Prvi Hrvat u NHL-u, kao holivudska priča

Razgovarao: Mario Pejović

Da je rođen u Americi, o Borni Renduliću bi vjerovatno bio snimljen film u holivudskoj produkciji. Sa 15 godina u rodnom Zagrebu postao je profesionalni hokejaš, iz matičnog Medveščaka odlazi u Finsku, a nekoliko godina dobrih partija u dresu finskih klubova mu osiguravaju pozivnicu za najjaču svjetsku hokejašku ligu.

Potpisivanjem ugovora s Colorado Avalancheom, 22-godišnji Rendulić postaje prvi i za sada jedini hrvatski hokejaš u američkoj NHL ligi.

• Rano postajete profesionalac, probijate se kroz evropske klubove, budete igrač na posudbi, ali ipak se uspijevate izboriti za mjesto u najjačoj hokejaškoj ligi na svijetu. I tamo Vas prati “ta sreća”, da ste se kroz posudbu morali dokazivati, a nakon utakmica u NHL-u, uslijedila je povreda. Kako takva “sudbina” utječe na mladog igrača? Da li Vas je ovakva “borba” dodatno ojačala da se izborite za svoje mjesto pod suncem u NHL-u?

– Nisam siguran kako mi ova ozljeda trenutno utječe na sudbinu. Ovo mi je prva ozbiljna ozljeda i desila se baš u najgore vrijeme. Taman sam počeo bolje igrati, puno sam bio na ledu i imao sam više samopouzdanja. Naravno, mislim da me ova ozljeda puno ojačala, shvatio sam sa se trebam još više truditi i da menadžment vidi da ja pripadam u njihovu viziju NHL momčadi.

• Da li je bilo treme pred odlazak u NHL? Ipak je to veliki korak u karijeri svakog sportiste, a pogotovo mladog igrača…

– Iskreno, treme nikad nije ni bilo. Ovo je moj san, uvijek sam htio igrati u NHL-u i sad sam tu.

• Kako ste se uopće odlučili baviti hokejom? Iako Medveščak proteklih godina bilježi zapažene rezultate, hokej je u ovom dijelu svijeta podaleko do popularnosti nogometa i košarke.

– Bio sam hiperaktivan kao dijete, trenirao sam sve sportove, bio sam jako talentiran za sve. Prvi korak sam napravio kada smo išli s vrtićem na klizanje i tada me moj prvi trener (Žugi) vidio, pozvao na trening hokeja i ostalo je povijest. Šalim se, klizanje mi je dobro išlo, od prvog treninga sam zavolio hokej i još uvijek ga volim.

• Da li imate uzora iz svijeta hokeja, odnosno da li pokušavate kopirati stil nekog aktuelnog ili bivšeg igrača, ili gradite svoj stil?

– Naravno, imam puno uzora, puno idola… Kao mali gledao sam Gretzkyja, Sakica, Lemiuxa, a danas pratim Ovechkina, Malkina, Crosbyja, Datsyuka… sve te superzvijezde. Od svih pokušavam nešto naučiti, ali mislim da ja gradim svoj stil.

• Kakav je osjećaj biti prvi i za sada jedini državljanin Hrvatske u najjačoj hokejaškoj ligi? Samim odlaskom u NHL ste se upisali u nekoliko knjiga hrvatske sportske historije.

– Osjećaj je odličan, ali pokušavam još ne misliti o tome, bit će vremena i za to.

• Da li ta činjenica da ste prvi Hrvat u NHL-u stvara dodatni pritisak? Možda da budete uzor narednim generacijama mladih igrača iz Hrvatske, da predstavljate svoju državu… Ili samo igrate svoju igru i ne razmišljate o stvarima koje su van Vaše kontrole?

– Igram samo svoju igru. Igranje u NHL-u traži jako puno truda, odricanja i 100 posto sam se posvetio tome.

• Neki igrači, zbog naporne sezone i brojnih obaveza, propuštaju pripreme i utakmice u državnom dresu. S obzirom da ste u rookie sezoni te da Vas naredno ljeto, ali i narednih godina, čeka mnogo obaveza u NHL-u, hoće li zbog toga ispaštati reprezentacija Hrvatske?

– Tek sam ovdje prvu godinu. Ne znam još kako će ići, no znam da se vjerojatno neću moći odazvati svake sezone na poziv u reprezentaciju. No, to je sve normalno, na neke stvari ne možeš utjecati. Za Hrvatsku sam igrao u svim kategorijama, puno odličnih uspomena imam, a nadam se da ću imat i novih uspomena, ali i medalja.

• Da li je primjetna neka promjena u odnosu suigrača iz reprezentacije i Vas od kako ste otišli u NHL? Kakva klima vlada u državnoj selekciji?

– Ne osjećam nikakve promjene. Još uvijek sam onaj “Renda”, sa svima sam dobar, sa svima se čujem stalno. Mislim da dobra klima vlada u reprezentaciji, dečki se vjerojatno uskoro i nalaze za pripreme.

• Da li ste u kontaktu s igračima iz bivše Jugoslavije u NHL-u, primjera radi sa Slovencem Anžom Kopitarom? Da li se međusobno “paze” igrači koji potiču sa Zapadnog Balkana?

– Nisam u kontaktu sa Kopitarom. Nadam se da je čuo da sam i ja ovdje, no možda i nije, ne znam. Protiv njega sam igrao samo jednom, bila je to pripremna utakmica uoči početka sezone. Igramo puno utakmica, stalno se putuje, gotovo svaki drugi, treći dan se igra tekma i onda je teško s nekim biti u kontaktu.

• Prošlog mjeseca ste doživjeli lom noge. Kako teče oporavak i kada možemo očekivati da Vas vidimo na ledu? Kako na Vas utječe ta povreda? Psihički, ali i da li će biti nekih fizičkih posljedica?

– Očekujem da bih krajem tjedna mogao na led. Nije mi lako, vježbam već jako puno, no liječnici me i dalje ne puštaju na led. Nadam se da bih kroz koji tjedan mogao biti spreman za povratak u igru. Psihički me ozljeda pomalo mučila, što je i normalno, ali već pet tjedana vježbam s odličnim trenerima, pripremam se van leda i mislim da sam fizički spreman vratiti se na led.

• Colorado Avalanche ove sezone muči muku s povredama. Osim učinka na rezultat, da li je to dovelo i do promjene budućih planova? Da se sezona “baci”, pa da se ide na podmlađivanje ekipe, ili se ekipa drži unaprijed zacrtanog plana?

– U ponedjeljak je bio zadnji dan za trejdove u NHL-u. Nisu nam ništa govorili, ali znam da neće biti lako izboriti se za doigravanje, pa je to da su trejdali Talbota i nešto očekivano. Drago mi je što je Joe Sakic rekao da mu se ja i Everberg uklapamo u viziju momčadi.

• Kakvi su Vaši lični planovi i očekivanja za narednu sezonu, ali i sezone iza? Da li vidite All Star utakmice u svojoj budućnosti? Smatrate li da se možete izborititi za mjesto u Avalancheu, ili možda da pokušate u drugoj ekipi NHL-a?

– Na meni je samo da treniram, da radim “k'o konj” i da se trudim. Naravno da želim biti u NHL-u i dokazati da mogu tu igrati, osjećam se ovdje kao doma.

Izvor: Al Jazeera