Psihičke posljedice pandemije

Tokom pandemije, najviše pogođeni samci i adolescenti, dok su se djeca bojala da ne zaraze roditelje (Reuters)

Gotovo pola godine je prošlo otkako je proglašena pandemija, a ljudi su se u tom periodu iznenada suočili sa mjerama koje su promijenile njihov svakodnevni život, od zatvaranja granica, rada od kuće, online školovanja te do povećane opasnosti za one radnike koji su bili na ‘prvoj liniji’ borbe protiv korona virusa. 

Uz sve to, teorije zavjere, dezinformacije i stalna upozorenja nadležnih da će biti gore, kritike upućene građanima da se ne ponašaju odgovorno te najave da jesen i zima donose još veću neizvjesnost, sezonu gripe, još više zaraženih, i još goru ekonomsku krizu, dodatno je u ovih šest mjeseci dovelo do narušavanja psihičkog zdravlja ljudi, pogotovo onih koji su već bili ranjivi. 

Zbog toga se povećala i upotreba antidepresiva i sredstava za smirenje. Zvanične statistike za države regije nema, ali ljekari, farmaceuti i stručnjaci ističu da itekako primjećuju ovaj trend. 

“Meni su se vratile neke traume a neizvjesnost te toliko ubija da ne možeš funkcionisati normalno. Najviše mi je smetalo kada su zatvorili granice, to je izazvalo ogromnu anksioznost, kao zatvoreni smo i ne znamo koliko ćemo biti zatvoreni, još pogotvo ako si peživio rat i imaš elemente PTSP-a u svojoj ličnosti, onda ti to stvara užas. Teško ti se vratiti u svakodnevni život. Još je Xanax nestao u cijelom gradu, i prije pandemije, i onda se tu javila panika jer je došlo do povećanog korištenje anksiolitika. Svi su pili nešto za smirenje”, prepričava svoja iskustva građanka Sarajeva, kojoj je dijagnosticiran anksiozno-depresivni poremećaj.

Ona opisuje da je na početku pandemije osjetila veliku paniku, ali da se njeno stanje mijenjalo tokom vremena. 

“Onda mi je postalo svejedno. Doktor mi je rekao da se to dešava anksioznim ljudima, da kada svi imaju anksioznost oko njih, oni odjednom postanu ravnodušni. Međutim, kako je vrijeme odmicalo bilo mi je sve gore, pogotovo kad su zatvorili granice. To jednostavno više nije bio moj život. Ali, sada sam potpuno ‘otupila’, jer su mediji dali toliko dezinformacija i toliko loših informacija, prestala sam pratiti sve u vezi korona virusa, da sebe zaštitim, uopšte ne znam šta se dešava. To je odbrambeni mehanizam, jer ne mogu više da podnesem to širenje panike.”

Djeca brinula da ne zaraze roditelje

Nataša Jokić Begić, profesorica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ističe da je do narušavanja psihičkog stanja došlo prije svega kod osoba koje su i inače osjetljive i usmjerene na percepciju opasnosti u okolini. Ona smatra da su stalne poruke o opasnosti toksične te da bi vlade, krizni štabovi, mediji i stručnjaci trebali voditi računa u važnost davanja balansiranih i realističnih poruka, oslobođenih senzacionalizma i poticanja panike.

Jokić Begić je jedna od 13 autorica sveobuhvatnog istraživanja u Hrvatskoj o psihičkim posljedicama korone i potresa u Zagrebu kojeg su početkom maja provele psihologinje sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U istraživanju je učestvovalo više od 3,500 osoba dobi od 18 do 95 godina te 780 učenika od 1. razreda osnovne do 4. razreda srednje škole. 

“Oko trećine odraslih ljudi i djece već je tada imalo psihičke smetnje koje su imale klinički karakter. Što to znači? Kada bi u ‘mirnim’ uvjetima osoba postizala takve rezultate na nekim mjerama psihičkih smetnji, tada bi joj se ozbiljno savjetovalo da potraži stručnu pomoć jer su smetnje intenzivnije od onih uobičajenih koje donosi svačiji život. Posebno nas je zabrinulo da smetnje osjećaju i djeca, pogotovo djevojčice i djevojke. Djeca su posebno teško doživjela brigu da ne zaraze druge, a mlađu djecu je mučila i online škola”, ističe Jokić Begić. 

Stanovnici BiH i Srbije više uznemireni

Autorice su se pogotovo iznenadile kada su uporedile rezultate sa onima u svijetu, jer su primijenile upitnik koji se vrlo često upotrebljava u različitim zemljama, te su mogle napraviti direktna poređenja, a postojali su i podaci prije pandemije.  

“Dobiveni podaci su pokazali da smo mi jednako uznemireni tijekom ovog pandemijskog razdoblja kao građani Španjolske, ali znatno više nego građani Švedske, Italije, Francuske ili Singapura. Pri tome, naši građani su sada bitno uznemireniji nego što su bili prije pandemije. U jednom paralelnom istraživanju smo uspoređivali i stanovnike različitih zemalja u regiji. Uzorci nisu reprezenatativni, ali pokazuju trend da što istočnije to lošije, odnosno da su stanovnici BiH, te Srbije izvijestili o još višim razinama uznemirenosti.”

Posebno ugroženi samci i adolescenti

Na pitanje na koje kategorije stanovnika je posebno utjecala pandemija, Jokić Begić kaže da su to samci, pogotovo oni koji su radili od kuće, roditelji male djece, pogotovo majke, te adolescenti među kojima su djevojke pokazale posebnu ranjivost. 

“Mlađoj djeci je online škola teže padala, manje su se snalazili samostalno, ali se taj stres kompenzirao s uživanjem u činjenici da su doma sa svojim roditeljima. Roditeljima činjenica da u isti čas moraju biti i roditelji i radnici na poslu i učitelji djeci nije lako padalo, to je bio snažan izvor stresa. Adolescenti, pak, su među najranjivijima, iako im odgovara online škola, činjenica da su doma sa svojima u životnim razdoblju u kojem im je osnovni razvojni zadatak osamostaljivanje i separacija od roditelja nije bila lako podnošljiva. Djevojke su, pri tome, lošijeg psihičkog stanja od mladića. Samački život je također nepovoljan čimbenik. Život u obitelji, koliko god može biti naporan, ipak pruža socijalnu podršku. No, ako je obitelj disfunkcionalna, onda je to posebno rizično. Umirovljenici su posebno zanimljiva skupina koju smo obuhvatili istraživanjem. Njima daleko teže pada odvojenost od članova obitelji i izoliranost, nego što ih je strah od bolesti.”

Simptomi depresije i anksioznosti

Psihijatrica Vanja Mandić Maravić iz Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu kaže da je ovaj institut radio istraživanja od maja do početka jula o tome zbog čega su se ljudi prvi put javljali psihijatru u tom periodu. Rezultati pokazuju da su najčešći razlozi simptomi depresije i anksioznosti, potom zloupotreba alkohola. 

U istraživanju se također ispitivalo koliko su ljudi bili “blizu” korona virusu. S obzirom na to da simptomi stresa koji su se pokazali kao direktno povezani sa “blizinom” korona virusu često vode napetosti, nesanici, Mandić Maravić kaže da se može pretpostaviti da postoji povećana potreba za sredstvima za smirenje, odnosno anksioliticima.

“Kod osoba koje su imale nekog bliskog ko je oboleo, ili su same obolele, preovladavali su simptomi stresa – teškoće da se opuste, iritabilnost, razdražljivost – pre nego anksioznost i neraspoloženje. Dakle simptomi koji su reaktivno nastali na datu situaciju, pre nego poremećaji za sebe”, objašnjava Mandić Maravić. 

Institut za mentalno zdravlje aktivirao je i službu psihosocijalne podrške kada je počela pandemija.

“Telefonski pozivi građana su se u početku dominantno odnosili na simptome anksioznosti, koji uključuju i tegobe sa disanjem, tako da su građani često zvali upravo zbog straha od infekcije COVID-a 19. U daljem toku vanrednog stanja, više poziva smo dobijali od ljudi koji se već leče od mentalnih poremećaja, zbog konsultacija i tegoba, a zbog toga što je bilo teško da dođu do svojih lekara.”

Zamišljena opasnost

Jokić Begić objašnjava da situacija s korona virusom snažno potiče tjeskobu, a ne strah, jer oko sebe ne vidimo opasnost, nego je samo zamišljamo.

Ovo pogotovo postaje izraženo u globalizaciji odnosno povezanosti ljudi u svijetu, pogotovo putem interneta, te su se građani u regiji suočili sa opasnošću daleko prije nego što je korona virus ovdje došao.

Taj proces se nastavio, jer se putem medija i interneta stvarnost prikazuje zastrašujućom, najavljuje se još više različitih teškoća u jesen, da nam prijeti ekonomska kriza, govori se o zdravstvenoj krizi koja će biti još gora kada dođe gripa. Stvorena je atmosfera straha koja je, ističe Jokić Begić, izrazito toksična za sve, a prije svega za ranjive pojedince.

“Već se od veljače osjećala jeza u zraku, iako oko nas još ničega nije bilo. Mi smo istraživački potvrdili da su već tada ljudi koji naginju zdravstvenoj anksioznosti, prije se to zvalo hipohondrija, bili jako zabrinuti, prali su ruku daleko češće, već su nosili maske. U veljači! Sasvim je očekivano da će kod određenog broja ljudi tako biti kontinuirano jer je pokrenuta anksioznost epskih razmjera. Taman kad kod nas broj zaraženih počne padati, onda će negdje drugdje početi rasti, internet će donijeti svoje jer je tamo stvarnost prikazana na još strašniji način nego što je u oficijenim medijima, tako da mislim nas očekuje razdoblje ekstremne tjeskobe, a ono što znamo iz psihologije, nakon toga slijedi depresija.”

Međutim, stručnjaci kažu da postoji način da se ovo ublaži ili spriječi. Jokić Begić napominje da treba uživati u svakom trenutku, ako opasnost nije tu, a ako i kada opasnost dođe, s njom ćemo se znati suočiti. 

“Imamo najmanje tri obrane: snažne imunološke sustave, znanje o ovoj bolesti koje raste iz dana u dan i zdravstvenu skrb. Ako je čovječanstvo u srednjem vijeku preživjelo kugu, sasvim je sigurno da će sada preživjeti COVID-19.”

Izvor: Al Jazeera