Pupovac: U Hrvatskoj se proizvode vještice

Razgovarao: Tomislav Šoštarić

Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća (SNV) i zastupnik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) u Hrvatskom saboru, nedavno je u Jasenovcu, povodom 70. godišnjice proboja logoraša iz tog ustaškog koncentracijskog logora, upozorio na, kako je rekao, rastuće pojave nacizacije i fašizacije u Hrvatskoj.

Za Al Jazeeru pojašnjava gdje uočava te pojave u hrvatskom društvu, kako se reflektiraju na srpsku manjinu u Hrvatskoj te koji su gorući problemi države. 

• U Jasenovcu ste spomenuli rastuću atmosferu nacizacije i fašizacije u Hrvatskoj. Gdje se po vama ona ogleda, gdje je primjećujete i kako se ona reflektira na srpsku manjinu, odnosno kako je ta manjina osjeća?

– Prisutna je u medijima, elektronskim i pisanim, koji manifestiraju govor mržnje, etničke netrpeljivosti i zagovaranje vrijednosti koje nisu redovne nacionalne vrijednosti, nego su zapravo ekstremizam, šovinizam, pa i fašizam. Prisutne su u tome što se Hrvatska deinstitucionalizira – ljudi na ulici, ljudi koji nemaju političke mandate, ljudi koji se pozivaju na svete ciljeve i svete uloge, dobivaju podršku od onih koji trebaju predstavljati Ustav, koji trebaju predstavljati zakon i koji trebaju predstavljati vrijednosti  koje je Hrvatska preuzela pristupanjem Europskoj uniji. I u konačnici, stvara se atmosfera straha, stvara se atmosfera progona vještica, stvara se atmosfera neprijateljskoga u zraku i to predstavlja elemente po kojima se to može prepoznati.

• Kada bi govorili o odgovornosti, možemo li kada govorimo o institucijama koje bi za to trebale brinuti istaknuti vladajuću koaliciju i vodeću oporbenu stranku HDZ, koji bi možda trebali nešto poduzeti po tom pitanju?

– Prije svega bivši predsjednik je bio popustljiv prema tim pojavama i dopustio je da uđu u javni i drugi prostor. S druge strane, nepolitičke institucije, kao što su pojedini predstavnici Crkve, kao što su pojedine grupacije branitelja i političke stranke, naprosto doprinose tome da se takve vrijednosti, takve poruke, takvo postupanje i ponašanje nameće kao stanje u društvu, a Vlada, budući da je slaba, budući da ne pronalazi načina kako da se nosi s tim, Vlada zapravo ne uspijeva na adekvatan način odgovoriti na to.

• U Jasenovcu ste rekli da neki predstavnici vlasti izbjegavaju imenovati nosioce ideje fašizma i njihovu odgovornost. Što ste htjeli time poručiti?

– Nažalost, kod nas postoje strahovi od otvorene rasprave, postoje strahovi da se stvari nazovu svojim imenom i postoji tendencija da se umjesto imenovanja stvarnih opasnosti za Hrvatsku, proizvode vještice, nestvarni neprijatelji, nestvarne opasnosti. Komunizam nije nikakva opasnost za Hrvatsku, ali ustaštvo jeste. Jugoslavija nije nikakva opasnost za Hrvatsku, niti Jugoslaveni, ali opasan je isključiv nacionalizam, onaj koji dopušta da Hrvatska nema ni onoliko samostalnosti koliko bi je objektivno mogla imati kao država i kao nacija, on je ozbiljna opasnost. Suočavanje s ozbiljnim ekonomskim i socijalnim teškoćama je ozbiljna i teška opasnost, teška nužda za Republiku Hrvatsku, ali to se ne događa. Umjesto toga govori se kako su ugrožene neke svete vrijednosti, ali svete vrijednosti nisu socijalna pravda, svete vrijednosti nisu jednakost, svete vrijednosti nije ocjena o tome gdje je Hrvatska danas u odnosu na druge zemlje Unije i u odnosu na to što bi mogla objektivno biti.

• Spomenuli ste medije, institucije i određene skupine, ali prepoznajete li u hrvatskom društvu općenito iste te elemente ili su oni nešto što se odvija u ovim ‘sferama’ o kojima ste govorili zbog ovih ili onih interesnih, ideoloških ili nekih drugih razloga?

– Kad nemate dobro obrazovanje, kad nemate jasne smjerove u kojima ćete mlade ljude usmjeravati i vrijednosti i ideale koje će razvijati, onda naravno da iz ovakvih institucija, nestranačkih, stranačkih, političkih i nepolitičkih, medijskih i nemedijskih se to pretače u šire društvo i prerasta u obrasce ponašanja pojedinih dijelova društva. To, naravno, nije stanje hrvatskog društva kao takvoga, nije nešto što bi trebalo pripisati prosječnom hrvatskom čovjeku ili prosječnom hrvatskom građaninu, ali jeste nešto što postaje fenomen koji nije nastao odozdo, ali je nastao odozgo. Dakle, to nije nešto što je raslo od nogu prema gore, nego je nažalost došlo odozgo, time što se to ulijeva u glave ljudima. I oni koji to rade, oni su odgovorni za to.

• Problem ćirilice u Vukovaru još nije riješen. UN je putem izvješća izrazio zabrinutost što se manjinama u Hrvatskoj često ne omogućuje da se služe svojim jezikom i pismom. Kako komentirate tu situaciju?

– Kao što znate, Ustavni sud je razvlastio Vladu u tom pitanju, proglasio je jednogodišnji moratorij. Taj moratorij izlazi negdje u osmom ili devetom mjesecu ove godine i do tog vremena Vlada ne može poduzeti nikakve osobite mjere, mora se čekati da se usuglasi Gradsko vijeće Grada Vukovara i mora se čekati da Vlada eventualno donese neke mjere koje će zajedno sa Gradskim vijećem provesti. Potpuno sam neoptimističan kad je posrijedi rješenje statusa ćirilice u Vukovaru i drugim dijelovima Hrvatske, zbog toga što je Ustavni sud de facto legalizirao jednu vrstu ponašanja  i jednu vrstu stava u kojoj postoji zakon koji je više od zakona. I nisam siguran što Vlada u ovom trenutku može napraviti, posebno zato što će jesen biti razdoblje još ozbiljnije političke kampanje, tako da mislim da će ćirilica ostati na čekanju kad je posrijedi Vukovar.

• Koji su ključni problemi srpske manjine danas u Hrvatskoj i kreće li se po tim pitanjima situacija prema naprijed?

– Ono što smo mislili do jučer da neće biti problem, danas se obnavlja, a to je prije svega pitanje tolerancije. U Hrvatskoj narasta politička netolerancija i narasta međuetnička netolerancija. I to nije dobra pretpostavka za ostvarivanje manjinskih prava ni za koga pa onda niti za srpsku zajednicu. S druge strane, to nije dobro ni za ostvarivanje i jačanje identiteta Srba  u Hrvatskoj i za prihvaćanje toga identiteta u hrvatskom društvu. To nije dobro niti za praktične stvari, kao što je obnova, kao što je stambeno zbrinjavanje, nije dobro za ostvarivanje školske autonomije i prava  na obrazovanje, nije dobro za zapošljavanje, nije dobro za razvojne projekte i programe. Sve su to otvorena pitanja, sve su to područja unutar kojih bilježimo, nažalost, u većem ili manjem stupnju, regresiju u odnosu na razdoblje do ulaska Hrvatske u Europsku uniju.

• Kako ocjenjujete  atmosferu na političkoj sceni u Hrvatskoj? Dojam je da postoji dubok animozitet između vladajućih i oporbe, pogotovo sada u predizbornoj godini, čini se kao nedostatak konsenzusa oko ključnih političkih i ekonomskih pitanja. Koje su posljedice takvog stanja za hrvatsko društvo općenito i kako se takva situacija reflektira na rješavanje problema srpske manjine u Hrvatskoj?

– Hrvatska politika je, nažalost, oslabila u odnosu na ranije godine i izgubila snagu koju je u ranijim godinama imala, izgubila je idejnost kakvu je znala imati ranije. Nakon što smo postali članica Europske unije, mi smo ostali bez ideje i bez cilja. Nakon što su izvršene promjene u vrhovima pojedinih stranaka došlo  je do slabljenja rukovodstava i nakon što se Hrvatska suočila s ekonomskom krizom mi, umjesto da se bavimo time kako da zemlju izvučemo iz krize, mi se sukobljavamo oko desnih, nacionalističkih i liberalnih ideja i to predstavlja hrvatsku realnost. Hrvatsku realnost predstavlja to da, zapravo, nema mjesta niti osobe koja bi, a valjda ja sada ovoga trenutka vidim, koja bi osigurala prostor za neku vrstu konsenzusa i koja bi omogućila neku vrstu pragmatičke politike koja je Hrvatskoj neophodna. Jer ovakva kakva je, ne donosi ništa. Troši, iscrpljuje i zagađuje, a ne donosi ništa. Prema tome, jedna vrsta pragmatičkog konsenzusa oko četiri ili pet najvažnijih stvari je ono što bi Hrvatskoj ovog trenutka trebalo. Ali, mi ne vidimo još uvijek tko bi to mogao osigurati. Ovdje se više radi o tome tko će kome doći glave, tko će koga baciti u blato, a zapravo se ne vidi da se pri tome radi o glavi cijeloj naciji i baca u blato cijelu naciju, uključujući i srpsku manjinu. U takvim okolnostima je vrlo teško raditi u korist srpske manjine i u takvim okolnostima je teško razvijati politiku koja će raditi na rješavanju pitanja koja sam spomenuo.

• Bili ste na sastanku kod predsjednice Grabar-Kitarović, koja je odlučila sa svim parlamentarnim strankama razgovarati o aktualnim pitanjima i problemima i čuti njihovo mišljenje. Mislite li da takve njezine inicijative doprinose rješavanju problema i kakva je njezina uloga po tom pitanju u ovom trenutku?

– Predsjednica Grabar-Kitarović još gradi svoju poziciju, još gradi svoju samostalnost. I kada uspije i ako uspije u tome da izgradi tu neophodnu samostalnost za ulogu predsjednice države, onda će imati pretpostavke da počne sudjelovati u formiranju političke stabilnosti u zemlji i u formiranju pretpostavki za politički dijalog. Za sada, nažalost, tih pretpostavki nema. Predsjednica je još uvijek više pod utjecajem opozicijske stranke i političke kampanje s kojom je izabrana, negoli stvarnih potreba i imperativa Hrvatske. Hrvatska ovoga trenutka treba nekoga tko će održavati balans između vrijednosti politika i retorika, a predsjednica još uvijek nije našla mjesto, prema mojem viđenju, iz kojega bi se taj balans osiguravao.

• Za nekoliko mjeseci je obljetnica 20 godina vojno-redarstvene akcije “Oluja”, oko koje ima različitih stajališta, ovisno iz kojeg se kuta se promatra. Planira se vojni mimohod, iako oko toga sada ima nekih neslaganja predsjednice i Vlade oko tog pitanja. Kakav je vaš stav u vezi mimohoda i tih neslaganja?

– Bojim se da će to biti još jedno nadmetanje između vlasti i opozicije. Bojim se da to neće biti prilika  za suočavanje s ovih 20 godina, bojim se da to neće biti prilika ni za suočavanje  sa ratnim posljedicama,ratnim gubicima i ratnim strahotama i stradanjima i većinskog i manjinskog naroda u Hrvatskoj. I bojim se da će to biti povod, odnosno proslava na kojoj će doći još jedanput do ozbiljnih razlika i ozbiljnih sukoba između predsjednice i Vlade, vladajuće koalicije i opozicije.

• Kakvi su, po vama, trenutačni odnosi između Hrvatske i Srbije, je li im situacija s Vojislavom Šešeljom doista bitno naštetila i ako jest, koliko?

– Odnosi su zahlađeni. Oni su otoplili kada je premijer [Aleksandar] Vučić došao na inauguraciju predsjednice Grabar-Kitarović i kada je nakon toga došao ministar [Ivica] Dačić na sastanak sa ministricom [Vesnom] Pusić, međutim onda  su novi incidenti, koji su izazvani sa strane Šešelja i reakcija koje su uslijedile nakon toga tu stvar pogoršale i sada treba vremena da se to obnovi. Dakle, očito je da su hrvatsko-srpski odnosi i dalje zarobljenici ratnih politika, ratnih posljedica i ratnih zločina i onih koji su bili akteri tih politika. Očito je da se tu još uvijek vodi više kampanja za međusobno optuživanje, negoli kampanja za suradnju i kampanja protiv onoga što sprječava suradnju.

• Kako ocjenjujete trenutačnu situaciju u BiH? Tamo su tri konstitutivna naroda i dva entiteta s jedne strane i dvije države, Hrvatska i Srbija, koje se na poseban način odnose prema BiH, budući da su matične države dvaju od tih tri naroda. Kako ocjenjujete odnose tih naroda i entiteta te spomenutih država prema situaciji u BiH?

– Sada je bolja nego što je bila prije formiranja Vlade, ali nažalost osnovne teškoće Bosne i Hercegovine ostaju. Osjetljiva je na svaku vanjsku okolnost, na okolnost Kosova i na okolnost na granicama Europe i na okolnosti hrvatsko-srpskih odnosa. Tu osjetljivost povećava činjenica da Europska unija nema fokus ni na Bosnu niti na prostor bivše Jugoslavije, osim na pitanje Briselskog sporazuma, znači odnosa između Beograda i Prištine. I to ozbiljno predstavlja problem i kratkoročno i dugoročno kad je posrijedi Bosna i Hercegovina, kao i činjenica da ozbiljnog unutrašnjeg dijaloga između entiteta, predstavnika triju naroda zapravo nema. I to nije loše samo za Bosnu i Hercegovinu, to je loše za sva tri naroda i to je loše za oba entiteta. Ali za sada nema znakova da akteri tih politika uviđaju koliko je to loše i za njih i koliko je to loše, ne samo za Bosnu i Hercegovinu, nego i za one koje oni predstavljaju.

Izvor: Al Jazeera