Profesor molekularne biologije: Do lijeka ili vakcine za 12 do 18 mjeseci

Naučni put profesora Igora Štagljara bio je dug i prepun izazova, a radi naučnog usavršavanja nije se ustručavao pohađati najprestižnije svjetske univerzitete. Rođeni Zagrepčanin doktorsko zvanje iz molekularne biologije stekao je u Švicarskoj, odnosno na Swiss Federal School of Tehnology (ETH) u Zuerichu.

Nakon doktorata bio je na dva postdoktorska usavršavanja na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Zuerichu. Također se specijalizirao u laboratoriji profesora Stanleyja Fieldsa na Univerzitetu Washingtona u Seattleu, gdje je radio na razvoju njegove MYTH metode za biomedicinska istraživanja.

Od 2005. radi u Kanadi, gdje je redovni profesor na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Torontu. Njegova laboratorija u prestižnom je kanadskom Donnellyjevom centru za biomedicinska istraživanja, a okuplja veliki međunarodni tim naučnika koji rade na interdisciplinarnim istraživanjima.

• Kakva je situacija s epidemijom korona virusa u Kanadi; koliki je broj zaraženih, koliko ima smrtnih slučajeva i gdje je žarište epidemije, ako takvo što postoji u zemlji?

– S današnjim danom [6. april] u Kanadi postoji gotovo 16.000 detektiranih slučajeva zaraze virusom SARS-CoV-2 te 280 umrlih. No, znate i sami da taj broj svakodnevno raste. Najviše detektiranih slučajeva ima u provinciji Quebec (približno 8.000), zatim u Ontariju, gdje živim (približno 4.000). Žarište epidemije definitivno je u Montrealu, gdje je do sada detektirano više od 2.600 slučajeva bolesti COVID-19. U Torontu je za sada nešto više od 1.300 slučajeva, a u Vancouveru otprilike 900 (podaci od 2. aprila).

Prema posljednjim statističkim modelima, u Kanadi bi zbog ove pandemije moglo biti 5.000 do 10.000 umrlih do kraja ove godine, što bi predstavljalo 0,01 do 0,02 posto sveukupne kanadske populacije.

• Zašto se virus SARS-CoV-2, koji uzrokuje COVID-19, pokazuje toliko opasnim za ljudsku zajednicu?

– Riječ je o izuzetno infektivnom virusu, koji se vrlo lako prenosi od osobe do osobe. Većina zaraženih (približno 80 posto) ima vrlo blage simptome, dok će 20 posto njih morati biti hospitalizirano, od kojih samo mali postotak (pet posto) ima vrlo ozbiljne simptome te zahtijevaju respiratore, koji su potrebni da im pomognu prilikom disanja.

Nažalost, upravo ta činjenica što otprilike 80 posto zaraženih ima tako blage simptome razlog je zašto je SARS-CoV-2 toliko opasan: u tom periodu kada je zaražena osoba asimptomatična ili ima tek blage simptome ona može prenijeti virus na stotine drugih ljudi. Najbolji primjer za ovu tvrdnju je 61-godišnja osoba iz Južne Koreje (poznata kao pacijent #31), koja je prenijela virus na više od 1.100 drugih osoba. Dotična gospođa je početkom veljače ove godine imala malu saobraćajnu nesreću u dvomilijunskom gradu Daeguu i zbog toga je otišla potražiti pomoć u obližnju bolnicu, gdje, zbog aljkavosti lokalnog medicinskog osoblja, nije bila testirana na virus SARS-CoV-2.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

U sljedećih nekoliko dana više puta otišla je u lokalnu crkvu, a počela je osjećati blage simptome bolesti (povišena temperatura, bolovi u tijelu) tek nakon dva dana. Onda je dotična gospođa otišla na doručak u lokalni hotel, gdje je opet došla u kontakt s brojnim osobama. Tek dva dana nakon tog doručka bila je testirana pozitivnom na COVID-19. Desetak dana kasnije stotine ljudi iz navedene crkve i hotela bile su zaražene virusom koji im je prenijela pacijentica #3… Ovaj primjer jasno pokazuje koliko je virus SARS-CoV-2 infektivan.

• Kako se moglo dogoditi da se u tako kratkom vremenu proširi po cijelom svijetu i izazove u našem dobu neviđenu pandemiju?

– Upravo zbog gore navedene tvrdnje – postoji jedan parameter, zove se RO, koji određuje koliko će osoba u prosjeku biti zaraženo dotičnim virusom. Taj RO je za virus gripe 1,3 – znači da će jedna osoba koja ima gripu zaraziti 1,3 druge osobe. U slučaju virusa SARS-CoV-2 taj RO je oko 2,5. Dakle, osoba zaražena virusom SARS-CoV-2 prenijet će virus na 2,5 (uzmimo tri) osobe, a onda će se taj virus eksponencijalno širiti dalje, što će uzrokovati činjenicom da će za mjesec već biti zaraženo nešto malo više od 400 osoba – a sve to zbog one inicijalno zaražene osobe.

• Dosta se piše i priča o različitim mutacijama osnovnog virusa SARS-CoV-2. Možete li objasniti o čemu je tu riječ i o kakvom je virusu uopće riječ?

– U ovom trenutku poznato nam je da diljem svijeta cirkulira osam sojeva virusa SARS-CoV-2 – dakle, možemo sa sigurnošću reći da SARS-CoV-2 mutira jako polako, što je super vijest. Genetičke razlike među tih osam sojeva vrlo su male i za sada nema znanstvenih dokaza da je ijedan od tih osam sojeva opasniji i smrtonosniji od drugog.

• Sada se ubrzano radi na proizvodnji vakcine protiv bolesti COVID-19 i, po Vašem mišljenju, koliko “brzo” farmaceutske industrije mogu proizvesti vakcinu protiv tog tipa virusa?

– Da, “pola znanstvenog svijeta” uključeno je u pronalazak ili lijeka koji će zaustaviti razmnožavanje virusa ili cjepiva koje će zaštititi ljude koji nisu zaraženi. Nažalost, moram konstatirati da će potrajati još najmanje 12 do 18 mjeseci dok ne budemo imali nešto takvo. A veliko je pitanje hoćemo li… Vidite samo koliko je nama znanstvenicima trebalo da pronađemo odgovarajući lijek protiv virusa HIV, koji uzrokuje AIDS…

• Po Vašem mišljenju, koliko su nefarmaceutske mjere – socijalna distanca, nošenje maski i zaštitnih rukavica i kućna izolacija – uspješne u borbi protiv epidemije?

– To je momentalno naše jedino oružje u borbi protiv Covida-19. Budući da još najmanje 12 do 18 mjeseci nećemo imati lijek / cjepivo, a SARS-CoV-2 tako se lako širi svijetom, moramo se “skloniti” od njega kako bismo maksimalno smanjili broj novoinficiranih te tako oslobodili slobodna mjesta u bolnicama za onih 20 posto kojima će njega stvarno biti potrebna.

• Mnogi govore o tome da je epidemija korona virusa zapravo najopasnija za zdravstveni sistem, koji se brzo urušava pod pritiskom velikog broja pacijenata koji dolaze u kratkom periodu. Kako bi trebao izgledati optimalan zdravstveni sistem da bi bio u stanju podnijeti pritisak pandemije bolesti COVID-19?

– U svakoj dobro organiziranoj državi zdravstveni sustav tako je posložen da u bilo kojem trenutku ima 90 posto popunjenosti. Kada se desi ovakva pandemija, onda se socijalnim distanciranjem želi maksimalno smanjiti broj novozaraženih kako bi zdravstveni sustav mogao dati prijeko potrebnu pomoć onima koji spadaju u tu rizičnu grupu od 20 posto. Od tih 20 posto pet posto će trebati respiratore. Sada si možete zamisliti što bi se desilo da nismo uveli ove drastične mjere socijalnog distanciranja – zdravstveni sustav bi jednostavno kolabirao – nešto slično situaciji u Italiji i onom što će se tek dogoditi u Sjedinjenim Američkim Državama.

• Kako adekvatno zaštititi ljekare, s obzirom na to da su oni najizloženiji širenju zaraze?

– Doktori moraju imati najbolju zaštitnu opremu, dakle N-95 maske, zaštitne šljemove, odoru kroz koju virus ne može proći… Jer, ako izgubimo doktore i ostalo medicinsko osoblje koje je uključeno u liječenje pacijenata od bolesti COVID-19, onda stvarno nemamo ama baš nikakve šanse protiv ovog opasnog virusa. No, znate i sami koliki je trenutni akutni nedostatak te opreme u cijelom svijetu.

• I, konačno, po Vašem mišljenju, koliko će ova pandemija trajati, odnosno kad bi se mogla završiti?

– Još je prerano da možemo sa sigurnošću tvrditi kakav će biti ishod ove pandemije, čak i ako se oslonimo na niz preciznih statističkih modela. Zašto? Zato što se sve projekcije zasnivaju na pretpostavkama da će ovaj pristup socijalnog, tj. fizičkog distanciranja funkcionirati. Čim se promijeni jedan parametar u tim statističkim modelima (primjerice, vremensko trajanje karantene, zabrane kretanja, prestanak mjera zaštite), dosadašnji modeli moraju biti revidirani.

“Best case scenario” da zaustavimo ovu pandemiju bio bi da razvijemo učinkovito cjepivo, koje bi zaštitilo svjetsku populaciju (naravno, samo onu koja bi se željela cijepiti) ili da prenamijenimo neki već otprije poznati lijek koji bi bio u stanju zaustaviti replikaciju virusa. No, moram priznati da sam skeptičan da će se to dogoditi u sljedećih 12 mjeseci. Dakle, u sljedećih 12 mjeseci morat ćemo se “skrivati” od virusa SARS-CoV-2 kako nas ne bi zarazio.

Osobno sam mišljenja da će nakon tri mjeseca izolacije broj slučajeva početi opadati do te mjere da će biti moguće relaksirati neke aspekte izolacije. Naprimjer, jedan dio radno sposobne populacije mogao bi se vratiti esencijalnim poslovima kako bi se smanjio negativan utjecaj na ekonomiju. Međutim, to ne znači da će se stvari odmah vratiti na normalu jer, čim bi se stanje potpuno vratilo na staro, sve dok je čak i samo nekoliko slučajeva COVID-19, bolest bi se nastavila eksponencijalno širiti, tako da bi situacija za nekoliko tjedana opet eskalirala te bi je opet morali obuzdavati snažnim mjerama izolacije.

Dakle, morat ćemo naći zdravi balans između izolacije i funkcioniranja, tako da se bolest ne širi eksponencijalno, a također se svi nadamo se da će i ljeto usporiti širenje virusa. No, opet moram naglasiti da se neće biti moguće vratiti na “normalu” sve dok se neki lijek ne pokaže korisnim ili, vjerojatnije, dok se ne razvije cjepivo.

Izvor: Al Jazeera