Pulmolog: Zagađenje u Sarajevu ostavlja ozbiljne posljedice kod djece

U prvim mjesecima pandemije korona virusa vjerovalo se da djeca ne oboljevaju od COVID-a 19, bolesti do koje dovodi ovaj virus, ali se uspostavilo da nije tako i da izaziva dugoročne posljedice na zdravlje najmlađih. Ukoliko se doda situacija sa konstatnim zagađenjem zraka, te stalnom zatvorenošću, onda sarajevski mališani imaju jako tešku situaciju koja im može donijeti teške posljedice po nastavak života.

Dugogodišnji pulmolog Mahir Tokić za Al Jazeeru kaže kako u posljednje vrijeme je primjetan porast djece među oboljelima od COVID-a.

„Moramo shvatiti da dječja pluća nisu kao odrasla, nisu u potpunosti završila svoj razvoj, pa sa te strane štete koje nastaju po disajne organe su veće za mlađe osobe. Posljedice koje ostanu će se ispoljavati u nekom kasnijem životnom dobu“, ističe on i dodaje kako Sarajevo ovih dana zauzima „neslavno drugo mjesto“ po zagađenosti zraka na svijetu.

„Bilo koji organizam koji boravi u ovakvim sredinama gdje je zrak stalno zagađen je na stalnom udaru. Sarajevu nije problem samo zima, samo ovih nekoliko mjeseci. Problem je svih 12 mjeseci, koncentracija štetnih materija može biti veća ili manja, a u kontinuitetu imate stalno prisustvo kako gasova tako i mikročestica.“

„Na tako mlad organizam koji nije u potpunosti razvijen itekako ostavlja posljedice, na budući život i to je osnovni problem cijele situacije. Ovakva djeca će nakon 10-15 godina imati hronična oboljenja što povlači veliki, životni problem. Valja raditi, pokušavati osigurati dobar život a imate stalni problem“, kaže pulmolog iz Sarajeva.

Žičarom na Trebević

Da li je rješenje u zatvaranju i izolaciji?

„Sam zatvoreni prostor, bez mogućnosti korištenja vanjske sredine, jako negativno utiče, kako na psihičko tako i na fizičko stanje. Stvoreni smo da se krećemo, zato imamo i noge, da bi ostalo bilo zdravo. Ako dugo boravite u zatvorenom, mogućnosti su smanjene, a onda to vuče niz ankcioznih stanja gdje ste neosnovno nervozni, djeca su hiperaktivnija… Taj uzrast ne može svoj pažnju zadržavati na nekim stvarima, pa se okreću na negativnu stranu tehnike (mobiteli, računari) i tako se stvara ovisnost na djecu.“

Jednostavna preporuka za roditelje: ako imate vremena odvedite djecu žičarom na Trebević, sarajevsku planinu.

„To košta tri marke. Ako nemate vremena, ima li možda dijete neku nanu, dedu, tetku…? Tri markice u ruke i na Trebević. Dva sata na Trebeviću imaju izrazite koristi za oporavak cijelog tijela. Ne izdvodite djecu kad je ovako vrijeme, ne vodite ih u šetnju Ferhadijom, Titovom i u parkove jer je sve otrovano, svjesno ih izlažete opasnosti.“

Vlasti moraju donijeti sve moguće akte kako bi se stanje unaprijedilo, te osigurati da se oni provode, kaže na kraju Tokić.

„Možete imati idealne akte, ali ako se ne provode to ništa ne znači. Mi ćemo i dalje u ovom periodu svi pričati kako smo ugroženi, ali kad je sunce odmah prestanemo sa bilo kakvim djelovanjem ili pričom. Mora se činiti sve da se ukinu ložišta na ugalj, da se reguliše saobraćaj, neispravna vozila. Sunce se tek u podne vidi u Sarajevu…“

Opasnosti po mentalno zdravlje

Iz Bosanskohercegovačke integrativne dječje i adolescentne psihoterapijske asocijacije (BHIDAPA) ističu kako potreba za ublažavanjem posljedica pandemije COVID-19 na fizičko zdravlje ostavlja u pozadini opasnosti koje prijete mentalnom zdravlju.

„Istraživanja koja su nam dostupna ukazuju na povišene razine stresa koje rezultiraju povišenim anksioznim i depresivnim poteškoćama uočenih i kod djece i kod odraslih. Prema nekim autorima, iz ranijih kolektivnih iskustava krize, moguće je očekivati tokom i nakon pandemije porast simptoma iz kruga postraumatskog stresnog poremećaja. Kontinuirano izlaganje temi pandemije, izoliranost, manjak kretanja, roditeljski stress, ekonomska neizvjesnost, životna ugroženost, gubitak socijalnih konatkata, narušena dinamika porodice, predstavljaju kumulativne rizične faktore za mentalno zdravlje djece“, istakli su iz BHIDAPA-e za Al Jazeeru.

Kažu kako istraživanja ranijih zdravstvenih epidemija pokazuju kako se kod djece  može očekivati porast postraumatskih stresnih reakcija i do 30 posto.

„Djeca trebaju društvo vršnjaka, fizičke aktivnosti, pažnju i brigu roditelja. U trenutnoj situaciji sve ove potrebe djece su u velikoj mjeri ograničene. Sve to može dovesti do određenih poteškoća koje se mogu odraziti na mentalno zdravlje djece, ali i njihov cjelokupni razvoj. Sadašnja zdravstvena kriza koja pred roditelje donosi i druge životne zahtjeve, dodatno optrećuje sve roditelje. Neki novi izvori stresa, od online nastave i potrebe da se djetetu pomogne, rada od kuće, strah od gubitka posla, straha od bolesti, zahtjevnost samog djeteta, može povećati uznemirenost roditelja.“

Naše sagovornice ističu kako je za dobrobit djeteta najvažniji odnos roditelj-dijete koji može biti ometen roditeljskim stresom.

„Kapacitet prepoznavanja roditeljskog stresa roditeljima omogućava pronalaženje adekvatne podrške za sebe, a time indirektne podrške i djetetu. Za roditelje je važno da obrate pažnju na svoje reakcije koje mogu povezati sa zahtjevima roditeljstva, na primjer: čest umor, uznemirenost, strah, ljutnja, nestrpljivost, negativni stavovi o sebi i djetetu, razdražljivost, ali i primjetne promjene kod djeteta. Ove reakcije, zapravo su često posljedice roditeljskog stresa i tzv. začaranog kruga.“

„Kako bi roditelji prevazišli ove izazove, prije svega potrebno je da ovoga budu svjesni, da dopuste i priznaju sebi da nije uvijek lako. Roditeljstvo nosi sa sobom i frustracije, posebno u sadašnjem vremenu.“

Specifičke reakcije

Dodaju kako je neophodno širiti svijest društva, a naročito roditelja o uticaju pandemije na razvoj djece danas.

„Ono što bi bilo dobro da roditelji znaju da djeca na različite načine ispoljavaju frustraciju izazvanu pandemijom i svim promjenama koje ona donosi. Neka djeca se povlače, neka ne pokazuju specifične reakcije, neka se prekomjerno plaše, neka izražavaju pojačanu ljutnju i tugu. Ova situacija zasigurno utiče na njih. Bitno je da roditelji budu emocionalno dostupni svojoj djeci, da se nude za razgovor i da čuju njihove brige. Također je važno, da roditelji kažu svojoj djeci da će i ovo proći i da će ovo jednog dana biti samo sjećanje. Ono što je jako važno je, da se djeca i mladi sjećaju da smo bili tu za njih i da smo im bili podrška u teškim vremenima.“

Ukoliko roditelji kod sebe prepoznaju roditeljski stres koji ne uspijevaju savladati, preporučuje se da potraže stručnu podršku, jer nam svima treba osjećaj da nas neko može saslušati i razumjeti, posebno u ovim zahtjevnim vremenima, navode iz Bosanskohercegovačke integrativne dječje i adolescentne psihoterapijske asocijacije.

„Odgovornost društva je, u ovim novim okolnostima veća nego ikada. Zbog toga BHIDAPA, kao društveno odgovorna Asocijacija čija je misija zaštita i unaprijeđenje zdravlja i dobrobiti djece, mladih i obitelji, organizuje kongres, kao mali korak u smjeru osnaživanja zajedničkog djelovanja svih stručnjaka koji rade s djecom i obiteljima i poziva sistem na odgovorno djelovanje.“

Izvor: Agencije