Profesorica biomedicine iz Milana: Zaraza se Italijom širila neopaženo

Ciani je korisnica Fulbrightove stipendije (Ustupljeno Al Jazeeri)

I dok cijeli svijet zabrinuto gleda kako se na sjeveru Italije razvija situacija povezana sa širenjem epidemije korona virusa, medicinari iz te zemlje nastoje suzbiti širenje koristeći se svim relevantnim naučnim metodama. Jedna od onih koja uporno nastoji shvatiti zašto je sjever Italije “tako snažno pogođen” epidemijom jest i Oriana Ciani, profesorica biomedicine na milanskom Univerzitetu Bocconi.

Njen naučni rad zajednica već dugo smatra izuzetnim, a uspjesi koje je nizala na polju na kojem se specijalizirala osigurali su joj Fulbrightovu stipendiju, pa je istraživanja nastavila na prestižnom američkom univerzitetu Yale.

Ciani kaže da je niz faktora utjecao na to da se virus ovom brzinom i s ovakvim razmjerama proširi sjevernom Italijom, upozoravajući da bi se i mnoge druge zemlje mogle naći u sličnoj situaciji ako ne promijene pristup. Socijalna izolacija jedna je od najvažnijih nefarmaceutskih mjera, pojašnjava Ciani, svjesna da uvođenje takvih mjera zahtijeva “drakonske” odluke nadležnih vlasti.

  • Po Vašem mišljenju, kako se Italija mogla dovesti u ovakvu poziciju, dakle, da je cijela država stavljena u karantin?

– Prva dva slučaja zaraze korona virusom zabilježena su u Italiji 30. januara i to su bila dva kineska turista koja su izolirana u bolnici Spallanzani u Rimu. Prvi Italijan zaražen virusom koji uzrokuje COVID-19 identificiran je 21. februara u Codognu, 60 kilometara južno od Milana. Taj prvi pacijent bio je zdravi 38-godišnji muškarac hospitaliziran po ICU pravilima sa simptomima nalik upali pluća.

Situacija je od samog početka bila zastrašujuća jer taj pacijent nije imao nikakvog doticaja s Kinom i bio je posljedica tzv. socijalnog širenja virusa. To znači da se zaraza širila neopaženo i već je bila rasprostranjena u cijeloj regiji – dakle, u vrijeme kad je registriran prvi slučaj.

Ustvari, u samo pet dana sjever zemlje zabilježio je 216 slučajeva, i to u Lombardiji, Emiliji-Romagni i Venetu.

Tokom prvih dana krize gradovi u kojima su zabilježeni prvi slučajevi zaraze stavljeni su u karantin. No, i pored toga, krivulja epidemije narastala je, i to veoma velikom brzinom i već se iz prvih izvještaja dalo naslutiti da će kapaciteti bolnica veoma brzo biti premašeni. Sedmog marta novim dekretom ograničeno je kretanje u sjevernim italijanskim regijama, onima koje su bile najsnažnije pogođene epidemijom korona virusa: Lombardija, Emilia-Romagna, Marche, Pijemont. Otprilike 16 miliona stanovnika bilo je u svojevrsnom karantinu, što je bila mjera bez presedana u Italiji od završetka Drugog svjetskog rata. No, čak ni to nije bilo dovoljno jer su već grubi i neobrađeni podaci pokazali da među zabilježenim slučajevima čak osam posto zahtijeva ICU pristup i treba respiratore na nekoliko sedmica. S novim podacima cijela Italija našla se u “crvenoj zoni”.

Iznenadno i snažno rasplamsavanje epidemije u sjevernoj Italiji zahtijevalo je”“drakonske” mjere, koje su provedene u relativno kratkom vremenu, a sve s ciljem da se spase životi i izbjegne kolaps nacionalnog zdravstvenog sistema.

  • Koliko su mjere koje vlade mnogih evropskih zemalja preduzimaju, a odnose se na stroge zabrane kretanja, efikasne u borbi protiv širenja epidemije?

– Mjere javne zdravstvene zaštite koje su zemlje usvojile različite su, a uključuju kućnu izlolaciju ako pokazujete simptome zaraženosti korona virusom, kućni karantin za registrirane slučajeve zaraze i članove njihovih porodica, zatvaranje škola i drugih javnih institucija, socijalno distanciranje osoba (reduciranje međusobnih kontakata na slučajnom mjestu i druge mjere).

Nedavni sistematični pregled epidemioloških studija gripe pokazuje da je socijalno distanciranje zaslužno za 23 postotno smanjivanje ukupno zabilježenih napada gripe u ukupnoj popualciji stanovništva. Reduciranje ukupne stope zaraženosti smanjena je kada su primjenjivane kombinovane metode, dakle kada su uz nužno distanciranje preduzimane i druge nefarmaceutske i farmaceutske intervencije. Ali, s druge strane efikasnost se smanjvala kod visoko zaraženih, što je poništavalo distanciranost na radnom mjestu ili  na mjestima sa slabijom usklađenošću mjera.

Studija koja se bavila simulacijom u slučaju epidemije COVID 19 koju je izradio Kraljevski koledž u Londonu za Veliku Britaniju i SAD, ukazuje da kombinacija socijalne distanciranosti cijele populacije stanovništva, kućne izolacije za slučajeve zaraze i kućne karantene za članove njegove porodice uz prestanak rada škola i univerziteta jeste najbolja strategija i zaštita.

Trinaestog marta kada je već registrovano hiljade slučajeva diljem Evrope, u Španiji, Francuskoj i Njemačkoj Sjedinjene Američke Države su objavile da zabranjuju dolazak ljudi iz šengenske zone Evropske unije. Zabrana putovanja nije posebno korisna sama po sebi kako bi spriječila širenje zaraze, naročito onda kada je zabilježeno da se epidemija virusa širi nekom zajednicom.

  • Zašto je virus najsmrtonosniji u populaciji starijih od 75 godina?

– Budući da nisam doktor, ne bih ulazila u neke dublje analize, ali mogu reći sljedeće: bazirano na podacima iz Italije, sa sigurnošću možemo reći da je glavna starosna grupa onih koji umiru od bolesti COVID-19 ona koja u prosjeku ima 78,5 godina. Muškarci su više pogođeni nego žene (žene zapravo samo u 29,4 posto slučajeva). Sve u svemu, kada se uzme u obzir prvobitni uzorak onih koji umiru od bolesti COVID-19, 1,2 posto je onih koji nemaju nikakvu prateću bolest, 23,5 posto je onih koji imaju samo jednu prateću bolest, 26,6 posto je onih koji imaju dvije prateće bolesti, a 48,6 je onih koji imaju tri i više pratećih bolesti.

Još jedna korisna napomena: naučna zajednica trenutno pokušava sastaviti pravu statistiku smrtnosti, dakle, koliko je onih koji su stvarno zaraženi, a ne samo da su bili pozitivni na virus. Mogućnost umiranja nakon razvijanja simptoma bolesti COVID-19 jest približno 1,5 posto.

  • Po Vašem mišljenju, koliko će ova pandemija biti smrtonosna?

– Posjedujemo određene modele simulacija i predviđanje i odgovor na Vaše pitanje zavisi od toga koliko će energične protivmjere biti. Naučnici se slažu da je ovo ozbiljna kriza koja se javlja jednom u pola stoljeća i hipoteza se može zasnivati na poređenju pandemije korona virusa i pandemije iz 1957. koja je uzrokovala, na globalnom nivou, 1,1 milion zabilježenih smrtnih slučajeva.

  • Sjedinjene Američke Države uvode niz restriktivnih mjera, ali činjenica je da ta zemlja nije odmah reagirala na širenje pandemije. Mnogi izvještaji govore o tome da SAD nema dovoljno medicinskog materijala da se nosi s pandemijom. Koliko će epidemija korona virusa pogoditi SAD?

– Prema posljednjim podacima, u Sjedinjenim Američkim Državama je 19.514 slučajeva zaraze korona virusom i zabilježena je 261 smrt uzrokovana bolešću COVID-19. Prvi slučaj zaraze korona virusom registriran je 21. januara u državi Washington. Slučaj je povezan s putovanjem u inozemstvo, konkretno u Italiju; pojavio se na kruzeru, ali je odmah evidentiran slučaj autohtone zarazne bolesti (slučaj društvenog širenja), što nije dozvolilo da se prati gdje je i kako pacijent zaražen virusom.

Malo znamo o istinskom entitetu zaraze. U gotovo dva mjeseca, koliko je prošlo od prvog zabilježenog slučaja, Sjedinjene Američke Države testirale su otprilike 23 individue na million stanovnika, a sami procijenite koliko je to kada znamo da je Južna Koreja testirala 3.700 pojedinaca na milion stanovnika. Odgovor na širenje epidemije u SAD-u bio je kompromitiran na mnoge načine, kažu upućeni komentatori, a najviše zbog činjenice da se kasnilo s osiguravanjem testova lokalnim bolnicama.

S druge strane, nučna zajednica bila je veoma glasna, naročito u traženju savezne, transparentne, efektivne evidencije oboljelih, bazirane na nacionalnom planu i stvaranju plana za odgovor na epidemiju bolesti COVID-19 jer bi u zemlji kakve su Sjedinjene Američke Države posljedice pandemije bile razorne, a naročito ako stanovništvo oklijeva zahtijevati zdravstvenu zaštitu koja bi bila povezana s razlikama u prihodu ili društvenom statusu.

Američki zdravstveni sistem ne garantira univerzalnu zdravstvenu zaštitu i ostavlja 27,5 miliona ljudi bez zdravstvenog osiguranja. Centar za kontrolu bolesti u simulaciji zaraženosti stanovništva bolešću COVID-19 procjenjuje da bi kroz nekoliko mjeseci moglo biti zaraženo između 160 i 214 miliona Amerikanaca, a smrtni ishod epidemije bio bi u rasponu između 200.000 i 1,7 miliona ljudi.

Ista agencija očekuje da će biti hospitalizirano između 2,4 i 21 miliona Amerikanaca zaraženih bolešću COVID-19. Prema statistici Američkog udruženja bolnica iz 2018, na raspolaganju je samo 924.000 bolničkih kreveta, a samo nešto više od 92.000 za intenzivnu njegu.

Na saveznom i državnom niovu izdano je niz javnih zdravstvenih mjera kako bi se “ispravila krivulja” i odgodio vrhunac epidemije.

Te će mjere pomoći, ali je virus već otkrio ograničenja američkog sistema zdravstvenog osiguranja i slabosti na profit orijentiranog zdravstvenog sistema u upravljanju problemima povezanih s javnim zdravstvom, u kojem zdravlje svakog pojedinca zavisi od onoga najmanje zaštićenog u društvu.

  • Zašto se korona virus širi ovakvom brzinom i kako je moguće da ne postoji adekvatna vakcina za njegovo suzbijanje?

– Budući da nisam virusolog, ne bih znala dati ispravan odgovor na prvi dio pitanja.

U prvim danima 2020. kineski naučnici izolirali su novi korona virus (CoV) iz grupe pacijenata u Wuhanu u pokrajini Hubei koji su bolovali od bolesti nalik upali pluća, a koja je u to vrijeme bila nepoznata. Zvanični naziv virusa jest teški akutni respiratorni sindrom SARS-CoV-2, koji je uzročnik bolesti COVID-19. Razlog zbog kojeg još nemamo vakcinu jest to što je riječ o potpuno novom patogenu.

Izvor: Al Jazeera