Oglasi

Pusić: Hrvati u BiH i odnosi dvije zemlje taoci su jedne političke klike

Uoči hrvatskog predsjedanja EU-om, kaže Vesna Pusić, odnosi Zagreba i Beograda su loši, Zagreba i Sarajeva još gori.
Vesna PusićHrvatska je, kaže Pusić, mnogo pomogla BiH u prvim koracima prema članstvu u EU-u, ali te politike više nemaEPA - Arhiva

Uz stalne političke napetosti i na unutarnjopolitičkom i na vanjskopolitičkom planu, Hrvatsku ubrzo nakon predsjedničkih izbora očekuje važan vanjskopolitički ispit - polugodišnje predsjedanje Europskom unijom, koje Hrvatska preuzima 1. siječnja iduće godine, manje od šest godina nakog ulaska u članstvo.

Hrvatski premijer Andrej Plenković odiše optimizmom, navodeći da su hrvatski prioriteti u Bruxellesu dobro prihvaćeni te je više puta kao veliki uspjeh i dokaz cijenjenosti službenog Zagreba naglasio imenovanje stranačke kolegice Dubravke Šuice potpredsjednicom Europske komisije.

Konzultacije između Zagreba i Bruxellesa, ali i Berlina, kojem će rezultate svoga predsjedanja Zagreb ostaviti u naslijeđe, traju već dulje vrijeme, no skepsi u vezi hrvatskog predsjedanja na domaćoj političkoj sceni, s obzirom na brojne izazove s kojima se suočava ne samo Hrvatska, nego još više EU - poput Brexita ili pitanja pregovora sa Skopljem i Tiranom te proširenja uopće - već ima, a izvjesno da će ih biti još kako se 1. siječnja bude približavao.

Kad se tome pribroje otvorena pitanja, pa i napetosti između Hrvatske i nekih susjednih zemalja po nizu pitanja, problem migracija i slično, jasno je da Hrvatska predsjedanje ne preuzima uvjetima 'bonace'.

Vesna Pusić, bivša hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova i kandidatkinja za mjesto glavnog tajnika UN-a, za Al Jazeeru govori o izazovima koji su pred Hrvatskom i s kojima će se morati nositi i bilateralno i kao članica te predsjedateljica EU-a.

  • Kako Vama izgledaju pripreme Hrvatske za skoro preuzimanje predsjedanja Vijećem EU-a, pogotovo s obzirom na neke kritike koje ste uputili, a to je da je premijer Plenković navodio jedne hrvatske prioritete ljetos, a sada, kako kažete, govori o drugima?

- Prioriteti svakog predsjedanja Europskim vijećem svakako su rezultat dogovora država članica. Država koja preuzima predsjedanje predloži listu prioriteta, to se usklađuje u okviru "trojke", a onda svoje sugestije dodaju druge države pa i Komisija. Mi smo dio trojke s Rumunjskom i Finskom. Dva su opća pravila: Prvo, velike teme kao što je Brexit, strukturalne promjene Unije i slično, obično se rješavaju ili bar dogovore za vrijeme predsjedanja starih velikih članica, i drugo, za vrijeme predsjedanja neke države ne rješavaju se problemi koji se direktno, naročito bilateralno, tiču te države.

Lista prioriteta koju smo čuli prije ljeta bila su uglavnom opća mjesta - važne teme koje su na neki način stalno na dnevnom redu Vijeća, ali su uključivale i borbu protiv korupcije i prava manjina. To je sada ispalo kao specifične teme hrvatskog predsjedanja. Sada su to: 1. gospodarski rast, unutarnje tržište, kohezija i klimatske promjene, 2. povezivost, 3. unutarnja i vanjska sigurnost, 4. jačanje globalne uloge EU. Pretpostavljam da je to rezultat usuglašavanja i procjene unutar EU. Uz to postoji vrlo realna mogućnost da nas dočeka nerješivo pitanje Brexita pa i neka otvorena pitanja vezana za višegodišnju financijski perspektivu, tj. proračun. Što se naših priprema tiče, situacija je bila prilično panična. No otkako se u naše pripreme vrlo aktivno uključila Njemačka, čini mi se da su se stvari malo stabilizirale.

  • Koji su prioriteti koje bi Hrvatska, po Vama, trebala imati u prvom planu?

- Uz opće teme koje su vam više-manje zadane, za malu, novu članicu kakva je Hrvatska, važno je znati izabrati i teme na kojima imate određenu komparativnu prednost, dodanu vrijednost i inovativni potencijal. Očita tema gdje Hrvatska nosi dodanu vrijednost je proširenje EU-a na Zapadni Balkan. Svatko tko to ne razumije samo šteti hrvatskim interesima. Druga tema koja je neobično važna, nosi inovativni potencijal jer do sada nije bila tema ni jednog predsjedanja, a inicirati je može i zemlja kao Hrvatska, je obrazovanje.

Sve je jasnije da je kvalitetno obrazovanje preduvjet ne samo gospodarskog napretka, već i  preživljavanja liberalne demokracije i građanskih sloboda koje ona sa sobom nosi. Cijela Europa, a Jugoistočna Europa, uključujući Hrvatsku naročito, zaostaje po kvaliteti obrazovanja za mnogim azijskim državama. Prema Pisa testu za petnaestgodišnjake, u prvih 10 najuspješnijih zemalja svijeta u matematici iz EU-a je samo Estonija, s manje od 1,5 milijuna stanovnika. Obrazovanje za odgovorno građanstvo postaje sve urgentnija tema.

  • Za politiku i javnost u nekim zemljama bivše SFRJ, odnosno Zapadnog Balkana, posebno je bitna tema proširenja EU-a. Je li ta tema relativno 'ispala' iz hrvatskih prioriteta s obzirom na ona četiri koji se navode i kakva bi to bila poruka Hrvatske prvenstveno BiH i Srbiji - i kao članice i predsjedateljice i bilateralno?

- Proširenje i Zapadni Balkan nisu ispali s dnevnog reda hrvatskog predsjedanja. U proljeće se planira velika konferencija Europskog vijeća i šefova država ili vlada zemalja Jugoistočne Europe, koju bi trebali pratiti i sastanci na parlamentarnoj razini. Uvijek sam smatrala da je Zapadni Balkan više pitanje teritorijalne konsolidacije EU-a, nego pitanje proširenja. No, ovakva konferencija je sigurno način da se ta tema drži na dnevnom redu i u fokusu EU-a.

  • Kako ocjenjujete odnos Zagreba prema Sarajevu i Beogradu, kakvog su karaktera te politike i s kojim efektom na bilateralne odnose, ali i daljnji tijek eurointegracija prostora Zapadnog Balkana?

- Odnosi Zagreba i Sarajeva i Zagreba i Beograda vrlo su različiti i ne treba ih ni na koji način poistovjećivati. Između vlasti u Zagrebu i Beogradu kao da postoji neko prešutno razumijevanje. Odnosi među državama su loši, ali i jedna i druga strana to koristi za mobilizaciju nacionalističke podrške kod kuće. To možda kratkoročno koristi vlastima, ali ne koristi državama Hrvatskoj i Srbiji, ni njihovim građanima.

Što se odnosa Hrvatske i BiH tiče, tu je situacija gora i žalosnija. Pod parolom posebne brige za Hrvate u BiH, cijeli odnos je prepušten jednoj političkoj kliki u BiH sa snažnim krilom u Hrvatskoj. Hrvati u BiH i hrvatska politika prema BiH u ovom trenutku taoci su te klike. Hrvatska je mnogo pomogla BiH u prvim koracima prema članstvu u EU-u. Omogućavanje BiH da preda zahtjev za članstvo direktni je rezultat hrvatske politike unutar EU-a i u našim bilateralnim odnosima.

To je proizašlo iz razumijevanja da je za Hrvate u BiH, kao i za sve ostale, najbolji put prema kvalitetnijem životu put u EU, te da Hrvatima u BiH ne može biti bolje ako i svim drugim građanima BiH ne bude bolje. Nažalost, te politike više nema, a interes svih zamijenjen je interesom jedne političke vrhuške u HDZ-u BiH.

  • Jedno od pitanja u tim odnosima je i migrantska kriza. Kako se Hrvatska odnosi prema tom pitanju u smislu svojih i interesa EU-a s jedne i susjednih zemalja, u prvom redu BiH, iz kojih migranti pokušavaju ući u Hrvatsku? A tu su i česta prozivanja međunarodnih humanitarnih organizacija i institucija BiH u vezi hrvatske politike i postupanja policije.

- Hrvatska je, uz Njemačku i Švedsku, bila jedina zemlja koja je osvjetlala obraz za vrijeme migrantske/izbjegličke krize 2015. godine. U svojoj reakciji pokazala se humanom, dobro organiziranom i efikasnom. Na to svi u Hrvatskoj možemo biti veoma ponosni. Izbjeglice nisu ostajale u Hrvatskoj ne zato što smo ih mi nekud tjerali, već zato što su Njemačku i Švedsku smatrali dugoročno mnogo sigurnijim i povoljnijim destinacijama.

Međutim, to većinu europskih zemalja nije interesiralo. Oni su funkcionirali po logici “brigo moja prijeđi na drugoga”. Radije bi tolerirali divljačku, nehumanu, agresivnu hrvatsku reakciju prema izbjeglicama, samo da ih se na bilo koji način spriječi da dođu do njihovih zemalja, makar tim zemljama samo na kratko prolazili. Čak ni od najznačajnije europske političarke današnjice Angele Merkel nisu tolerirali humanost i dugoročnu pamet.

Danas je Hrvatska u odnosu prema izbjeglicama i migrantima spala upravo na taj polulegalni, bešćutni odnos. Što se stava mnogih EU članica tiče, to neće mnogo štetiti jer i oni sami imaju takav odnos prema izbjeglicama i migrantima. Međutim, takvi postupci ostavljaju duboki trag i na državi i na društvu i na samorazumijevanju jedne političke nacije. To između ostalog stvara plodno tlo za populizam ili novi totalitarizam, preciznije rečeno.

  • Koliko je i na koji način u tome zastupljeno pitanje odlučnosti Hrvatske da uđe u schengenski prostor i koliko su u tome problem odnosi sa Slovenijom zbog neslaganja u vezi arbitražne presude. arbitraže po tom pitanju? Što se može očekivati, spominjali ste i mogućnost 'packi' od onih, kako kažete, kojima se hrvatski premijer nastoji dopasti...

- Mislim da to neće utjecati na odluku o ulasku u Schengen. Na to mnogo više utječe procjena političke i organizacijske stabilnosti i funkcioniranja države, neke opće europske doraslosti, kao i činjenica da su tu Rumunjska i Bugarska, koje već godinama čekaju u repu. Kad bi se ulasku Hrvatske u Schengen protivila samo Slovenija, a svi ostali bi bili za, problem bi bio lakši. Naime, Slovenija ima potpuno isti problem s potpuno istom granicom kao i Hrvatska.

No, tome se protivi veći broj zemalja upravo iz onih razloga koje sam ranije navela. Što se tiče Plenkovićevog povremenog dodvoravanja tvrdoj desnici, to smatram potpuno promašenom taktikom. Oni odlično znaju da on nije njihov i nikada ga neće prihvatiti. Za takve njegov glavni argument je vlast, a ne dodvoravanje putem desničarenja. Ovakvim laviranjem gubi jedne, a ne dobiva druge.

  • Zašto je, kako kažete, bitno odraditi predsjedanje Vijećem Europe na dobar način i bez 'tutorstva' s obzirom da, kako ste i sami nedavno rekli, iz toga ne proizlaze neposredne koristi za zemlju predsjedateljicu?

- Za Hrvatsku je predsjedanje Europskim vijećem izuzetno važno. Tu će Hrvatska pokazati da je organizacijski sposobna, da institucije funkcioniraju, da se u stanju držati rokova i dogovora, da može biti pravedni i objektivni posrednik među državama članicama u njihovim različitim interesima, da može uspješno funkcionirati u multilateralnoj suradnji, da je u stanju rješavati konflikte i nositi se s neočekivanim i nepredvidivim situacijama… Ili ne. Taj dojam će imati odlučujuću ulogu u mnogim budućim EU odlukama vezanim na Hrvatsku i hrvatske interese, uključujući i na političku odluku o ulasku Hrvatske u Schengen.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.