Profinjeni slavljenici neba

Gotovo je svaki tender u Bosni i Hercegovini, a zašto bi onda i ovaj bio izuzetak, proveden kroz rupice koje su izbušili oni što se brinu o nama (Fena)

Bila je to još jedna javna nabavka koja, da nije zvučnih aktera i brzog prolaznog vremena dobro planiranog trošenja, ne bi bila neka velika vijest. Bio bi to još jedan običan, neprimjetan tender kakvi su nas i doveli tu gdje jesmo, da nije proračunato i brzo potrošeno mnogo novca i da nije utrošen u događaj od velike važnosti i velike napuhanosti.

Preuzeli smo nebo a ne znamo što ćemo sa zemljom. Jedan je od komentara prosutih nad još jedan od nebrojenih povijesnih dana koje pokušavamo dignuti u nebesa i slagati se da smo normalniji nego što jesmo. Dobila je Bosna i Hercegovina nebo, doduše ne čitavo, ali je napokon država koja jedva kontrolira sebe preuzela kontrolu nad zračnim prostorom i gotovo 1.600 letova dnevno.

A da BiH ne može kontrolirati sebe i da su se naše prizemne političko-upravljačke zvijezde vinule visoko u nebo govori i podatak da se na proslavu preuzimanja nebo sprašilo čak 300.000 konvertibilnih maraka (150.000 eura). Bez PDV-a. Jasno je da ozbiljna zemlja treba ozbiljno obilježiti ovakve događaje. Nije mala stvar da država nakon toliko godina što joj se razvlači krvlju natopljeno tlo dobije nebo. No, s druge, realnije strane, nije normalno da se za jednu večer, od koje nitko od onih koji su to platili, a to su oni što pune proračune, nema nikakve koristi potroši baš toliki novac. Nešto ozbiljno ne mora i ozbiljno koštati koliko nas je koštalo nebo na kojem nemamo svojih krila.

Sve se unaprijed odredilo

Ako zažmirimo i kažemo da je, eto, i to normalno, onda javni natječaj pokazuje kako se sve unaprijed nenormalno odredilo, sračunalo i zacrtalo. Kao i većina poziva na ponude i u stavkama nebesko-slavljeničkog natječaja još samo nije pisalo koga imenom, prezimenom i nadimkom treba dovesti da zabavlja one što osim punjačima proračuna džepove, prazne i mnoga mjesta u zemlji.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

A sve zvijezde koje su došle gledati u nebo po pohabanim i prljavim mostarskim cestama, za koje nema 300.000 KM bez PDV-a kao ni za komunalno vozilo, teško je, čini se, zabaviti. Profinjena ukusa, iznimnog osjećaja za glazbu, željeli su čuti “dva izvođača pop-glazbe s najmanje pet studijskih albuma i/ili kompilacija; najmanje pet osvojenih nagrada na prestižnim glazbenim dodjelama u BiH i regiji te završenom glazbenom akademijom (akademijom umjetnosti) ili rasprodanim koncertom na lokaciji koja može primiti minimalno 20 tisuća ljudi, jednog izvođača narodne glazbe s najmanje deset izdatih studijskih albuma koji ima minimalno 30 godina scenskog iskustva te rasprodan koncert na lokaciji koja može primiti minimalno 30 tisuća ljudi i izvođača koji svira instrument violončelo, ima minimalno 15 godina scenskog iskustva te završen odsjek za violončelo na nekoj glazbenoj akademiji”.

Uz to, sve je trebalo biti vođeno glasom voditelja koji u kvizu susjedne države traži milijunaša jer se valjda na proslavi u Mostaru okupilo mnoštvo onih koji trpaju milijune i onih koji se nadaju da će ih trpati. Bez kviza i pitanja onih čije novce trpaju u zvjezdane džepove.

Tender koji se ne može vratiti

Tako su profinjeni slavljenici neba, koji ne znaju što bi sa zemljom, nahranili svoje gladne uši glazbom i svoja tjelesa bogatim menijem i tako se povijest opjevala i ispisala.

Već sutradan preuzeto nebo grijalo je kao i obično i puno slabije od sunca tuđih neba a u povijest je otišao jedan tender koji se ne može vratiti. Baš kao što se mnogi prije njega nisu vratili osim kao zaboravljivi eho da smo opet bacili novac na odabrane. Nakon pjesme, povijest se i izračunala.

Šest puta je recimo mostarski pogled u nebo bio skuplji od tendera agencije za kontrolu neba za računalnu opremu, onoga za uredsku opremu i trideset od tendera za “stručno osposobljavanje djelatnika u cilju osvježenja znanja za rad na aplikacijama”. Skuplja je proslava preuzetog neba u osiromašenoj zemlji od puno stvari za koje se tvrdi kako nema novca i dokaz je još jednom da težnje nekih za visinama srozavaju još jednom ovu zemlju na dno.

Tekstovi o službenim automobilima

Gotovo je svaki natječaj u Bosni i Hercegovini, a zašto bi onda i ovaj bio iznimkom, proveden kroz rupice koje su izbušili oni što se brinu o nama. Sjetit ćemo se mora tekstova o službenim automobilima koji su kupovani po unaprijed definiranim tenderima na koje su se mogli prijaviti samo bliski. Sjetit ćemo se galame dužnosnika, koji se možda opet vrate u visine vlasti, kako je sve po zakonu, i dobit ćemo odgovor i bez pitanja kako je ovo sve prošlo onako je prošlo.

Provlačit će se analize, valjda zbog glavnih likova, kako je sve moglo jeftinije i tražit će se poveznice onih koji su naručili, osmislili i izveli slavlje. Prosipat će se redci i redci tekstova o krivcima i licemjerno će se sablažnjavati dušobrižnici nad troškovima, a sve će ostati isto. Proračune će čerupati i tendere namještati i poslije neba baš kao što su to radili i prije. Samo što je ova javna nabavka vjerojatno privukla javnost zbog zeta i punca iako je mnogo zetova i punaca, otaca i sinova i svih rodbinskih, stranačkih, ucijenjenih i odglumljenih veza koje kidaju od ove zemlje da sebe dižu u nebo a druge šalju pod nečija tuđa.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera