Procurio dokument: Kina prati porodice, prijatelje i susjede zatočenih Ujgura

The New York Times objavio je izvještaj o procurjelom vladinom dokumentu koji pokazuje “kako Kina prati ujgurske zatočenike i njihove porodice”.

Američki list navodi da procurjeli dokument, a riječ je o tabelarnom prikazu podataka na 137 stranica, otkriva informacije koje su prikupile vlasti u okrugu Karakax (ili Qaraqash) u jugozapadnom Xinjiangu s imenima i vladinim identifikacijskim brojevima za više od 300 osoba zatočenih u kampovima za indoktrinaciju ili “preodgoj, kako ih Kina naziva, kao i podatke o stotinama njihovih rođaka i susjeda”.

Čak se i djeca mlađa od 16 godina pažljivo prate u potrazi za znakovima onoga što vlasti vide kao zastranjeno razmišljanje, dodaje New York Times.

Američki list navodi da dokument, jedan od brojnih dosjea o više od milion ljudi koji su zatvoreni u tim logorima, pojašnjava niz ponašanja koja vlasti smatraju problematičnima, dok bi na drugim mjestima bila sasvim normalna, poput nekonzumiranja alkohola, želje za odlazak na hadž ili prisustvovanje sprovodu.

Rozinise Memettohti, Ujgurka koja živi u Turskoj od 2003, iz dokumenta je saznala da su dvije njene sestre poslane u indoktrinacijske kampove jer su imale više djece nego što je regija dopuštala i zbog obavljanja redovne molitve i sudjelovanja u uobičajenim vjerskim obredima.

“Stvarnost je daleko gora od bilo kojeg mog straha”, rekla je Memettohti u telefonskoj izjavi za taj američki list. “Moj otac i moji braća i sestre su u opasnosti.”

New York Times smatra da taj dokument povećava broj dokaza o tim hapšenjima.

Izvještaji o drugim vladinim dokumentima koji su prošle godine procurili, a objavili su ih taj list i grupa drugih medija pod nadzorom Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara, pokazali su prisilnu prirodu kampanje gonjenja i detalje o strogim ograničenjima nametnutim zatočenicima u indoktrinacijskim logorima.

Precizni detalji o životu

Prošle godine procurili su kineski vladini dokumenti, koje su ujgurski aktivisti u inozemstvu podijelili mnogim medijskim kućama, uključujući i New York Times. Podaci sadržani u njima pokazuju da je Kina pokušala nametnuti svoju kontrolu nad Ujgurima i drugim manjinama u ime sigurnosti. Američki list citira i istraživača Adriana Zenza, koji je analizirao procurjele podatke.

“Ovaj dokument najdetaljniji je koji imamo i omogućava nam da analiziramo kampanju hapšenja i ono što vlada sada radi s tim ljudima”, rekao je Zenz, viši saradnik u Fondaciji za žrtve komunizma u Washingtonu.

Također je locirao tri mjesta zatočenja spomenuta u dokumentu na osnovu prethodno identificiranih logora, rekavši da je u tabelarnom prikazu korišten isti jezik kao i u službenim dokumentima na drugim mjestima u Xinjiangu.

Prema navodima tog lista, tabela s podacima iz okruga Karakax pokazuje da su zvaničnici pratili detalje iz svakodnevnog života kako bi pronašli ciljeve za pritvor, jer je Chen Quanguo, šef Komunističke partije Xinjianga, naredio zvaničnicima da “sakupe sve do čega mogu doći”.

Nadgledali i džamije

Vlasti su pomno pratile tri generacije porodica svakog zatočenika, kao i njihove susjede i prijatelje, navodi New York Times.

Službenici zaduženi za nadgledanje džamija izvještavali su o tome koliko su stanovnici sudjelovali u događajima, uključujući ceremonije davanja imena djeci, obrezivanja, vjenčanja i sprovode.

Spisak je utvrdio jesu li zatočenici o svojoj vjeri učili od roditelja, baka i djedova ili negdje drugdje, a deseci su uvršteni kao oni koji “žive u aktivnom vjerskom okruženju” kod kuće, što je klasifikacija koja je često praćena preporukom da ne budu pušteni na slobodu.

List dodaje da su vlasti proučavale koliko se puta zatočenici dnevno mole i jesu li išli i namjeravaju li ići na vjerska hodočašća. Također su evidentirani i vanjski znakovi pobožnosti, a u opisu jednog zatočenika povezanog s nekoliko osoba poslanih u logore navodi se da je “nosio bradu od marta 2011. do jula 2014.”

Zvaničnici su klasificirali drugog čovjeka kao “pouzdanog”, oca dvojice zatočenika, koji je obrijao bradu i počeo piti alkohol nakon jedne godine apstinencije.

Izvor: Agencije