Puljak: Političari nas vuku u mračni srednji vijek

Svjetska javnost upoznala je Ivicu Puljka kao naučnika i dio tima zaslužnog za otkriće Higgsovog bozona (Ivo ?agalj / Pixsell)

Iako se na prvi pogled može učiniti kako je fizika elementarnih čestica, postanak Svemira ili priča o Higgsovom bozonu i svemu onome što radi Europska organizacija za nuklearna istraživanja – CERN u Ženevi iznimno komplicirana, hrvatski znanstvenik Ivica Puljak sve to studentima, učenicima, djeci u vrtiću nastoji objasniti na zanimljiv i jednostavan način. I, ako je suditi po reakcijama onih koji ga slušaju, uspijeva u tome, nastojeći popularizirati znanost u hrvatskom društvu doslovno od malih nogu. Za Al Jazeeru govori o promociji znanosti, aktivnostima CERN-a (čija je pridružena članica ovih dana postala i Hrvatska), odnosu prema religijskim pitanjima, ali i politici, u koju se uključio prije tri godine.

  • Iz Vašeg životopisa izdvojit ću samo najvažnije, ili bar što mi se učinilo najvažnijim: fizika elementarnih čestica, Higgsov bozon, CERN, najmanje 1.000 znanstvenih radova, nagrade i priznanja, predavanja… Švicarska, bilo koja europska ili svjetska destinacija za takvog stručnjaka nisu daleko. Ipak ste odlučili ostati u Hrvatskoj, iako bi Vam se negdje drugdje nudilo mnogo više. Zašto?

– Iz nekoliko razloga: kombinacije sentimentalnih, obiteljskih i profesionalnih. Rođen sam u Splitu, u kojem sam proveo djetinjstvo, praktički na plaži i na ulici, igrajući košarku, nogomet i sve ostale sportove. Takvo djetinjstvo me je sentimentalno vezalo za Mediteran i u ranoj fazi obiteljskog života želio sam takvo djetinjstvo i za svoju djecu. Pored toga, imam veliku obitelj, koju jako volim i htio sam biti blizu njih. Također sam ocijenio da ću svoje profesionalne ambicije moći ostvariti i u Hrvatskoj, što se, u najvećoj mjeri, i dogodilo. Naravno, nije bilo lako, nije ni sada lako raditi znanost u Hrvatskoj, ali sve je to izazov i ja se držim parole da je sve što vrijedi u životu teško, stoga i ne težim za ugodom, nego imam dugoročnije ciljeve.

  • Ono što je posebno zanimljivo jesu aktivnosti na popularizaciji i promociji znanosti, od predavanja u vrtićima, školama i javnim mjestima, preko članaka i emisija u raznim medijima. Ako znamo koliko je samo pomisao na fiziku za mnogu djecu tegobna stvar, kako uspijevate približiti visoku znanost mladim ljudima?

– Znanost prvenstveno volim i uvjeren sam da je to jedna od najboljih ljudskih aktivnosti, a za mene osobno i najbolji posao na svijetu. Tu svoju ljubav i uzbuđenje prema znanosti pokušavam ugraditi i u svoja predavanja. Održao sam ih više od 400 u posljednjih 10-tak godina i, malo po malo, prilagodio svim dobnim skupinama. Iz mog iskustva zaključujem da i djeca i odrasli jako vole znanost, kada im se približi na jednostavan i zanimljiv način. Otkada smo znanost, uz razum i humanizam, prihvatili kao jednu od centralnih paradigmi za gradnju modernog društva, cijeli svijet je napredovao, i to spektakularno. Budućnost koja nas očekuje će vjerojatno biti sve bolja, uz izuzetno puno mogućnosti, posebno za mlade ljude. Oni će te mogućnosti bolje iskoristiti što budu više znali i više radili te ako budu znanost prihvatili kao osnovu za promatranje i proučavanje i prirode i društva. Zato se toliko trudim u popularizaciji i promociji znanosti.

Više znanosti, a manje religije
  • Je li u školama potrebnije više znanstvenih, a manje religijskih tema? I idu li Vašim primjerom, dakle kroz predavanja djeci u vrtićima i školama, i drugi znanstvenici?

– Da, potrebno je puno više znanstvenih od religijskih tema. U školama bi se mogla predavati religijska kultura, kao dio opće kulture, ali ne kao konfesionalni vjeronauk. Vjeronauku je mjesto u crkvama, a ne u školama, i to iz tri razloga: košta nekoliko stotina milijuna kuna godišnje, što bi se moglo puno bolje utrošiti, zauzima nastavnu satnicu, što bi se, također, moglo bolje iskoristiti, te djecu uči neke stvari koje su u suprotnosti sa znanošću, zbunjuje ih i snižava potencijal za razvoj njihovog kritičkog razmišljanja, što je možda i najvažnija karakteristika koja djeci treba u modernom svijetu. Poznajem još neke kolege koje aktivno populariziraju i promoviraju znanost, ali bih volio da ih se još puno više uključi u takve aktivnosti. Budućnost cijelog ljudskog roda ovisi o tome koliko će djeca prihvatiti znanost i naša je odgovornost da širimo znanstvene ideje u društvu.

  • Iako su Vam u fokusu studenti, jer imate radno mjesto profesora na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, vrlo često se porukama obraćate najmlađima i ohrabrujete ih da shvate sve dobrobiti obrazovanja. Jeste li pomalo razočarani kad shvatite u kakvim problemima se obrazovni sustav u Hrvatskoj, ali i u susjedstvu, nalazi?

– Svoje razočaranje sam odlučio pretočiti u akciju. Moj karakter mi ne dopušta da se samo bunim, a ništa ne pokušavam. Mlade ljude treba ohrabriti da više ulažu u svoje znanje i radne navike. Ne smijemo ih plašiti budućnošću, jer će ona biti sjajna ako i dalje nastave graditi svijet na temeljima znanosti, razuma i humanizma, kako to radimo već nekoliko stotina godina. Obrazovni sustav u Hrvatskoj i susjedstvu zaista nije dobar, ali bih rekao da on dijeli sudbinu svih ostalih dijelova naših društava, koji su, također, loši. Sve je to povezano. Doduše, obrazovanje je daleko najvažnije od svih drugih dijelova društva i svi trebamo ulagati velike napore da se ono popravi. Moj angažman je moj osobni doprinos tome.

  • Tvrdite da živimo u najbolje doba u povijesti ljudskog roda, jer ‘nikad nije bilo manje siromaštva, gladi, nepismenosti, nasilja ili ratova, nikada ljudi nisu živjeli duže, zdravije i sretnije’. I da za pola stoljeća ‘u svijetu više neće biti gladnih, siromašnih i nepismenih ljudi’. Jeste li u prvoj tvrdnji pretjerali u optimizmu, a u drugoj u utopističkom pogledu na budućnost, jer bi Vas sam pogled kroz medijski prozor mogao demantirati?

– Ove tvrdnje nisu moji osjećaji, nego su zasnovane na podacima. Kada pogledate sve službene podatke o raznim područjima ljudskog djelovanja, onda shvatite da je svijet danas bolji nego ikad prije, a ako prema dosadašnjim trendovima probate zamisliti kako će izgledati svijet u budućnosti shvatite da su prognoze jako optimistične. Dakle, moje tvrdnje nisu optimizam, nego realizam utemeljen na podacima. S druge strane, ne tvrdim da je svijet idealan i da ne treba biti bolji. Jedan jedini gladan čovjek na svijetu je sramota za ljudski rod.

Ali, zašto ipak ljudi imaju osjećaj da je svijet loš i da ide na gore? Jedan od razloga su zaista mediji, koji danas, za razliku od ‘50-ih i ‘60-ih godina prošlog stoljeća, uglavnom objavljuju loše vijesti, dok se dobre vijesti i dobri trendovi manje medijski pokrivaju. Drugi razlog je činjenica da je strah jedan od najsnažnijih osjećaja u čovjeku, evolucijski ugrađen u nas, te često, zbog straha i zabrinutosti, stanje svijeta i njegovu budućnost promatramo pesimistički, umjesto da ga realno sagledamo onakav kakav je zaista i kakvi su mu realni izgledi za budućnost.

Umjetna inteligencija kao veliki izazov
  • Kroz svoja predavanja upozoravate na dvije opasnosti koje nam prijete – klimatske promjene i umjetna inteligencija. Ako smo već za prve krivi, možemo li što popraviti? I ako na drugome radimo, kako je možemo staviti u službu ljudskog roda?

– Rekao bih da su to najveći izazovi pred nama. O rješenju tih izazova ovisi naša budućnost. Klimatske promjene su zaista realan i ogroman problem, u to ne sumnja nitko ozbiljan. Da bi ga riješili, trebat ćemo više globalne suradnje svih zemalja, kao što smo, na primjer, riješili problem povećanja ozonskih rupa, ili kao što smo sačuvali neke životinjske vrste od odumiranja. Tračak optimizma možemo tražiti u činjenici da smo, kao ljudski rod, i do sada imali probleme, a mi probleme znamo rješavati, i to samo kroz znanje i suradnju. Zato je znanost izuzetno bitna.

Umjetna inteligencija je možda još veći izazov, zbog svog potencijala da ubrza i u potpunosti promijeni smjer razvoja čovječanstva. Za sada tehnologija pozitivno djeluje na naša društva i popravlja kvalitetu naših života. Da bi se tako nastavilo, moramo i dalje pažljivo pratiti razvoj tehnologije te se svi moramo uključiti u diskusije oko etičkih dilema koje tehnologija sve više postavlja pred nas. To će biti sve veći izazov, ali promatrajući kako je do sada tehnologija poboljšavala naš svakodnevni život, imamo potpuno pravo biti optimisti.

  • Svojedobno ste ‘priznali’ da su ideje koje širite ‘opasne za jedan dio društva, ali za one koji nas vode u mračni srednji vijek’. U kojem trenutku smo tamo pošli i kako nam se to dogodilo?

– U svakom društvu ima ljudi koji vuku u svim smjerovima. Nažalost, u našim društvima često prevladavaju ljudi koji nas vuku u mračni srednji vijek. To su političari koji vode naše zemlje, a frustrirajuća je činjenica da su ih ljudi sami izabrali. Meni je, na primjer, misterija kako ljudi mogu uvijek ponovo vjerovati istim političarima iz istih stranaka, koji im na svakim izborima ponovo svašta obećavaju, a nikada to ne ispune. Dok ljudi ne prestanu birati uvijek iste političare i stranke koji nas vode u mračni srednji vijek, naša društva, nažalost, neće krenuti u pravom smjeru.

  • Na Vašim osobnim internet stranicama piše da ste ‘znanstvenik i političar’. Razumijem zašto znanost, ali… zašto politika?

– Politika je najvažnija djelatnost u društvima koja nastaju, kao što su naša društva na Balkanu. Kroz politiku možete mijenjati cijelo društvo. Znanost je puno ljepša i ugodnija, ali ako želite zaista mijenjati društvo, to se radi kroz politiku. Ideje naše stranke Pametno i moje osobne su ideje liberalne demokracije, na kojima su izgrađena sva moderna društva i mi ih želimo primijeniti u Hrvatsku. Zato se bavim politikom, a vjerujte mi da to nije niti lijepo, niti ugodno, već u meni prevladava osjećaj odgovornosti za budućnost naše djece i unuka.

  • Kad već jeste u politici, kako se kao političar boriti da znanost dobije bolju poziciju u društvu?

– Mislim da se treba boriti za više ideja, od kojih su bolji položaj obrazovanja i znanosti zaista najvažnije. Za njih se treba boriti tako da sudjelujete u stvaranju ozbiljne političke organizacije, i to stranke, jer je demokracija zasnovana na strankama, koja će jednog dana preuzeti odgovornost za upravljanje zemljom i tada implementirati sve ideje moderne liberalne demokracije, kakve su već zaživjele u svim modernim zemljama. Istim onim zemljama u koje naši ljudi bježe u potrazi za boljim životom.

  • I u politici ima dosta ljudi koji imaju znanstvene titule, no nekako se to izgubi kroz predizbornu kampanju i kad se zasjedne na neku dobro plaćenu poziciju. Je li to samo na balkanskim prostorima tako izraženo i što govore iskustva drugih?

– U naprednijim zemljama političari su, u prosjeku, puno odgovorniji i ozbiljniji. To nije čudno, jer je i to preslika njihovog društva. Kod nas se zna dogoditi da niti diplome nisu prave, ili da su titule stečene na sumnjive načine. U Hrvatskoj imamo slučajeve plagiranja za koje nitko nije odgovarao, nego su ti ljudi čak i nagrađeni. Degradacija struke i politike je prisutnija na balkanskim prostorima nego u naprednim zemljama, ali upravo zato su one napredne, a mi nazadujemo.

Izvor: Al Jazeera