Psiholozi: U glavama političara rat još traje
Piše: Jasmin Agić
“Trauma, pamćenje i ozdravljenje na Balkanu i šire” naziv je naučne konferencije održane u Sarajevu, na kojoj su desetine uglednih naučnih radnika iz polja psihologije, sociologije, psihijatrije, historije i drugih srodnih naučnih oblasti raspravljali o problemu konstituiranja traume kao posebnog oblika arhiviranja traumatskog iskustva.
Fokus svih rasprava bio je usmjeren na načine kulturološkog prevladavanja traumatskih iskustava i terapeutskim sposobnostima postjugoslovenskih društava da se suoče s neuralgičnim mjestima vlastite prošlosti, kažu sagovornici Al Jazeere.
Trauma je oblik pamćenja, kaže profesor sociologije na Univerzitetu u Dublinu Siniša Malešević. Trauma je sasvim prirodan način da se individua ili društvo nosi s iskustvom koje prevazilazi granice onoga što je u datom historijskom trenutku prihvatljivo kao normalno, a traumatizacija iskustva proces je kojim se, zbog određenog cilja u budućnosti, negativno konotiran događaj potiskuje ili gura u stranu.
Problem nastaje, objašnjava profesor Malešević, kada se kolektivne traume počnu svjesno instrumentalizirati s određenim političkim ciljem, a najpogubnije se traumatskim iskustvom manipulira kada se nastoje reaktivirati potisnute tragične slike iz prošlosti, što je veoma česta praksa u postjugoslovenskim društvima.
Profesor Barry Hart
Najnemilosrdniji odnos društvo ima prema onima koji su ratovali u ime njegovih ideala i koji su očigledni podsjetnik na prošlost, koja biva izložena reinterpretaciji. Oboljeli od PTSP-a neposredni su učesnici događaja koji bivaju mitologizirani i sikrivljeni u određene svrhe, kaže profesor Hart, podcrtavajući kako društvo često iz sasvim sebičnih razloga ne želi priznati postojanje individualne traume.
“Ako hoćete državnu pomoć, morate imati dijagnozu PTSP-a, morate imati liječnički dokaz da bolujete od tog sindroma, bez obzira kako se vi individualno osjećali. Nije dovoljno da se vi svaku noć budite u vlastitom znoju, ili da imate snažno izražene suicidalne namjere zbog opterećenosti prošlošću. Takvo stanje se mora dijagnosticirati u ustanovama koje su pod direktnom kontrolom države”, kaže profesor Hart.
“Pomoć možete dobiti samo ako vam državne institucije dijagnosticiraju PTSP, bez obzira bili vi veteran ili ne”, dodaje.
On smatra da je liječenje individualnih trauma preduslov rješavanja problema koje donosi kolektivna trumatizacija određenog iskustva.
Veterani se nose s mnogim problemima, kao što su nezaposlenost, isključenost iz društvenih tokova, nemogućnost da razviju osjećaj pripadnosti zajednici zbog činjenice da ne dijele istovjetan pogled na određeni mitologizirani narativ. Njihovo liječenje i njihova resocijalizacija jedini su ispravan put savladavanja kolektivnih trauma, kaže profesor Hart, jer je njihovo iskustvo jedinstveno i neiskvareno naknadnim političko-ideološkim manipulacijama.
Iskustvo kolektivne traume osjećaj je koji opterećuje svako društvo i svaku zajednicu, kažu sagovornici Al Jazeere. Dodaju kako je proces “izlječenja” dug i kompliciran.
Jedan od najboljih načina za prevladavanje iskustva kolektivne traume suočenje je s tragičnim događajima prošlosti. Na prostoru bivše Jugoslavije to otvoreno i bespredmetno suočavanje s iskustvom kolektivne traume je rijedak slučaj, a proces naknadne i neprekinute traumatizacije prošlosti nastavlja se i dalje, kažu sagovornici, duboko svjesni da je to najpogubinji način bavljenja nekim problemom.
Izvor: Al Jazeera