Pupin – naučnik čije lekcije i danas učimo

Pupinovi počeci u Americi nisu bili nimalo lagani, u početku je i sam gladovao (Twitter / Screenshot)

Srbija može samo Bogu da zahvali, što je imala čovjeka i genija poput Mihajla Idvorskog Pupina. Međutim, u svijetu 21. vijeka, njegova rodna domovina ga je nepravedno sjećanjem zapostavila. Njegovu diplomatsku aktivnost, njegov humanitarni i rad, patriotizam, kao da je ta ista rodna domovina zaboravila.  Zaboravila je ljubav i vjeru svog naučnika.

Srbin, koji nije zaboravio majku i domovinu

Ovaj naučnik rođen je 9. oktobra 1958. godine u Idvoru. Njegovi roditelji, Konstantin i Olimpijada, iako su bili nepismeni zemljoradnici, hrabrili su ga još od djetinstva da ide u nepoznati svijet i da se bavi naukom. Njegova majka je i vidjela u njemu dar Boga i prirode. Mihajlo je kroz život u podsvijesti dobro upamtio majčin savjet.

“Znanje, to su zlatne ljestvice preko kojih se ide u nebesa, znanje je svjetlost koja osvjetljava naš put kroz život i vodi nas u život pun vječne slave“.

I nikada se nije stidio, nepismene, a razborite, moralne i pobožne majke. Bila je za njega i ostala njegov najdraži učitelj. Onaj koji je u školi prepoznao njegov potencijal i darovitost, bio je nastavnik Kos, on mu je i omogućio da, nakon gimnazije, ode na studije u Pragu 1872. godine. U Pragu je ostao kratko, nakon iznenadne smrti svoga oca, odlučio je da ode u Ameriku „Zemlju veliku“. Njemu je ova zemlja omogućila karijeru i poštovala ga je kao jednog od svojih velikana.

Od teškog života do visokog obrazovanja

Njegovi počeci u Americi nisu bili nimalo lagani, u početku je i sam gladovao, jer i nije imao nikakav posao. Prvi novac zaradio je od čuvanja stoke i ubacivanja uglja u podrume. Kupernikova biblioteka nije ga samo promrzlog grijala, ona je njegov duh oplemenila i omogućila mu da nauči i engleski. Radio je i kao pomoćni ložač parnih kotlova, ali uz posao koji je radio pohađao je i Kuperovu večernju školu. U ovoj školi se istakao kao dobar matematičar i crtač mašina.

Nesalomljiva volja i želja ga je i naprijed tjerala, zahvaljujući dobroj pripremi i sopstvenoj upornosti, on je 1879. godine položio prijemni ispit na Kolumbija univerzitetu položio odličnim uspijehom. Nakon redovno završenog studija, 1883.godine odlazi u Evropu. Proučava fiziku i elektrotehniku na Kembridžu. A, svoju  karijeru nastavnika, Pupin je započeo na Univerzitetu Kolumbija 1889. g. Gdje je i postao redovni profesor 1901. godine. Njegov fokus kao profesora teorijske Elektromehanike bio je usmjeren na proučavanje elektromagnetnih fenomena.

Bio je oduševljen Maksevelovom i Faradejovom teorijom i Hercovim opitima, Pupin se živo zainteresovao za elektromagnetne pojave koje su bile skopčane sa naizmjeničnim strujama koje su bile brzo promljenjive. Današnji svaki radio-ameter je čuo za električnu rezonancu, ona je upravo i bila predmet Pupinovih istraživanja između 1892. i 1895. godine. Iz tih njegovih istraživanja je i proizašla električna fonija koja je danas primjenjena ne samo u svakom radio aparatu, nego i u žičanim postrojenjima. Princip rezonancije koja i danas gospodari cijelom elektrotehnikom naizmjeničnih struja, telefonijom i radiotehnikom, nije niko tako naučno iskoristio kao Mihajlo.Kada je Rendgen objavio svoj pronalazak X zraka 1895. godine, Pupin je otkrio sekundarne rendgenske radijacije. Izvršio je prvi radiografski snimak na američkom kontinentu i upravo je on i razvio brzu metodu rendgenskog snimanja koja se i danas široko primjenjuje.

Pupinovo historijsko otkriće

Njegovo pravo naučno otkriće je zapravo njegov najznačajniji pronalazak tzv. „Pupinova teorija“ iz 1896. godine, kojom je riješio problem povećanja dometa prostiranja telefonskih struja. A, problem je riješen postavljanjem induktivnih kalemova na strogo  određenim rastojanjima duž vodova. Da nije bilo ovog velikog pionira nauke, mi i ne bi normalno komunicirali. To što mi danas komuniciramo iz najudaljenijih gradova i država, putem telefonskih kablova, mimo tehničkih prepreka i prirodnih nepogoda, mi to i dugujemo tvorcu tadašnje još nepoznate, a daleke telefonije. Jer, patenti Mihajla Pupina sa njegovim asistentom i budućim nobelovcem Edvinom Huardom Amstrongom iz 1915. g. postavili su temelje za emitovanje radio talasa pomoću elektronskih predajnika, što je predstavljalo osnovu za početak razvoja svih vidova bežične komunikacije.

Iza njega su ostala 34 patentirana pronalaska, a induktivni kalemovi su u njegovu čast i nazvani „Pupinovi kalemovi“. I nijedan patent nije ga ni proslavio kao ovaj, on mu je omogućio i slavu i bogatstvo. Telefonska kompanija Bel kupila je pravo korištenja Pupinovih kalemova 1901. godine, kao i kompanija Siemens i Halske u Njemačkoj. Velike zasluge Mihajla Pupina za nauku i tehniku su priznali najpozvaniji svjetski naučni forumi. Jer, veliki broj akademija i učenih društava smatrao je Pupina kao svog privilegovanog člana. Mnogi univerziteti su mu podarili počasne titule. Takvih je Pupin imao 18. Ironično je, ali i istinito što mu je diploma počasnog doktora Beogradskog univerziteta došla kao posljednja.

S razlogom je bio svrstan na peto mjesto svjetske rang liste najboljih profesora elektrotehnike svih vremena. A, njegovih sedam studenata dobilo je Nobelovu nagradu za vrhunske pronalaske u nauci. Pupinova medalja je ustanovljena u Americi 1958. godine, a prvi njen dobitnik bio je general Medaris Džon, inžinjer pronalazač, stručnjak za balističke rakete, dobitnik ove medalje bio je i čuveni Dvajt Ajzenhauer. Nije on bio samo čovjek od nauke, bio je i obdaren vještinom pisanja, ostavio je i iza svoje smrti  knjigu kao svjedočanstvo povijesti svog života „ Od seljaka do pronalazača“.

Za njega se može reći da sve što je želio i ka čemu je težio, on je ostvario. Želio je veliko znanje, i dobio ga je. Niko kao on nije tako dobro znao da je čežnja za kosmosom usađena u dušu svakog naučnika za vrijeme njegovog istraživanja. Jedina sila koja svakog pokreće po njemu je ljubav, ona čovjeka oslobađa sujete i pohlepe i približava ga Tvorcu duhovnog svijeta, ona je ta koja mu omugućuje da i nakon smrti iza njega ostaju plemenita djela.

Izvor: Al Jazeera