Putin će otići prije 2036.

Dolazi do umora Putina i za nekoliko godina neće imati više trikova u rukavu koji bi predsjedniku omogućili da sačuva većinski stav nepromijenjen (AP)

Kao što je radio i ranije, Vladimir Putin je 10. marta povukao potez koji podsjeća na neočekivani obrt situacije u nekom trileru. Samo dva mjeseca ranije je objavio planove o promjeni ruskog Ustava i tako natjerao domaće i strane posmatrače na suluda predviđanja o njegovim planovima po isteku aktuelnog predsjedničkog mandata 2024. godine. Mnogi su predviđali za njega neku ulogu čelnika iz sjene, „oca nacije“ koji će nadgledati poslušnog nasljednika.

Onda se, u munjevitom potezu 10. marta, odlučio za jako banalan scenarij koji su mnogi posmatrači ruske situacije odbacivali, naročito što je odudarao od istupa ljudi iz njegove pratnje.

U jutro tog dana, prva žena koja je otišla u svemir i trenutna zastupnica u ruskoj Dumi Valentina Tereškova je dala prijedlog da se Putinu omogući kandidatura za još dva predsjednička mandata nakon 2024. godine što bi trebalo biti dio paketa ustavnih promjena o kojima Parlament raspravlja.

Predsjednik je brzo obaviješten o dešavanjima i odmah je došao na Dumu gdje se obratio i podržao prijedlog Tereškove.

Tehnički državni udar

Nakon toga se glasalo i zastupnici su odobrili prijedlog.

Naredni korak je na Ustavnom sudu da odobri amandmane nakon čega će se za njih glasati na nacionalnom kvazi-referendumu 22. aprila. Malo ko sumnja da će biti problema tamo.

Putinov potez je tako bezobrazno mimo svega što je ranije govorio da ja i tvrdokorna ruska opozicija bila bez riječi nekoliko minuta nakon ovakve igre.

No, ubrzo je ključni član pokreta Alekseja Navaljnog, Leonid Volkov kazao kako je riječ „o državnom udaru, tehnički rečeno“, dok su aktivisti organizirali skupove kod statue Svetog Vladimira kod zidova Kremlja. Istog dana, ured moskovskog gradonačelnika uveo je privremenu zabranu javnih okupljanja sa više od 5.000 učesnika – navodno zbog prijetnje korona virusa.

Jasno je da lokalne vlasti poduzimaju mjere na sprečavanju većeg izražavanja javnog nezadovoljstva na ulicama prijestolnice. Posljednji put kad je Putin odlučio produžiti svoju vladavinu izvrtanjem Ustava, suočio se sa nezapamćenim valom protesta koji su mjesecima potresali Moskvu u zimu 2011-2012.

Na kraju, preživio je proteste i ostao prilično popularan predsjednik – ne samo zbog represivnih mjera i političkih manevara.

Putin je otjelovljenje ruskog većinskog stava kakva Rusija treba biti. Ovaj je stav, naravno, fluidan, ali Kremlj jako radi na njegovom održavanju.

On je jako osjetljiv na podatke iz anketa i veoma izvježban u manipuliranju javnim mišljenjem za šta je angažirao vojsku spin doktora kako bi širili propagandu i umivali političke odluke desničarskom konzervativnom ideologijom.

Neuspjeh revolucija

Pored toga, jedinstven sklop unutrašnjih i vanjskih faktora pomogao je u opstanku ovog stava dugo vremena.

Putin je vodio kroz najveći napredak kvalitete života u sjećanju srednjih i starijih generacija, premda se može osporavati njegova lična uloga u postizanju toga. Ovi se ljudi sjećaju užasa Drugog svjetskog rata, hroničnog manjka potrepština i usluga tokom kasnijih sovjetskih godina i prevrata 1990-ih i veoma su oprezni da ne izgube stabilnost Putinove ere.

Također postoji i kriza uzora. Današnja situacija ne može biti više drugačija od one 1991. godine kada su Rusi prihvatili zapadnjački model upravljanja i ekonomskog prosperiteta.

Tokom godina, Putin je pokazao kako može ponuditi više standarde života bez opasnosti koje nosi politička liberalizacija. Danas, ruski BDP po glavi stanovnika u kupovnoj moći je jedan sa onime koji imaju bivše komunističke države koje su sada u EU.

Istovremeno, Gruzija i Ukrajina dalju uvjerljive primjere problema koje bi Rusija mogla imati kada bi njen narod izborio političku slobodnu nekom obojenom revolucijom.

Zaista, neuspjeh ukrajinske Majdanske revolucije [da ispuni svoje obećanje o rješavanju od oligarha uz jaku pomoć i Zapada i Kremlja], zatim jačanje ekstremne desnice i stalni rat na istoku daju Putinovoj alternativi (ekonomska i politička stabilnost pod autokratskom vladavinom) vjetar u leđa.

Stalna kriza zapadnjačke liberalne demokratije, koja se demonstrira u jačanju Donalda Trumpa i uspjehu Brexita, također je posijala sumnje među Rusima u potrebi uvođenja zapadnog modela. Oklijevanje Zapada da dočeka Rusiju u jato nuđenjem da se integrira u EU i NATO također pridonose ovom osjećaju. Strašilo Rusija izgleda da je bolje političko sredstvo zapadu od demokratske varijante.

No, ovi stubovi narodnog stava o Putinu kao da postaju sve više slabiji. Već nekoliko godina ankete pokazuju tektonske promjene ruske populacije. Percipiranu potrebu za stabilnošću polako preuzima potreba za promjenom.

Stvaranje nasljednika

Nacionalistički zanos zbog aneksije Krima je također prošao. Danas Rusi žele normalizaciju odnosa sa Ukrajinom i Zapadom, a neprijateljski stavovi se gase.

Postoji i nova generacija mladih koji su održavali hrabre, nesankcionirane proteste i učestvovali masovno u regionalnim uredima Navaljnog širom države. Njihova glavna motivacija za protest je činjenica da čitavog života nisu vidjeli drugačiju Rusiju od Putinove.

Dolazi do umora Putina i za nekoliko godina neće imati više trikova u rukavu koji bi predsjedniku omogućili da sačuva većinski stav nepromijenjen. Ruski um košnice će ići ka novim idejama i novim ličnostima.

Svaka promjena gore navedenih faktora, naročito u povratku liberalnih vrijednosti na Zapadu i porazu ekstremne desnice, može dovesti do te promjene u Rusiji. Čak i bez njih, životni ciklus Putinovog brenda će prirodno proći prije ili kasnije i predsjednik Rusije to odlično zna.

Ustavne promjene će mu omogućiti da ima neke mogućnosti na raspolaganju, ali to neće zaustaviti ono neizbježno. Najbolje što Putin za sebe može uraditi u naredne četiri godine je kreiranje pozitivne zaostavštine u obliku velikih infrastrukturnih projekata i stvaranje pouzdanog nasljednika koji bi ga zamijenio 2024. Kao čovjek od računice, on bi trebao znati kako su lični rizici niži ako ode prije nego što bude prekasno nego da nastoji sačuvati lidersko mjesto zauvijek.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere. 

Izvor: Al Jazeera