Putin će pogriješiti

Washington može pustiti u promet naftu iz svojih strateških zaliha i na taj način sniziti cijene nafte na globalnom nivou za 10 posto (EPA)

Piše: Janusz Bugajski

U nastojanjima da povrati carstvo, ruski predsjednik Vladimir Putin će sasvim sigurno pogriješiti. Diktatori često misle da su nepobjedivi kada namirišu male uspjehe, što je Putin postigao kroz tiho pripajanje Krima. Prenapregnuta Rusija, suočena sa sve većim brojem ekonomskih problema, ne može podnijeti produženi sukob sa Zapadom. Da bi osigurala povlačenje Moskve, zapadnjačka strategija mora se zasnivati na tri međusobno povezana pristupa: međunarodnoj izolaciji, podrivanju imperijalnog sistema i destabilizaciji režima.

Izolacija

Međunarodna izolacija ruske Vlade mora imati diplomatske, institucionalne i ekonomske komponente. Kada je riječ o diplomatiji, lideri SAD-a i Evropske unije trebaju potcrtati da okupacijom bilo kojeg dijela ukrajinske teritorije Rusija krši brojne međunarodne sporazume i ugovore, počevši sa Poveljom Ujedinjenih naroda. Zapad također mora naglasiti da Moskva nastavlja okupirati teritorije dvaju drugih država – Gruzije i Moldavije – koje su obje posvećene evropskim integracijama.

Kada je riječ o institucijama, Rusija mora biti suspendirana ili izbačena iz čitavog niza organizacija i inicijativa, uključujući G8 i Vijeće Evrope. Putin je pokazao da je raširena pretpostavka da bi integracija u širu, globalnu ekonomiju i multinacionalne institucije preobrazila Rusiju u odgovornog međunarodnog igrača netačna. Naprotiv, uzajamna integracija doprinijela je nemogućnosti Zapada da reagira u slučajevima kada Rusija prekrši međunarodne sporazume i proširi teritoriju.

Kada je riječ o ekonomiji, cilj Zapada mora biti strateška blokada države. S obzirom na to da umnogome ovisi o izvozu sirovih materija, Rusija je i dalje veoma osjetljiva na neprekidan ekonomski pritisak. Sankcije protiv pojedinačnih ruskih zvaničnika, oligarha i kompanija povezanih sa Kremljem mogle bi predstavljati korisnu polaznu tačku. Još značajnije, pristup Rusije evropskom finansijskom sistemu mora biti blokiran, evropske investicije u ruske grane industrije moraju biti umanjene, a moraju biti strogo nametnute i kazne EU-a za kršenja monopola od Gazproma.

Međunarodna izolacija ruske vlade mora imati diplomatske, institucionalne i ekonomske komponente.

SAD i EU moraju ciljati na ruski energetski sektor da bi Evropu odvikli od ruskih zaliha. Time bi se ozbiljno umanjila zarada Kremlja od izvoza. Washington može pustiti u promet naftu iz svojih strateških zaliha i na taj način sniziti cijene nafte na globalnom nivou za 10 posto te dodatno desetkovati moskovske prihode od izvoza. Evropa uvozi uz Rusije više od 30 posto plina i više od četvrtine nafte. Međutim, države članice Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj imaju značajne zalihe nafte i plina koje mogu nadoknaditi gubitak ruskih zaliha. Gazprom bi time izgubio evropsko energetsko tržište, jer EU sve više nabavlja plin iz alternativnih izvora.

Ekonomske sankcije će biti efikasnije ukoliko budu imale utjecaja na rusku javnost. Oligarsi i zvaničnici imaju pristup državnim fondovima, prema kojima se odnose kao da su njihova imovina. Opadanje prihoda države, pad životnog standarda i porast nezaposlenosti među ruskim masama može zapaliti plamen revolta običnih ljudi protiv režima koji će postajati sve izolovaniji i u sve lošijoj ekonomskoj situaciji.

Podrivanje imperijalnog sistema

Pokušaj uspostavljanja kontrole u bilo kakvim okupiranim teritorijama mora postati bolan za Rusiju. To će zahtijevati pomoć Zapada Ukrajini, Gruziji i drugim državama kojima Moskva prijeti. Prioriteti moraju uključivati razmjenu povjerljivih informacija, tehnologije za cyber odbranu i osigurati vojno zapovjedništvo i kontrolu. Efikasna teritorijalna odbrana bi pomogla da se odbrani od invazije. Ukrajinskoj vojsci je potrebna tehnička pomoć i oprema da se suprotstavi ruskim vojnim upadima i kreira vjerodostojnu teritorijalnu odbranu koja bi svaku okupaciju učinila produženom i skupom.

Ukrajinska Vlada je do sada bezuspješno tražila američku vojnu pomoć. Nedovoljno naoružana vojska će prije ohrabriti rusku invaziju nego vojna sila koja je u stanju odbraniti se od napada. Embargo na uvoz oružja bosanskoj Vladi za vrijeme rata od 1992. do 1995. godine podstaknuo je srpske napade na bosanske gradove, jer su napadači posjedovali bolje oružje. Obuka za novoformiranu ukrajinsku Nacionalnu gardu u teritorijalnoj odbrani i pobunjeničkim i kontrapobunjeničkim operacijama, imat će ključni značaj.

Uzajamna integracija doprinijela je nemogućnosti Zapada da reaguje u slučajevima kada Rusija prekrši međunarodne sporazume i proširi teritoriju.

NATO ostaje ključna zapadnjačka komponenta u prevenciji i sada mora biti specificirana postafganistanska misija NATO-a: da se u potpunosti zaštiti integritet svih članova poboljšanjem kopnene i zračne odbrane svih država koje graniče sa Rusijom. Da bi se pokazala vitalnost NATO-a, moraju biti poslane pozivnice za članstvo Crnoj Gori i Makedoniji na septembarskom samitu, dok Gruzija i Ukrajina dobiju akcioni plan za članstvo da potvrde da će se i one pridružiti Savezu.

Kada je riječ o vojnim odlukama NATO-a, Zapad je već poduzeo nekoliko koraka, nakon napada Moskve na Ukrajinu, da se ojača odbrana ranjivih članica. Pojačali su misiju nadziranja baltičkog zračnog prostora borbenim avionima, odaslali desetak borbenih aviona F-16 u Poljsku, zajedno sa 300 američkih zračnih trupa, i poslali avione-radare AWAC u Poljsku i Rumuniju. Zamjenik predsjednika Joe Biden najavio je nove vježbe NATO-a u Poljskoj i slanje američkih snaga u baltičke države radi izvršavanja kopnenih i pomorskih vježbi. NATO-ove garancije kolektivne sigurnosti mogu se pojačati slanjem američkih borbenih timova u Poljsku i baltičke države, uvođenjem zračnih patrola nad Crnim morem i pojačanim prisustvom brodova NATO-a u Crnom moru.

Destabilizacija

Da bi se spriječilo ponovno širenje ruske imperije, mora se potkopati Putinov režim. Može se razviti strategija koja će osporavati kontrolu Kremlja nad Ruskom Federacijom, ne samo putem sankcija i izolacije već i podržavanjem prava manjina i nacionalnih pokreta za nezavisnost. Ukoliko se Putinov režim ne zamijeni nasljednikom bez imperijalističkih težnji, Rusija će biti suočena sa sve većim brojem etničkih sukoba i teritorijalnih rascjepa.

Pasivnost ruske javnosti omogućila je Putinu da ojača moć i implementira čitav niz represivnih zakona. Ali nezadovoljstvo će se produbiti kako se ekonomska situacija bude pogoršavala i na vidjelo izađe nesputana korupcija vladajuće elite. To će također pogoršati međuetničke i međureligijske sukobe, dok se Moskva okreće ka etnoancionalizmu da bi mobilizirala javnost u službu režima. Muslimanska zajednica, koja u Rusiji, prema procjenama, broji 20 miliona, dobila je ulogu glavnog žrtvenog jarca, koju promovira propaganda Kremlja, većim dijelom zbog pobune u Sjevernom Kavkazu. Pripajanjem Krima, dodatnih 300.000 muslimanskih Tatara, koji ne žele biti pod kontrolom Moskve, postat će novi izvor protudržavne borbenosti.

Kada je riječ o vojnim odlukama NATO-a, Zapad je već poduzeo nekoliko koraka, nakon napada Moskve na Ukrajinu, da se ojača odbrana ranjivih članica.

Blizu četvrtine ruske populacije, koja broji 143 miliona, nisu Rusi i u mnogim predjelima nezadovoljstvo zbog loših ekonomskih politika Moskve i represivnog centralizma eskalira. To je posebno vidljivo u 21 neruskoj etničkoj republici. Međutim, čak i u Sibiru i na dalekom istoku Rusije, etnička ruska populacija stalno opada, a kineska se povećava, kakve su i njihove političke aspiracije. U nekoliko pograničnih regija lokalna populacija traži međunarodne veze bez miješanja Moskve. Opcija suvereniteta će postati sve atraktivnija.

Dosljedno pozivima za slobodu i ljudska prava, Zapad treba aktivno pomoći regije i populacije koje žele samoopredjeljenje i nezavisnost, posebno nacije koje su silom inkorporirane u veliku Rusiju u određenoj tački svoje historije. Da paradoks bude veći, moskovsko pripajanje Krima bi značilo da Zapad više ne priznaje granice Rusije kako ih ona interpretira niti prihvata legitimnost njenog “unutrašnjeg carstva”. Nakon ukrajinske krize, trebamo se pripremati i planirati za predstojeću rusku imploziju.

Stavovi zraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera