Prvi poslijeratni derbi na Grbavici – simbol otpora Sarajeva

Veoma sadržajan i kvalitetan derbi završen je neriješenim rezultatom 1:1 (Ustupljeno Al Jazeeri)

Kultno sarajevsko naselje Grbavica bilo je prepoznatljivo u bivšoj Jugoslaviji po svom glavnom brendu, Fudbalskom klubu Željezničar. Grbavica je posebno bila u fokusu jugoslavenske javnosti tokom 1980-ih, kad je Željezničar bio nadomak finala Kupa UEFA-e, današnje Lige Evropa.

Ipak, euforija i optimizam prekinule su kobne devedesete godine i početak rata u Bosni i Hercegovini. Umjesto navijačkih glasova ulicama Grbavice odjekivale su granate, a njen simbol, stadion Željezničara, 4. maja 1992. zapaljen je i potpuno uništen.

Sve do reintegracije naselja Grbavica 19. marta 1996. stadion nije bio u prvobitnoj namjeni. Bilo je potrebno nekoliko mjeseci da se stvore minimalni uslovi za odigravanje zvanične takmičarske utakmice na oslobođenoj Grbavici, a prva je odigrana na današnji dan 1996, između gradskih rivala Željezničara i Sarajeva.

Simbol ujedinjenog Sarajeva

Prvi poslijeratni derbi na stadionu Grbavica ostat će u sjećanju svih iskrenih ljubitelja nogometa, koji su četiri godine morali čekati na trenutak kad će popularna Dolina ćupova ponovo otvoriti svoja vrata.

Da je prvi derbi na oslobođenoj Grbavici jedan od najvažnijih historijskih događaja u gradu na Miljacki potvrđuje i Aldin Ćenan, tadašnji kapiten FK Sarajevo. Ćenan ističe da je utakmica na oslobođenoj Grbavici simbol ujedinjenog Sarajeva te da, iako je bila takmičarskog karaktera, u njoj nije bio važan konačni ishod.

“Sjećam se da sam prije tog historijskog derbija na Grbavici bio zbog bolesti nekoliko kola odsutan iz početnog sastava, ali zbog historijske važnosti ovog meča tadašnji članovi stručnog štaba Sarajeva, Fazlagić i Pirija, insistirali su da predvodim Sarajevo u vječitom derbiju na Grbavici, što je za mene svakako bila izuzetna čast. Zbog cjelokupne situacije i svega što je Grbavica prošla tokom ratnih godina, ova utakmica bila je posebna za igrače Željezničara, ali, naravno, i Sarajeva. Bilo je 20.000 ljudi na tribinama. Bio sam asistent kod pogotka Dženana Uščuplića za Sarajevo. Kada se sve uzme u obzir, mogu reći da je rezultat bio u drugom planu”, prisjeća se Ćenan.

Kao kapiten Sarajeva, Ćenan ističe da su i ostali igrači koševske ekipe ovu utakmicu očekivali s nestrpljenjem i da je ona bila posebna za svakog Sarajliju i Bosanca i Hercegovca, bez obzira na to kuca li njegovo srce za plavu ili bordo boju. Razlog za to jest činjenica da je do tog trenutka podijeljeno Sarajevo konačno bilo ujedinjeno.

“Taj dan je za mene bio mnogo više od utakmice. Osjećaj je bio takav da ga je definitivno veoma teško objasniti. Stadion i cijela njegova okolina je za mene bilo kao neko tijelo skrhano i prestravljeno, kojem je falila duša. Tom tijelu, kojem je učinjena velika nepravda, taj dan udahnuta je, po mom mišljenju, duša koja se zove Željo. Ovo nije sasvim sigurno samo moje mišljenje nego i mišljenje ostatka igrača Sarajeva i Željezničara, koji su godinama žudjeli za slobodnim Sarajevom. Tih ratnih godina trenirali smo u veoma teškim uslovima, najviše na Skenderiji, tako da je stavljanje u funkciju Koševa, a poslije i Grbavice bio historijski momenat za sve one koji vole najvažniju sporednu stvar na svijetu, ali i ovaj grad i državu”, ističe Ćenan.

Koliko je na tadašnjeg kapitena Sarajeva utjecala atmosfera za vrijeme prvog poslijeratnog derbija na Grbavici govori i činjenica da je ubrzo i sam došao u ekipu Željezničara, što je među navijačima Željezničara bilo veoma pozitivno dočekano.

“Poseban utisak i osjećaj u meni probudila je tadašnja Grbavica i navijači. Možda je to bila prekretnica u nekoj odluci dolaska u Željezničar. Ljudi su se sami borili i dizali iz pepela i ja sam se pronalazio u svemu tome. Zbog čitave situacije oko naselja i stadiona Grbavica, odlučio sam i sam biti dio toga. Zahvaljujući tadašnjim navijačima Željezničara, na Grbavici sam se veoma dobro osjećao i veoma sam ponosan na taj period”, naglašava Ćenan.

Ćilim koji su ‘izjeli’ moljci

Veoma sadržajan i kvalitetan derbi završen je neriješenim rezultatom 1:1, što je na kraju moglo zadovoljiti 20.000 navijača koji su prisustvovali utakmici. Za Bulenda Biščevića, strijelca gola za Željezničar, kako kaže, pogodak na oslobođenoj Grbavici bio je ostvarenje njegovih snova, koji su izgledali tako daleko tokom opsade Grbavice.

“Kao dijete imao sam san da igram vječiti derbi. Nažalost, našu generaciju u tome je sprečavao rat, koji je trajao veoma dugo. Osjećaj iz te sada već davne 1996. godine bio je fenomenalan jer smo se vratili na Grbavicu, a s nama stari dobri gradski derbi. Velika je stvar spremiti teren za takmičarsku utakmicu samo nekoliko mjeseci od završetka rata, posebno uzmemo li u obzir da je stadion bio na liniji fronta. Iako je rezultat bio u drugom planu, trudili smo se da pobijedimo, a ja sam imao sreću da budem strijelac pogotka za Željezničar, na što sam veoma ponosan i danas”, prisjeća se Biščević.

Biščević ističe da je povratak na Grbavicu bio u istom trenutku spoj sreće i tuge, koji je veoma teško objasniti, te da taj osjećaju najbolje poznaju igrači koji su nastupili u tom derbiju.

Prepuna, ali ranjena Grbavica govorila je da je pred njom dug put do konačnog oporavka, a, kako navodi Biščević, “stadion je izgledao poput ćilima koji su ‘izjeli’ moljci”.

“Utakmica je bila veoma važna za sve iskrene prijatelje Bosne i Hercegovine. Dokaz tome je i prisustvo prvog predsjednika Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, koji je simbolično izveo početni udarac na ovom susretu. Stadion je izgledao poput ćilima koji su ‘izjeli’ moljci i to nas je činilo tužnim, ali ipak bili smo sretni jer se konačno nogomet u potpunosti vratio u svaki dio glavnog grada Bosne i Hercegovine. Uslovi koje imaju današnji nogometaši neuporedivo su bolji nego što smo tih poslijeratnih godina mi imali. To je dokaz da je dugo trebalo da se Grbavici vrati puni sjaj. Ova utakmica bila je simbol otpora prema svemu lošem što je zadesilo Sarajevo za vrijeme opsade. Zbog toga je razumljiva velika sreća igrača tokom ove historijske utakmice”, kaže Biščević.

Izvor: Al Jazeera