Pripreme za predsjednika Trumpa

Piše: Bill Emmott

London – Dok prijatelji i saveznici Amerike sa zaprepaštenjem iščekuju gotovo sigurnu buduću borbu između Hillary Clinton i Donalda Trumpa na novembarskim predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama, oni moraju učiniti mnogo više od pukog kršenja ruku.

Oni se moraju nadati najboljem, ali i pripremati se za najgore.

Presudni detalj ovogodišnjih američkih izbora nije samo to što je TV zvijezda reality emisije i mogul nekretnina, koji nikada nije bio izabran na neku državnu funkciju, isplivao kao izgledni republikanski kandidat. Ključna je velika razlika u tome kako bi se odrazila Trumpova pobjeda na ostatak svijeta, u poređenju sa posljedicama pobjede Clinton.

Tokom svakih američkih predsjedničkih izbora modernog doba, prijatelji i saveznici Amerike imali su svoje lične favorite. Ali, nikada ranije kandidati demokrata i republikanaca se nisu toliko razlikovali.

Nikada nije bilo nepremostivog jaza između Reagana i Cartera, ili Clintona i Busha, ili Busha i Gorea, odnosno Obame i McCaina. Takav jaz postoji između Trumpa i Clinton.

Za ostatak svijeta, Clinton predstavlja kontinuitet, a Trump znači dramatičnu promjenu. Ne može se znati koliko drastična ta promjena može biti, ali se u Trumpovom slučaju ne može osloniti na uobičajenu pretpostavku da se kandidati tokom preliminarnih izbora ponašaju tako da se svide jezgri pristalica stranke, a onda krenu prema sredini tokom glavnih izbora kako bi se svidjeli ukupnom glasačkom tijelu.

Trumpova kandidatura je nenormalna.

Opravdane pripreme

Zbog toga pripreme imaju smisla. Trump je u svom govoru o vanjskoj politici, održanom u Centru za nacionalne interese u Washingtonu 27. aprila, potvrdio da će stav “Amerika na prvom mjestu” biti prioritetna vodilja politike njegove administracije.

On će odbiti multilateralne trgovačke sporazume i institucije, zauzet će mnogo čvršći stav u vezi sa ilegalnom imigracijom i napravit će novi pristup odbrani i sigurnosnim savezništvima.

Trump je u tom govoru izjavio da želi da Sjedinjene Američke Države budu “predvidljivo nepredvidljive”, ali je isto tako jasno naglasio da neće napustiti svoj osnovni položaj.

Saveznici će morati platiti više za njihovu odbranu. I oni mogu očekivati čvrste mjere njegove administracije ako imaju trajni veliki bilateralni trgovački višak sa SAD-om.

Regionalni sporazumi, kao što je Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA) iz 1994. godine između SAD-a, Meksika i Kanade, su “totalna katastrofa” koji su Americi svezali ruke. Tako da je najbolja pretpostavka da će oni biti poništeni.

Kako se onda mogu prijatelji i saveznici pripremiti za predsjednika Trumpa? Diskretno, naravno. Ali, autor bestselera “The Art of the Deal”, objavljenog 1987. godine, sigurno bi se složio da je temeljita priprema osnova za postizanje dobre pogodbe. Ako Trump pronađe dokaze o toj pripremi nakon što osvoji Bijelu kuću, on će se, iako potajno, vjerovatno diviti svojim kolegama.

Postoje dvije stvari koje prijatelji i saveznici mogu uraditi da se pripreme za najgore. Jedno je da se ojačaju i samim tim budu u boljem stanju da se suprotstave nasilniku. Druga stvar je da ojačaju svoja međusobna savezništva i prijateljstva, u iščekivanju pucanja starih partnerstava i liberalnog međunarodnog poretka koji prevladava od četrdesetih godina prošlog stoljeća, a do kojeg će doći zbog tog stava “Amerika na prvom mjestu”.

Slabi Japan i svadljivih 28 zemalja Evropske unije bi bili primamljiva meta za predsjednika Trumpa. Japan, koji bi u narednih 12 mjeseci doista prihvatio strategiju liberalizacije kojom će se jačati rast, a koju je često obećavao premijer Shinzo Abe, bio bi u jačoj poziciji.

Takve bi bile i evropske zemlje koje bi odbacile svoju opsesiju fiskalnom štednjom i iskoristile javno finansirane programe da pokrenu rast i smanje nezaposlenost.

Neophodni potezi

Takvi potezi, koji su potrebni u svakom slučaju, olakšali bi početak stvaranja jačih savezništava – koji bi mogli postati neophodni.

Ako Trumpova administracija bude htjela poništiti NAFTA-u, Kanada i Meksiko će morati naći zajednički cilj. Ako se odluči na odbacivanje Sporazuma o transpacifičkom partnerstvu (TPP) koji je dogovorila Obamina administracija sa 12 azijsko-pacifičkih ekonomija, onda te zemlje, možda predvođene Japanom ili Australijom, moraju biti spremne da međusobno održe sporazum, ili učine nešto nalik tome. (Clinton se također usprotivila TPP-u, ali se na to može gledati samo kao na taktički potez; u Trumpovom slučaju takva pretpostavka je neosnovana).

Slična priča je primjenjiva i u Evropi. Kako bi izbjegla da ih Trump maltretira i pritišće po pitanju trgovine ili sigurnosti, članice EU-a i NATO-a moraju biti spremne da se zajedno drže. To možda mora značiti spremnost da se više troši na vlastitu odbranu – što je Trumpov zahtjev koji nije nerazuman.

To također znači dovoljnu ujedinjenost kako bi izbjegli da ih pojedinačno maltretira američki nasilnik.

A, ipak, evropska solidarnost se, najblaže rečeno, haba i cijepa, zahvaljujući izbjegličkoj i migrantskoj krizi i ekonomskim posljedicama finansijskog sloma iz 2008. godine.

Britanski glasači bi 23. juna mogli znatno pogoršati situaciju u slučaju da na referendumu glasaju za napuštanje Evropske unije. Za jačanje Britanije, te same Evropske unije, u iščekivanju Trumpa, pametnije bi im bilo da ostanu unutar Unije.

Azija nije poznata po svojoj solidarnost. Ona je ovisila, možda pretjerano, o američkom utjecaju da uspostavi ravnotežu među azijskim suparnicima. Japan, primjera radi, ima bliske veze sa jugoistočnim azijskim zemljama, ali nema formalne sigurnosne odnose sa njima. I Japan i njegov najbliži susjed, Južna Koreja, imaju dugotrajne sigurnosne sporazume sa SAD-om, ali su međusobno neprijateljski nastrojene.

S obzirom da mogućnost trgovačkih ratova, valutnih ratova, te odbacivanja dugo važećih sigurnosnih savezništava u narednih devet do 12 mjeseci, vrijeme je da stave regionalnu sigurnost ispred starih neprijateljstva i snaga fragmentacije. Američki prijatelji i saveznici moraju da se pripremaju za manje prijateljski nastrojenu Ameriku.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Project Syndicate – Preparing for President Trump