Oglasi

Protestantska Biblija iz 1765. neprocjenjivo blago porodice iz Bijeljine

Ivan Vazmer iz Bijeljine u svom domu čuva protestantsku Bibliju za koju su se interesirali i bijeljinski muzej i Islamska zajednica.
Biblija se u porodici Vazmer prenosi s koljena na koljeno, kao pravo porodično naslijeđeAl Jazeera

Dok lista dva i pol stoljeća stare stranice Biblije, Bijeljinac Ivan Vazmer priča o prošlosti i prebire po sjećanjima – spominje baku koja je svetu knjigu donijela u obitelj i oca koji mu je zavještao vrijedni zapis iz starih vremena, ali i priča o djetinjstvu i svim jezicima koji su se govorili u kući. U Ivanovom je vlasništvu protestantska Biblija iz 1765. godine koja se generacijama čuva u kući i koja će, kaže on, još generacijama ostati u obitelji.

Zapravo je riječ o Starom zavjetu, pisanom na staronjemačkom jeziku, u 39 cjelina, odnosno knjiga. Ivan ne zna kad je mogla doći u obitelj. Zna samo za priču da je bakin brat, čuveni semberski industrijalac Dewald, Bibliju ostavio sestri Margareti kad je napuštao Bosnu i Hercegovinu u vrijeme Drugog svjetskog rata. Nacističke vlasti odlučile su Nijemce iz Novog Sela, pokraj Bijeljine, preseliti u Poljsku.

„Rekli su im da ponesu samo najnužnije stvari, cijeli život u dva kofera. Obećali su im tamo dati sve što su ovdje imali. Uredno su popisali svu njihovu imovinu. Bakin brat je tada Bibliju ostavio sestri, jer je prije toga dugo bila dio porodične tradicije. I rekao da je čuva“, prepričava Ivan.

Biblija je pisana staronjemačkim jezikom i sadrži 39 knjigaAl Jazeera

Kad su Dewaldovi te 1942. godine, zajedno s drugim Nijemcima sa sjeveroistoka Bosne došli u Poljsku, smjestili su ih u barake. Prevarili su ih, a natrag im nisu dali. Ostavili su ih, kako priča Ivan, da „čuvaju njemačku granicu – bez igdje ičega“.

„Dugo godina nakon Drugog svjetskog rata nisi ni smio reći da si Nijemac, a kamoli zatražiti da ti vrate sve što su bakina braća imali – ciglane, zemlju, trgovine. A pradjedovim ciglama građene su sve značajnije građevine u Bijeljini... I porodična Biblija je tako provela 20 godina na tavanu, skrivena. Nama, tada još malo djeci ona je bila nešto veliko, sveto, nevjerovatno. I tako je ostalo do danas“, govori Ivan.

Kako su Wasmeri postali Vazmeri

Uz priču o svetoj knjizi, tiskanoj u njemačkom Nirnbergu, nastavlja povijest obitelji. Kroz anegdote. Priča kako mu je baka Margareta bila evangelističke vjere, a djed Jakob katolik. Znalo se tada, kaže, da su evangelisti živjeli u Novom Selu, a katolici u Bijeljini. I kako su im kroz povijest matičari mijenjali prezimena – njezino djevojačko iz Dewald pretvorili u Devald, a djedovo iz Wasmer u Vazmer – i pravili grdne probleme.

Prisjeća se i kako baka nije znala srpski, pa je sa sinovima pričala na njemačkom. Ivan i njegova sestra Paulina nisu znali njemački, nego ih je majka Rozalija učila svoj maternji jezik – slovački.

„I zamislite tu scenu, kad sjedimo svi za stolom i jedna majka sa svojom djecom priča na njemačkom, a druga na slovačkom. Ali, kad se treba međusobno sporazumjeti, onda pričamo srpski. I svi smo sve razumjeli“, uz osmijeh prepričava Ivan.

Ivanovoj baki Margareti svetu knjigu povjerio je na čuvanje brat, koji je morao napustiti BiH 1942. godine

Prije nego što je baka Margareta umrla, Bibliju je povjerila sinu Johanu. I on je, prije smrti, vrijednu knjigu ostavio sinu Ivanu na čuvanje. A Ivan će je ostaviti sestrinoj djeci.

„Emotivno mi ova Biblija znači puno, jer mi je ona poveznica sa porodicom. Zapravo je dio porodice, tako je i doživljavam, kao neko naslijeđe. Malo mi je ostalo iz tih vremena stvari, samo Biblija i sjećanja“, kaže.

Biblija je dio porodice

Nekoliko je puta imao ponude restauratora, ali sredstava za taj skupi i zahtjevan proces nije imao. Navodi i kako su iz bijeljinskog muzeja brzo odustali od nagovora da im ustupi Bibliju, jer su znali koliko mu znači. Dodaje i kako se Islamska zajednica zanimala, ali su mu argumenti bili isti – knjiga je dio obitelji.

Bibliju će Ivan Vazmer povjeriti na čuvanje sestrinoj djeci

„Čuo sam da je bio još jedan primjerak u Novom Selu, ali to nije siguran podatak. Koliko je bilo primjeraka i u kom formatu – ko to zna? Ni ne zanima me to, jer u mom slučaju ona nema komercijalnu vrijednost, nego emotivnu, duhovnu, istorijsku u smislu legende o jednoj porodici koja polako nestaje. Ona je moje nasljedstvo kojeg se ne odričem ni za što na svijetu“, kategoričan je Ivan.

Od svojih nećaka ne očekuje puno, osim da čuvaju Bibliju i sjećanje na prabaku, njezinu i obitelj njezinog supruga, ali i njihove pretke – čuvene semberske Dewaldove i Wasmere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.