Protesti koje je Vučić iskoristio

Srpskoj i međunarodnoj javnosti Aleksandar Vučić je pokazao da je spreman da slomi svaki otpor (EPA)

Prosto je čudno kako politička situacija u Srbiji uvek nekako ide na ruku aktuelnoj vlasti, odnosno predsedniku Aleksandru Vučiću.

Kada god se i učini da je Vučić u političkoj defanzivi, desi se neki zaokret i on uspe poput ptice Feniks iznova da se povrati.

Kao po nekom pravilu, Vučićeva defanziva uvek bude izazvana njegovim nekontrolisanim izlivima besa na konferencija za štampu koji se po pravili pretvaraju u obraćanje narodu. Tako je bilo i na početku demonstracija u Srbiji krajem 2018. godine kada je rekao da može i pet miliona građana da se okupi u Beogradu, te da neće da im ispuni nijedan zahtev.

Ta izjava je dodatno motivisala ljude da izađu na ulicu, ali par nedelja kasnije više to nisu bili toliko masovni protesti. Tokom epidemije korono virusa za vreme prvog pika prvog talasa ljutio se na narod, svi su drugi bili krivi sem njega, a onda je sve to zaboravljeno kada je obećao građanima 100 evra.

I na studente se naljutio na početku drugog pika prvog talasa, pa je odsečno naredio zatvaranje studentskih domova. Studenti su izašli na ulicu i, brže bolje, izmišljen je neki sastanak predsednika Srbije sa studentima i on je morao da povuče svoju nameru.

Pokazao slabost sa policijskim satom

A, onda je usledila tirada duža od sat vremena gde je najavio novi trodnevni karantin za građane Beograda sa njegovom preporukom da to važi za celu Srbiju. I susreo se sa besom građana kada je prvi put za osam godine vlasti morao da upotrebi policiju.

Sve ove njegove defanzivne situacije opozicija nije umela da iskoristi. Zabeležila je tu i tamo po neku sitnu pobedu, ali to je sve. Mnogi su pomislili da su poslednje demonstracije ono što se dugo čekalo, ali ni ovoga puta nije uspelo da se ništa konkretnije uradi sem da se ne realizuje njegova ideja o uvođenju policijskog časa.

Kratkoročno gledano, Vučić je ponovo zabeležio pobedu, ali dugoročno – pitanje je, s obzirom da je pokazao slabost povlačeći ideju o policijskom času. U svakom slučaju, i posle ove defanzive, dočekao se na noge. A, u čemu je u stvari uspeo?

Svakako je razbio demonstracije, pod broj jedan i dodatno razjedinio opoziciju. Tu su mu, iskreno, pomogli sami demonstranti kojih je bilo svih boja od kojih su neki isprozivali, pa i fizički nasrnuli na deo opozicije na koji je Vučić najalergičniji – Vuka Jeremića, Sergeja Trifunovića i Dragana Đilasa.

Upravo zbog ove činjenice deluje malo prenategnut stav Vučića, pa čak i za njegove stranačke kolege, da je Đilas organizator protesta. Teško da bi bilo ko organizovao proteste na kojima bi demonstranti tukli i izviždali onoga ko ih je okupio.

Banalizacija i podsmjeh protestima

Iz ove priče nemoguće je isključiti teoriju po kojoj je veći deo nasilnog dela demonstracija bio istruisan, ali za tu tvrdnju nema dokaza bez obzira na pojavu fotografija sa ljudima iz bliskog SNS okruženja iza kordona policije. Trećeg dana protesta, građanski deo je sedeo po ulici, dok oni koji su bili prethodnih dana agresivni nisi hteli mirno da demonstriraju. Bez obzira na njihovu rešenost, tog dana nisu zabeleženi incidenti i sukob sa policijom. Tada je napravljena jasna podela.

Posle tog dana značajno je opao intenzitet protesta, ali ne i represije policije. Već sledeće veče, posle Vučićevog kasno večernjeg obraćanja putem Televizije Pink, do tada malobrojna policija, potpomognuta novim snagama, krenula je u okršaj sa demonstrantima.

Vučić je od početka protesta uspeo da banalizuje proteste, pričom da su se tu okupili teroristi, ljudi koji veruju da je zemlja ravna ploča i koji se bore protiv MMR vakcina. Po njemu, na protestima su bili takvi ljudi, a ne oni kojima je je došla voda do grla od njegovih konferencija za štampu i medijskih manipulacija sa akcentom na ponovno uvođenje policijskog časa.

Svaku priliku je koristio da im se podsmeje, ali premijerku i ostatak ekipe je poslao pred novinare da smiruju situaciju u vezi sa korona virusom. Ana Brnabić je morala da pere nastale fleke i ministar policije, koji je upravo sahranio oca, koji je preminuo usled posledica korona virusa.

Nepihvatanje odgovornosti  

Ono u čemu će svakako najviše da profitira jeste činjenica da je upravo Đilasa i opoziciju dodatno da okrivio za porast broja zaraženih i preminulih od koronavirusa. To je prvo uradio drugog dana svog boravka u Parizu, a četvrtog dana protesta, kada je naglasio da su tog dana platili danak sa brojem zaraženih i preminulih zbog demonstracija.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Još nije dokazano da korona virus deluje tako masovna posla dva, ili tri dana, ali nije nemoguće, naročito ako tako nešto tvrdi predsednik Srbije. U sredu je to i ponovio ne spominjući imena, već samo proteste. To mu je idealna pozicija imajući u vidu činjenicu da ne prihvata svoju odgovornost za porast broja pozitivnih na korona virus usled održavanja izbora, derbija, teniskog turnira, matura, rada noćnih klubova…, što je sve on dozvolio.

Na međunarodnom polju je pokazao svojim zapadnim sagovornicima da u slučaju da mu ne priznaju kao legalnu i legitimnu vlast osvojenu na nedavnim izborima, imaće priliku da razgovaraju sa mnogo gorima od njega. Naravno da njima nije pokazivao slike Đilasa i ekipe, već Srđana Noga i njegove ekipe.

Skoro da možemo da čujemo njegove reči kako su to fašisti koji eto omladinu huškaju da upadnu u parlament, da sve lome pred sobom čak i noge policajaca. Sa njima nikada neće biti postignut bilo kakav sporazum sa Prištinom.

Srpskoj i međunarodnoj javnosti je pokazao da je spreman da slomi svaki otpor eventualnim protestima, zbog eventualnog postizanja konačnog rešenja za Kosovo. Sada se nije dugo mislio pre nego što je je pred demonstrante poslao čak i SAJ, konje i pse. Bila mu je ovo prilika da utrenira jedinice represije ako bude trebalo.

Ozbiljno disciplinovanje Srbije

Ako se setimo da je protest počeo tako što je Vučić najavio uvođenja policijskog časa u Beogradu, ne možemo a da ne primetimo da je sve od početka možda bila velika igra.

Nekako je nezamislivo da najbolji student pravnog fakulteta u njegovoj istoriji, kako voli da tvrdi za sebe, nije znao ili je ispustio takvu činjenicu iz vida, da policijski čas nije moguće uvesti bez prethodnog uvedenog vanrednog stanja. To je, nekako, svima promaklo. Ovako je ponovo pokazao slabost, ali je ojačao, naročito u svom biračkom telu.

Na kraju ove proteste je odlično iskoristio i da u velikoj meri smanji apetite Socijalističke partije Srbije i njenog lidera Ivice Dačića koji nikako da postane svestan svoje nemoći posle ovih izbora i gubitka više od 70.000 glasova u odnosu na pre četiri godine. Svaki član SPS-a je, bukvalno, popisan ako je bio na tim protestima, i ne samo to, već su iz SPS-a izbačeni i roditelji čija su deca bila na beogradskim ulicama.

Sve u svemu, protesti su utihnuli, narod je preplašen koronom i represijom policije. Vučić je krenuo u ozbiljno disciplinovanje Srbije. To što je kratkoročno uspeo da ponovo preokrene situaciju, ne znači da je pred njim izvezna budučnost.  Pokazao je da popušta pred pritiscima i da država nije sposobna da sprovede mere koja je propisala. Pred njim i Srbijom je buran period u kojem će ulica, svakako, imati veliki uticaj.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera