profesionalnih vozača ili zaposlenih u šumarstvu) sigurno da se ne mogu u potpunosti kompenzirati povećanjem plaće.

„Nadalje, neka zanimanja nemaju dovoljno ‘socijalnog uvažavanja’ iako su društveni itekako potrebna i važna (zamislimo čistačice javnog WC-a ili radnike koji metu ulice). Slično je sa zaposlenima u sustavu obrazovanja (nastavnici i profesori pogotovo matematike, fizike, stranih jezika) što se razmjerno dugo studira, posao je je naporan, prilično slabo se cijeni u društvu, a mogućnosti profesionalnog napredovanja su prilično ograničene“, navodi.

Kad su u pitanju sezonska zanimanja, dodaje, stvar je slična je kuhari, konobari, sobarice i drugi rade puno za vrijeme sezone, mogućnosti napredovanja su prilično sužene, a izvan sezone mogućnosti zarade gotovo da ne postoje. „Slijedom navedenog ne treba biti neko posebno iznenađenje da ljudi ne žele ići u ta zanimanja, a ako odlaze to je više zbog prisile nego svojom dobrom voljom“, objašnjava Bejaković.

„Prvi razlog je što je kvota za uvoz stranih radnika još uvijek bila razmjerno mala. Nadalje, Hrvatska nije baš neko atraktivno područje niti za izbjeglice sa Bliskog istoka, pa niti za osobe iz šire regije koje traže posao u inozemstvu. Zašto bi netko dolazio raditi u Hrvatsku u kojoj primanja prilično mala, troškovi života prilično visoki, a uvjeti života nisu baš idealni pa je napuštaju i mnogi njezini građani? Konačno, najviše stranih radnika se zapošljava u turizmu, graditeljstvu i brodogradnji. Stoga ne vjerujem kako će uslijed navedenoga biti neki značajniji priliv stranih radnika u Hrvatsku“, kaže Bejaković.

Jedina opcija – zaposliti stranca

Zapošljavanje stranaca je jedina opcija, no trenutni model zapošljavanja stranaca je zastario i prespor, kažu u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP). Podsjećaju kako je novi model nužnost na koji upozoravaju posljednjih pet godina. No, čak i taj potpuno novi model u današnje je vrijeme deplasiran, kažu u HUP-u, jer Hrvatsku zemlje poput Njemačke prestižu potpunom liberalizacijom uvoza radne snage, a i Austrija i Slovenija idu tim smjerom.

„U tim uvjetima, Hrvatskoj je vrlo teško zadržati postojeće ili privući nove radnike. Novi sustav bi trebao biti propisan novim Zakonom o strancima, s primjenom od 1. 1. 2020. godine, što nikako ne smatramo vremenom dostatnim za prilagodbu gospodarstva na kompletno novi način poslovanja te smatramo isto tako da bi moglo doći do dodatnih zastoja u svakodnevnom funkcioniranju gospodarstva“, navodi Admira Ribičić, direktorica Odjela za zakonodavstvo i pravne poslove HUP-a.

Ukazuje i kako bi, prema radnom nacrtu iz lipnja ove godine, novi Zakon o strancima donio pojednostavljenje jedino s ukidanjem kvota tj. ne bi više bilo ograničenja u mogućem broju izdanih dozvola za pojedino radno mjesto.

„S obzirom na praktički potpuno iscrpljeno domaće tržište rada (broj registriranih nezaposlenih osoba trostruko je smanjen – dok je 2013. na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje bilo više od 350.000 nezaposlenih ove smo godine došli na 110.000) zapošljavanje stranaca je neminovno, a ukidanje kvota razumljivo“, kaže Ribičić uz napomenu kako je „važno je pripremiti model zapošljavanja stranaca koji će biti konkurentniji od zemalja u okruženju“.

Istodobno upozorava kako bi „primjena novog zakona s novim modelom mogla dovesti do kolapsa i velikih zastoja, što nikome nije u interesu“.

Poslodavcima je prioritet zaposliti domaće radnike

Iz Hrvatske udruge poslodavaca poručuju kako im je „prvi prioritet zaposliti radnu snagu iz Hrvatske jer je to daleko najbolja i najjeftinija opcija, radi troška i neizvjesnosti / rizika koje imaju prilikom uvoza strane radne snage“. U tom smislu ne vide opravdanost stavova po kojima bi snažnijim uvozom radne snage pala cijena rada, odnosno plaće zaposlenih. 

„Argumentiramo to porastom plaća, kao i ‘pokrivenošću’ radnika najaktivnijih sektora (ugostiteljstva i turizma i graditeljstva) granskim kolektivnim ugovorima koji se primjenjuju na sve zaposlene radnike u tim djelatnostima. Drugim riječima, u protekle tri godine prosječna neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama (Državni zavod za statistiku – podaci iz srpnja 2019.) u Hrvatskoj narasla je s 5.895 kuna (793 eura) na 6.420 kuna (864 eura). Istovremeno, u posljednje tri godine bitno je rastao i broj zaposlenih stranih radnika. Dakle, navedeni podaci ne daju poveznicu između većeg broja uvezenih stranih radnika i njihovog negativnog utjecaja na visinu plaća. Činjenica da plaće ne rastu dovoljno brzo i značajnije jest pitanje konteksta tj. pitanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva“, ukazuje Admira Ribičić

„Već sada, ogroman problem je u djelatnostima ugostiteljstva i turizma koji već sada vrše pripremu za narednu sezonu… Na žalost, u potpuno nepoznatim okolnostima, što za tako propulzivnu industriju nikako nije dobro“, konstatira Ribičić.

Radnika najviše nedostaje u turizmu

U problemu s nedostatkom radne snage ponajprije su spomenute grane – turizam, graditeljstvo i brodogradnja – i u njima trenutačno i radi najviše stranih radnika. No, to su uglavnom stanovnici susjednih država koji ostaju do prve prilike, odnosno dok ne nađu bolji posao, prije toga i neophodne dozvole, negdje na Zapadu.

Posebno je manjak radnika primjetan u turizmu, koji donosi značajne prihode hrvatskom državnom proračunu. Eduard Andrić, predsjednik Sindikata turizma i usluga Hrvatske, prognozira da će naredna turistička sezona biti još problematičnija, upravo zbog činjenice da „mladi i stručni ugostiteljski kadar i dalje odlazi u države koje im osiguravaju veće plaće i bolje uvjete za život“.

„Liberalizacija tržišta radne snage ukidanjem kvota za uvoz strane radne snage neće i ne može riješiti navedeni problem. Naime, kada pogledamo stanje tržišta radne snage na europskoj razini, nesporna činjenica je da Hrvatska sa cijenom rada nije i ne može biti konkurentna država koja će privući kvalitetan i iskusan ugostiteljski kadar da dođe raditi u naše hotele i ugostiteljske objekte. Ova sezona potvrđuje da su radnici iz drugih država (Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Republike Srbije…) radili u Hrvatskoj smatrajući da će im taj rad donijeti iskustvo i predstavljati odskočnu dasku u traženju posla u drugim članicama Europske unije“, objašnjava Andrić.

No, dogodilo se da se, uz susjede, zapošljavalo i radnike iz Filipina, Ukrajine i u manjem broju iz Indije, pa Al Jazeerin sugovornik predviđa da će, ukoliko se ništa ne promijeni, „hrvatski turizam biti prisiljen, zbog popunjavanja potrebnog broja radnika u turističkoj sezoni, zapošljavati radnu snagu iz siromašnijih država svijeta ne vodeći računa o njihovoj stručnosti i iskustvu u toj djelatnosti“.

Raste broj oglasa za posao na Zapadu

No, nisu samo ugostitelji i kuhari, građevinci i vozači, poljoprivredni radnici i brodograditelji deficitaran kadar u Hrvatskoj. Prema polugodišnjem izvještaju o stanju na tržištu rada, koji je predstavio portal MojPosao, najtraženija zanimanja u Hrvatskoj jesu zanimanja iz područja turizma i ugostiteljstva, ali i prodaje (konobar, prodavač (trgovac), skladištar, kuhar, radnik u proizvodnji, vozač i čistač), a te kategorije čine 40 posto svih oglasa objavljenih na spomenutom portalu. No, traženi su i programeri, računovođe, ali i arhitekti, te diplomirani inženjeri građevine i strojarstva. Iz godine u godinu raste i potražnja za radnicima strukovnih zanimanja: serviserima klima, zidarima, parketarima, tesarima i slično.

Strani radnik košta više od domaćeg

Zbog dolaska radne snage iz siromašnijih država, pojavljuje se bojazan hrvatskog radnika da bi se i plaće mogle smanjivati.

Predrag Bejaković ne smatra da će se to dogoditi, jer je „utjecaj stranih radnika na ukupnu zaposlenost i kretanje plaća prilično ograničen“, pa mu se čini kako je „takav strah pretjeran jer je broj stranih radnika u Hrvatskoj mali i prilično je sužen prostor da će se značajnije povećati u doglednoj budućnosti“.

Eduard Andrić dodaje da „poslodavca strani radnik košta daleko više od domicilnog, jer mu plaća prijevoz od i do mjesta stanovanja, mora ga osigurati, dati plaću sukladno Kolektivnom ugovoru ili Pravilniku o radu, besplatno mu osigurava tri, a u pojedinim situacijama i četiri obroka, daje mu besplatan smještaj, a u strahu da ga u srcu sezone ne napusti, isplaćuje mu i dodatnu stimulaciju“.

Kad su u pitanju strani poslodavci i broj oglasa za poslove u inozemstvu, na portalu MojPosao imaju zanimljive podatke.

„Tijekom prvih šest mjeseci 2019. godine poslodavci su objavili 880 oglasa za poslove u inozemstvu, što je dva posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Najviše oglasa objavljeno je za rad u Njemačkoj, Irskoj, Italiji i Austriji“, kaže Alen Mrvac s portala MojPosao.

Ozbiljno pristupiti problemu

Uz sve navedene podatke ipak ide i mala napomena čovjeka iz struke. Ekonomist Bejaković podsjeća da su na hrvatskom tržištu rada gotovo 40 godina problemi ustvari jako slični. Nekadašnja deficitarna zanimanja, dodaje, od proizvodnih zanimanja (zidari, krovopokrivači, tesari, limari), odnosno od zanimanja u zdravstvu (liječnici i medicinsko osoblje) te u obrazovanju (profesori njemačkog jezika, matematike i drugih tehničkih predmeta), u najvećoj su mjeri deficitarna i danas.

Vraćajući priču na turizam, koji se iz godine sve više razvija ali i zapada u iznenadne probleme, Andrić ukazuje kako težnje ka održivom i kvalitetnom turizmu „bez kvalitetne radne snage zasigurno neće biti i ostvarene“. Stoga se, ukazuje, „nakon grlatog izvikivanja krilatice ‘Čovjek je ključ uspjeha u turizmu’ došlo u poziciju da se šaptom pitamo ‘Gdje je nestao čovjek u hrvatskom turizmu?’ I ne samo u turizmu…

„Hrvatskoj je potrebno troškovno rasterećenje državnog proračuna ozbiljnom reformom javne uprave koja bi smanjila nepotreban broj općina, županija, ministarstava, raznoraznih agencija, ali i porezno rasterećenje trgovačkih društava i obrta, manje davanja iz i na plaće, rast plaća i povratak školovanog ugostiteljskog kadra koji je napustio Hrvatsku, reforma školstva i privlačenje mladih da popune trenutno prazne klupe u ugostiteljskim školama, vraćanje digniteta zanimanjima u ugostiteljstvu, spoj zelene i plave Hrvatske, jačanje kontinentalnog turizma, širenjem novih ponuda i sezone na cjelogodišnje poslovanje“, nabraja Andrić.

Zbog svega toga i za hrvatski turizam, ali i općenito – za hrvatsko tržište radne snage – ukazuje da je neophodan ozbiljan pristup rješavanju svih nagomilanih problema. Slikovito zaključuje kako „nije ostalo pet minuta do dvanaest, već je situacija da je već dvanaest i pet“.

Izvor: Al Jazeera