Privode se kraju ovosezonski radovi na Aladža džamiji

Alija Emšo govori dokle je došla gradnja munare (Al Jazeera)

Piše: Elma Geca

Aladža džamija u Foči, jedan od najvrednijih nacionalnih spomenika u Bosni i Hercegovini, niče iz pepela na mjestu na kojem je nekada bila. Do danas je na njenoj ponovnoj izgradnji urađen značajan dio posla.

Očekivanja su da će nakon 1.020 dana, koliko je rok za radove započete 2014. godine, ovaj jedinstveni spomenik, neizmjerne kulturne i historijske vrijednosti, do kraja 2017. ponovo krasiti grad na Ćehotini i Drini.

“Radovi na izgradnji Aladža (Šarene) džamije, biseru osmanske arhitekture, polako se privode kraju za ovu građevinsku sezonu. Vezivnim materijalima kamenih blokova ne pogoduju niske temperature, ali i visoka vlažnost zraka”, pojašnjava Alija Emšo iz Kiseljaka, jedan od najvještijih graditelja kamenih munara u BiH.

“Pošto su ovo sad malteri koji nemaju cementa, odnosno ne mogu se stavljati nikakva sredstva u maltere, kada počne da mrzne, temperature se spuste i dođu minusi, radovi će stati, konzervirat će se, i dok ne bude ljepše vrijeme, neće se nastaviti”, priča Alija, koji je do sada radio na više od trideset džamija.

Iza njega su, između ostalog, dovršeni poslovi na obnovi Osman-pašine džamije u Trebinju, Karađoz-begove džamije u Mostaru, ali i skoro završena munara na Kizlar-aginoj džamiji u Mrkonjić-Gradu.

Među tri najljepše džamije u BiH

Kako kaže, ljubav prema kamenu naslijedio je od oca koji je bio vrstan klesar. Alija ističe da ne radi betonske munare, već samo obnavlja stare, porušene kamene džamije izgrađene u vrijeme osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini.  

Prije dvanaest godina isklesao je i munaru na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči, a Aladžu svrstava među tri najljepše džamije u Bosni i Hercegovini.

Salem ef. Ćemo, predsjednik Medžlisa IZ-e Foča je, kaže, prezadovoljan načinom gradnje džamije

“I čuo sam da je jedna od tri najljepše, a to su Ferhadija u Banjaluci, Begova džamija u Sarajevu i ova Aladža, koja se zove i ‘Šarena’, koja je bila oslikana posebno. I danas je specifična. Radio sam, recimo, u Banjaluci Ferhadiju šest godina, ali ova je dosta visočija. Tamo su zidovi 9,5 metara, a ovdje 11,5 metara, tamo su polukupole, a ovdje samo centralna kupola. Do zime će biti završena do prve šerefe (‘balkona’ koji se nalazi na gornjem dijelu minareta, odakle mujezin poziva na molitvu), to je negdje 26 metara, dakle imamo još jedan metar izidati. Kamen je došao i to će biti završeno za dva-tri dana do roka, kako je i planirano”, dodaje Alija.

I u Medžlisu Islamske zajednice Foča izražavaju zadovoljstvo što obnova Aladže teče planiranom dinamikom.

“Mi smo više nego zadovoljni, odnosno prezadovoljni načinom njene gradnje. Naravno, dugo je trajalo da ona počne, ali očito je tako moralo da bude. Ovo je specifična džamija, poseban objekat, jer smo morali dobiti sve potrebne dokumente i, evo, uz Allahovu pomoć, i pomoć dobrih ljudi te upornošću Islamske zajednice i Vakufske direkcije iz Sarajeva, krenulo se. Ljudi od struke kažu da sve teče u predviđenom roku i mi se nadamo da će ona biti završena onako kao je i planirano, a to je kraj naredne godine”, kaže Salem ef. Ćemo, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Foča.

Isti kamen

Prema novom regulacionom planu, pored Aladža džamije i imamske kuće gradit će se još jedan objekat koji će biti namijenjen za cjelokupan vjerski život Bošnjaka u Foči.

Izgradnja i obnova ovog vjerskog objekta počela je krajem prošle godine, zahvaljujući Generalnoj direkciji vakufa Turske, koja ovaj projekat finansira u vrijednosti 2,5 miliona eura. Izvođač radova je turska firma “Sama Insaat” sa nekoliko podizvođača.

Svi okupljeni oko ovog projekta nastoje da Aladža bude najbliža svom autentičnom, izvornom obliku. Uz ugradnju njenih starih, iskoristivih fragmenata, kamen se vadi iz istih majdana, odnosno kamenoloma odakle je prvi put vađen kada se Aladža gradila prije skoro pet vjekova.

Aladža (Šarena) je prva džamija u BiH izgrađena u klasičnom osmanskom stilu. Izgradio ju je 1549. godine Hasan Nezir, bliski saradnik Mimara Sinana. Iako uvrštena na UNESCO-ovu listu kulturne baštine, u potpunosti je srušena u augustu 1992. godine, a njeni ostaci pronađeni su na dvije lokacije, nedaleko od mjesta na kojem se nalazila.

Izvor: Al Jazeera