Proljetni raspust: Odmor za djecu, umor za roditelje

Proljetni školski raspust ili samo pauza za djecu je već odavno praksa na prostoru Zapadnog Balkana. Tih nekoliko dana odmora u svakoj pojedinačnoj zemlji niti traje isto, niti se datumski poklapa sa prethodnim godinama. Građani malo znaju o ciljevima uvođenja, smatrajući da u moru političkih i egzistencijalnih tema nisu imali adekvatnu javnu raspravu o tom pitanju.

Jasno je da je “proljetni raspust” uvođen u školske kalendare unazad dvije decenije u skladu sa praksom koja je već postojala u zemljama Evropske unije, pa i Švajcarske gdje postoji pet raspusta u toku školske godine. Međutim, skraćivanje njegovog trajanja u Hrvatskoj od 2012. godine ili različitih kalendara u Srbiji u odnosu na Vojvodinu, a o Bosni i Hercegovini da ne govorimo, ukazuje na veliki broj kompromisa koji nemaju isključivo uporište u obrazovanju. I suština je ustupila mjesto leksičkim varijacima. Tako je raspust promijenio ime u – pauza.

“Pri izmjeni propisa iz sustava odgoja i obrazovanja Ministarstvo je više puta zaprimilo prijedloge za promjenom kalendara školske godine, te prijedloge za više kraćih praznika. U skladu s tim, u školama u kojima se provodi eksperimentalni program ‘Škola za život’ omogućeno je drugačije planiranje i realizacija odmora za učenike. Slijedom navedenoga uz suglasnost ministrice, u jednoj školi ove su godine eksperimentalno drugačije planirani odmori za učenike i to na način da se nastava održava u četiri obrazovna razdoblje koja uključuju jesenski, zimski i proljetni odmor za učenike. Nakon završetka nastavne godine planiran je ljetni odmor za učenike”, navode iz Ministarstva znanosti i obrazovanja Hrvatske.

‘Proljetni odmor dobar za učenike’

Odredbe Zakona o odgoju i obrazovanju nalažu da se odgojno-obrazovni rad ostvaruje, u pravilu, u najmanje 175 nastavnih dana, odnosno u 35 nastavnih sedmica, a za učenike završnih razreda srednjih škola u najmanje 160 nastavnih dana, odnosno 32 nastavnih sedmica. Proljetni odmor je u Zakonu planiran isto kao i zimski i ljetni.

“Proljetni odmor za učenike nije novina u sustavu odgoja i obrazovanja. Kako polugodišta nisu jednake dužine, mišljenja smo da je proljetni odmor za učenike dobar, te da ne utječe na radne navike učenika. U skladu s propisima škole mogu u vrijeme odmora za učenike organizirati aktivnosti u koje se učenici mogu uključiti u skladu sa svojim interesima”, zaključuju iz nadležnog hrvatskog ministarstva koja dopušta da i u pojedinim županijama osmisle svoje specifične kalendare, ali ih Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH mora odobriti.

Proljetni odmor u Hrvatskoj će učenici imati od 18. aprila i u klupe će se vratiti 29. aprila, uz saznanje da je 1. maj državni praznik, jedan od devet državnih i vjerskih praznika u vrijeme trajanja školske godine.

U Bosni i Hercegovini entiteti i kantoni u skladu sa ustavnim nadležnostima tretiraju oblast obrazovanja, pa samim tim i izrađuju zasebne školske kalendare. I uglavnom imaju proljetnu pauzu. Samo, ti kalendari se od jedne do druge administrativne teritorije međusobno razlikuje i do mjesec dana. Izuzetak je Unsko-Sanski kanton gdje školski kalendar za osnovne škole ne prepoznaje proljetnu pauzu. Svi vjerski praznici su zastupljeni, ali po jedan dan. Nastava se završava 5. juna.

Stavovi se iznose anonimno

U entitetu Republika Srpska se period od 22. do 30. aprila navodi kao proljetni raspust i zahvata Vaskrs. 1. i 2. maja već slijede novi dani pauze zbog međunarodnog praznika. Nastava se završava 14. juna. U Zeničko-dobojskom kantonu proljetna pauza je predviđena za posljednju sedmicu marta, a nastava se završava 12. juna. U Kantonu Sarajevo je proljetni raspust od 30. marta do 7. aprila, a uskrsni ponedjeljci će biti nenastavni dani. U kantonima sa hrvatskim programom je pauza predviđena za drugu polovinu aprila.

Dakle, postavlja se pitanje, kako se djeca iste starosne dobi negdje umore krajem marta, a druga krajem aprila, a sve je pretpostavimo rađeno metodološki i empirijski? Nijedno kontaktirano resorno ministarstvo i pedagoški zavod nisu ponudili odgovor na to pitanje.

Nastavnici imaju svoje stavove, ali ne žele ih predstaviti svojim imenom i prezimenom. U Magazinu za pravedno obrazovanje Školegijum iz Sarajeva kažu da su i njima nastavnici iznosili stavove anonimno: “Stari ljudi su govorili da dijete treba uobročiti s hranom, ali i s obavezama – djeca vole red, ustaljene obaveze i pravila. Stoga treba razmisliti o tom proljetnom raspustu… jer počnemo da radimo poslije zimskog raspusta i taman djeca uhvate red nakon pauze – mi ih šaljemo na proljetni raspust. Ako nakon toga još odu na ekskurziju – ništa od discipline i fokusiranosti na nastavu, izgubljeno je praktično cijelo polugodište jer je djecu teško vratiti u radni kolosijek”, upozorava nastavnica uz naznaku da je proljetni raspust potreba ako je dobro programiran.

“Uz raspuste, tokom godine ima i nekoliko praznika koji su loše programirani zbog nelogičnih spajanja, usljed čega škole ne rade dva dana, pa rade u petak i onda idu na vikend. Logično rješenje bilo bi da spojimo i taj petak i da se ne radi pet dana, pa da to kasnije nadoknadimo. U školskom kalendaru svakako piše da se nastava završava kada budemo imali isti broj petaka, utoraka, ponedjeljaka…”, piše Školegijum.

Crna Gora izuzetak

Roditelji u većim gradovima regije imaju najviše problema. Smatraju da svaka pauza izvan praznika, bilo vjerskih ili državnih, njima i djeci stvara probleme.

“Kada su praznici ni mi ne idemo na posao. Ali, kada nisu, deca odjednom u četvrtak i petak ne idu u školu, a roditelji moraju na posao. Gde sa njima? Jednostavno mi je naći ženu za čuvanje na raspustima koja traju mesec ili tri, ali za nekoliko dana je nemoguće. A te pauze se u toku školske godine dešavaju nekoliko puta. Izludi me što o tome niko ne razmišlja kada pravi kalendare”, navodi Jelena, bankarka iz Beograda.

Slično razmišljaju i roditelji u Sarajevu.

“Kako se svake godine mijenjaju termini tog raspusta? Kako da mi roditelji adekvatno planiramo naše godišnje odmore, da nam djeca ne budu sama? Ako ćemo negdje putovati, da možemo ranije i jeftinije planirati put. Ne, svake godine isti stres. To su životna pitanja, koja su mnogima banalna i ne obraćaju pažnju na njih. Gdje sa djecom tih pet dana, a svima su puna usta porodice na okupu”, pita se Amila.

Ovakvih problema u regiji nema samo Crna Gora. U toj zemlji se i dalje vode nekadašnjim programom i kalendarom.

“Proljećni prekid rada nije predviđen zbog činjenice da u tom periodu godine već ima nekoliko kraćih prekida zbog više praznika, a sa druge strane postoji zakonom propisan minimum radnih dana u jednoj školskoj godini”, poručuje Milica Lekić, portparolka Ministarstva prosvjete Crne Gore.

Izvor: Al Jazeera