Promjena granica na Balkanu ugrožava mir u Europi

Ova teza je aksiom geopolitike Balkana. Nje su svjesni svi oni koji danas pokušavaju u miru namiriti ono što nisu dobili u krvavim sukobima 1990-tih. Svako otvaranje granica, pa bilo to i sporazum o razmjeni teritorija Srbije i Kosova, moglo bi otvoriti Pandorinu kutiju iz koje bi vrlo brzo izišli svi zli duhovi progona i ubijanja koje su Sjedinjene Američke Države i Europska unija zatvorili kombiniranjem vojnih i diplomatskih napora od Dejtona u novembru 1995. do Ohrida u augustu, 2001. godine.

Budući da se danas, skoro četvrt vijeka nakon sukoba na regionalnom planu posebno iz Beograda i Zagreba plasiraju potpuno neprihvatljive teze, kojima se želi minimizirati velikodržavni projekti usmjereni protiv teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine, gore navedenu tezu da bi svako mijenjanje granica na Balkanu direktno ugrozilo mir na Balkanu ponovio mi je u nedavnom intervjuu za Preporod dr. Haris Silajdžić koji je u odsudnim historijskim trenucima za Bosnu i Hercegovinu bio njen prvi ministar vanjskih poslova, potom premijer, a kasnije i član njenog kolektivnog Predsjedništva.

‘BiH smeta svakome’

Kolikogod moćna i utjecajna medijska mašinerija bila u kreiranju javnosti na Balkanu, ipak, neke se činjenice o našoj nedavnoj prošlosti ne mogu tek tako lahko promijeniti: “Mi smo se borili za opstanak, kao što se i danas borimo. Vi znate da Bosna i Hercegovina smeta svakome, da mnogi već imaju opsesiju horizontalnog širenja. Kamo sreće da se hoće uspraviti, raditi na svojim tradicijama, vrijednostima…Nije traženje svog historijskog mjesta, odnosno, mjesta u historiji i identiteta u horizontalnom širenju. To je prije svega anahrono, a vidjeli smo koliko to košta, a koliko je koštalo Bosnu i Hercegovinu! I ne samo Bosnu i Hercegovinu! Dakle, radilo se o projektu, i danas se radi, u kome je mnogo ljudi na svim stranama izgubilo živote, naravno, najviše onih koji su bili cilj, to su građani Bosne i Hercegovine, Bošnjaci posebno koji zbog svoje vjerske pripadnosti imaju problem ne petsto godina, nego hiljadu godina,” kazao mi je dr. Haris Silajdžić.

Upravo u vrijeme kada je Silajdžić nakon duže šutnje progovorio u Sarajevu, u Beogradu se dešavala posjeta predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina koju su opozicioni krugovi u Srbiji okarakterizirali kao izravnu podršku Aleksandru Vučiću, a koji je osokoljen “bratskom” ruskom podrškom uz unaprjeđenje trgovinskih veza s Rusijom čak najavio i “potpuno novo poglavlje”: korištenje nuklearne energije u mirnodopske svrhe!? Svako iole upućen u međunarodne odnose u svijetu zna koliko je “nuklearna energija” osjetljivo pitanje, da se svaka nuklearna proliferacija sagledava u kontekstu mogućnosti vojne zloupotrebe, te posebno ukoliko je najavljuju potencijalno opasne države koje su u svojoj recentnoj prošlosti imale agresivne politike, vojne sukobe ili, recimo, presude Međunarodnog suda pravde po osnovu kršenja Konvencije o genocidu, odnosno zbog odgovornosti za “nesprječavanje i nekažnjavanje” genocida kao najtežeg ratnog zločina.

Dakako, prema porukama koje su odaslane iz Beograda tokom Putinove posjete čini se da je glavni fokus na Kosovu i pokušaju zaustavljanja Bosne i Hercegovine na putu euroatlantskih integracija. Prvenstveno se ovdje misli na sprječavanje priključivanja Bosne i Hercegovine NATO-u, a nakon što je početkom decembra, prošle godine, ovaj vojni savez odobrio Akcioni plan za članstvo MAP i pozvao vlasti u Bosni i Hercegovini da podnesu godišnji nacionalni program. Ovaj potez NATO saveza vidno je pojačao ruske diplomatske napore u Bosni, a pored oslanjanja na srpske političke krugove za blokiranje NATO puta Bosne i Hercegovine, ruska diplomatija se sve više oslanja i na desničarski hrvatski element okupljen oko HDZ-a i poraženog predsjedničkog kandidata Dragana Čovića. Zanimljivo je da u Hrvatskoj koja je već punu deceniju članica NATO-a, te pet godina punopravna članica EU, na prorusku agitaciju dijela hrvatskog političkog korupusa blagonaklono gledaju, iako Hrvatska u svim prilikama na međunarodnoj sceni nastoji demonstrirati svoju brigu spram Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Psihološko zlostavljanje

Nezavršeni konflikti iz prošlosti su zasnovani upravo na mitomanskim lažima kojima su u javnim diskursima zamijenjeni procesi suočavanja sa istinom o zločinima. Stiče se dojam da su građani Bosne, ali s njima i Srbije i Hrvatske izloženi stalnom psihološkom zlostavljanju kojim ih političke elite nastoje odvratiti od prosperiteta i budućnosti. Za ovo je najbolji primjer zahvala koju je Vučić na ruskom jeziku izrazio Putinu za ruski veto o genocidu u Srebrenici: “Naš narod nikad neće zaboraviti šta je Vladimir Vladimirovič uradio 2015. godine, kada je po naredbi predsjednika Ruske Federacije Rusija stavila veto na britansku rezoluciju u Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija, prema kojoj su Srbi trebali da budu proglašeni za genocidni narod. Taj dan predsednik Putin je zaštitio istinu i pravdu,” kazao je Vučić na zajedničkoj konferenciji za štampu 17. januara, ove godine, prilikom posjete Putina. Možda je ovo stalno psihološko zlostavljanje javnosti i potpuno okretanje “istine i pravde” naopačke uz očekivani porast ekonomskih migracija u razvijene zemlje, upravo najveći faktor u sve većem odlasku mladih ljudi i iz Srbije i iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine?

Iako se srpska politika snažno zalaže da dođe do razmjene teritorija sa Kosovom, te tim (potpuno teritorijalno nebitnim i zanemarivim) činom sruši dosadašnji američki mirovni okvir koji bi dao nadu za dodatne razmjene u regionu, ona kao da neuočava da bi pored stvaranja stabilnog i jakog albanskog bloka na jugu (onog što u Srbiji kolokvijalno zovu Velika Albanija) pokrenula spiralu političkih, a vjerovatno i vojnih kriza sa nepredvidivim posljedicama.

Izglednije je, stoga, da promjena granica na Balkanu neće biti. Jer, to bi prema dr. Silajdžiću bilo otvaranje Pandorine kutije. “Promjena granica na Balkanu bi bio jedan akt koji bi direktno ugrozio mir u Europi. Posebno kad se uzme u obzir dinamika geopolitike između velikih sila. Tako da sumnjam u to,” kazao mi je dr. Silajdžić naglašavajući kako je potrebno energičnije uključenje Sjedinjenih Država posebno u Bosni i Hercegovini kao garanta Dejtona, što susjedne zemlje Srbija i Hrvatska nisu, iako to, kao što se da primijetiti posljednjih godina neutemeljeno naglašavaju.

Zbog svega ovoga, pompezna posjeta Putina Srbiji i poruke koje su iz Beograda poslane korisne su i zbog Sjedinjenih Američkih Država i zbog Europske unije – da bi se, u konačnici, mogle jasnije vidjeti političke pozicije i stanje odnosa na terenu ovog nimalo jednostavnog regiona.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera