Problem pasa lutalica u Sarajevu

Stanovnici Sarajeva sve više strahuju od hiljada pasa lutalica, koji dolaskom zime, sve gladniji i promrznutiji, lutaju gradom.

Sve češći su i napadi na ljude, broj lutalica sve je veći, a lokalne vlasti jednostavno više nemaju kontrolu nad razmnožavanjem pasa.

Novca za udomljavanje i sterilizaciju nema u budžetima, pa sav teret pada na leđa volonterskih i nevladinih organizacija.

U zadnje dvije godine napadi pasa glavni su uzrok ozljeda u Sarajevu. Procjenjuje se da gotovo 25.000 pasa luta gradom, a dio njih sklon je napadanju ljudi.

Evropski zakoni

Volonteri udruge za životinje Av-Mau svakodnevno obilaze ulice u potrazi za opasnim psima. Traže lokacije čopora – jer samo agresivni i bolesni psi se uzimaju za daljne veterinarske postupke, a ostale se ostavlja na ulici.

Otkad su usvojeni evropski zakoni koji brane eutanaziju pasa lutalica 2009, BiH je ispunila svoju zakonsku obavezu o pravima životinja, ali ne i praktičnu.

Zakon kaže da pse treba držati u azilima i sterilizirati ih, prije nego ih se pusti ili udomi, no vlasti nemaju novca za to.

Volonteri često moraju pobjeći od agresivnih pasa dok ih ustvari pokušavaju uloviti kako bi ih odveli u veterinarsku kliniku.

Ljudi se ne usuđuju odvoditi djecu na igranje u park – u samo posljednja dva mjeseca dvanaestero djece su ugrizli psi. Zimi se okupljaju u još veće grupe. Često su gladni i promrzli i nemaju straha od ljudi.

Rada Stanojlović, stanovnica predgrađa Sarajeva, velikog stambenog naselja Dobrinja, kaže:

“Djecu stalno moraju pratiti odrasli, što nikad nije bio slučaj ovdje.“

Agresivni i bolesni psi odvode se u sarajevsku veterinarsku kliniku, gdje ih se kastrira. Veterinari često rade prekovremeno kako bi bili sigurni da psi nisu zarazni. Frustrirani su nesposobnošću vlasti da riješi situaciju.

Selma Filipović kaže: ”Svi sada moraju djelovati. Vladin i nevladin sketor, moraju se naći sredstva. Nisu životinje krive što su na ulici, već su ljudi odgovorni za ovakvo stanje.“

Tek nedavno – u martu ove godine otvoreno je prvo sklonište za pse u Prači nedaleko od Sarajeva.

U njega stane i do 550 pasa, ali ne mogu prihvatati nove životinje. Sklonište je u privatnom vlasništvu i po svim evropskim standardima.

No, sarajevske kantonalne vlasti ne pomažu rad azila.

Voditeljica skloništa smatra da je problem u krizi – ljudi više nemaju novca za izdržavanje pasa, pa ih izbacuju na ulicu.

Amela Turalić kaže: “Nisu psi pali s neba. Kako to da imamo sve više pasa na ulicama. Ovo je prva i druga generacija pasa koji su imali vlasnike. Inspektori i policija trebaju raditi svoj posao i onda će naše sklonište biti samo šlag na torti.“

Pomoć iz Evrope

Nešto pomoći stiže iz Evrope, uglavnom kao edukacija za veterinare i volontere. Mara Zurrini iz Švicarske volonitra u Prači.  Kaže da su uvjeti u tom skloništu isti kao i u Evropi, a psima se čak pruža više ljubavi i pažnje.

“Sva skloništa u Evropi su gotovo ista. Činimo što možemo, mnogo je pasa, i nije uvijek sve savršeno. Jako se trudimo, čistimo, provodimo vrijeme s njima, posvećujemo im se”, objašnjava Mara Zurrini iz njemačke udruge Četiri šape.

U Prači je od otvorenja dom našlo više od 200 pasa lutalica.

Izvor: Al Jazeera