Priča iz New Yorka: Život stanovnika Manhattana u doba epidemije

Svi koji su uživali u filmovima Martina Scorsesea i Woodyja Allena ili romanima Philipa Rotha i Paula Austera ostali su zapanjeni činjenicom da je New York, taj megalopolis, koji je s toliko žara umio nadahnuti kinematografiju i književnost, postao “najzaraženije mjesto na svijetu”. Epidemija korona virusa, kako pokazuju sve relevantne statistike koje izdaju američka epidemiološka udruženja, najsnažnije se razvila u New Yorku, a grad kojem vole tepati “da nikad ne spava” iznenada je postao pust i miran.

Kad radite u novini kakva je Newsday, koja izlazi u dnevnom tiražu od pola miliona primjeraka i koja je samo u posljednjih pola stoljeća osvojila 19 Pulitzerovih nagrada, onda ste “podešeni” da opažate dobro i pišete brzo. Zato, kad mi je kolega Dragan Stanimirović predložio da se javim “našem starom poznaniku” Tedu Phillipsu, nisam oklijevao ni sekundu jer me ništa ovih dana ne zanima više od toga da mi neko upućen pojasni kako izgleda život u “Velikoj jabuci”.

“Život na Manhattanu ne sliči onom prijašnjem”, priča Phillips, a puste ulice djeluju čak i pomalo zastrašujuće. Jedino što se može vidjeti na gradskim ulicama jesu kola hitne pomoći i policija, a čak i građani koji su se donedavno s nehajem odnosili prema mjerama koje izdaju vlasti, danas nose zaštitne maske i vode računa o fizičkoj distanci na ulici. Nestašice hrane još nema kaže Phillips, dodajući da je već donesena uredba koja će policiji omogućiti da kažnjava građane koji ne poštuju guvernerove odredbe o provođenju mjera zaštite.

• Povod za razgovor nije lijep. Najuzbudljiviji grad na svijetu u velikim je problemima. Kako se uopće dogodilo da se epidemija korona virusa proširi “Velikom jabukom”? Ima li dovoljno antibakterijskih sredstava, zaštitnih maski i respiratora u gradu?

– Nisam uopće iznenađen time što se virus tako brzo proširio New Yorkom zato što je grad veoma gusto naseljen. Većina Njujorčana živi u malim, skupim stanovima, ali je ključna stvar to što, kad izađemo iz naših domova, imamo gotovo neograničene mogućnosti društvene raznolikosti i obogaćivanja – od muzeja i koncertnih dvorana do kafića i klubova.

Sve do prije nekoliko sedmica to je značilo da dolazimo u kontakt sa stotinama ili hiljadama ljudi svakog dana i nismo o tome uopće razmišljali. U krcatoj podzemnoj željeznici tokom poslijepodnevne saobraćajne špice ljudi su se naguravali jedni s drugima.

Vozeći se Manhattanom u protekla dva dana, vidio sam više ambulantnih kola s uključenim rotacijskim svjetlima i sirenama nego što uopće pamtim. Ti prizori kola hitne pomoći koja jure gradom nisu ništa strano i neobično Njujorčanima, ali sada sam ih primijetio u znatno većem broju. Čitamo u štampi da su bolnice preplavljene pacijentima i vidimo duge redove ljudi koji stoje ispred bolnica, ali su za mene i većinu običnih Njujorčana ti prizori izvan vidokruga.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Gradonačelnik Bill de Blasio rekao je da će zalihe medicinskih potrepština potrajati još sedmicu i da gradu nedostaje respiratora. Jučer (ponedjeljak) dobio sam informaciju da je avion s medicinskim potrepštinama doletio u grad. Nedostaje najboljih maski, koje stručnjaci zovu N95 maske, i bolnice ih počinju sanitarizirati i ponovo koristiti. Kupio sam pakovanje jeftinih maski na Amazonu za 60 dolara koje bi u normalnim uvjetima koštale deset dolara. Dobijamo različite poruke s medija o instrukcijama vlade o tome treba li ili ne treba nositi maske. Vlada kaže da njihova upotreba nije efektivna za većinu stanovništva, ali neki ljudi gledaju kako to rješava Kina, gdje je na mnogim mjestima nošenje maske obavezno, a sve s ciljem da se epidemija slomi i stavi pod kontrolu. Ja uglavnom nosim masku kad idem u prodavnicu ili na bilo koje drugo mjesto gdje bih mogao doći u kontakt s ljudima.

• Kakvi su planovi za borbu protiv epidemije ako se ona nastavi širiti, odnosno  je li bolnička infrastruktura New Yorka spremna odjednom primiti veliki broj ljudi zaraženih korona virusom?

– Vladini zvaničnici sedmicama su upozoravali da će naše bolnice biti pretrpane. U ponedjeljak je vojni brod pristao u luci na Manhattanu kako bi primio prekobrojne pacijente, a veliki centar za održavanje konferencija Javits na zapadnoj strani Manhattana pretvoren je u privremenu bolnicu. U nedjelju sam se provezao pored desetaka ambulantnih kola u naselju Chelsea, gdje su parkirana kako bi što brže mogla doći do lokacija na koje ih zovu.

• Kako uopće izgleda jedan običan dan u životu prosječnog Njujorčanina u uvjetima epidemije?

– Supruga i ja svakog dana izvodimo našu osmomjesečnu kćerku u kratku šetnju kako bi udahnula svježeg zraka. Kad vidimo da nam se neko približava, pomaknemo se ustranu kako bismo napravili što veći razmak. Ponekad čak i pređemo na drugu stranu ulice samo da ne bismo bili u doticaju s drugim osobama. Imamo ključ od javnog vrta, što je neka vrsta privatnog parka i vjerovatno ćemo ići tamo češće kad vrijeme postane toplije.

Prije nego što je sve zatvoreno nekoliko puta otišao sam u prodavnicu da kupim glavninu namirnica, ali i dalje moramo veoma često odlaziti u nju kako bismo se nastavili opskrbljivati. Naša javna praonica sada samo ispušta rublje, što košta više nego uobičajeno, ali je to način da se spriječi okupljanje ljudi oko perilica i sušilica odjeće. Neki dan vidio sam starijeg muškarca kako nagnut hoda trotoarom puževom brzinom. Nosio je masku, ali je bila pomaknuta s lica dovoljno da drži cigaretu u ustima. Pomislio sam: “Pa koja je svrha nošenja maske?” Nakašljao se i ja sam se okrenuo ustranu i počeo hodati u suprotnom pravcu.

Neki restorani još su otvoreni i rade dostavu. Neki dan naručili smo picu, ali smo s velikom pažnjom gledali kako da postupimo s kutijom.

Nosim bočicu vodik-peroksida u spreju i špricam ruke svaki put kad idem vani ili kad mislim da bih mogao dodirivati neke predmete.

Supruga je odlazila do biblioteke kako bi kćerku vodila u igraonicu “pričanja priča” i u centar za odrasle kako bi provodila vrijeme s drugim majkama. Veoma je teško za našu kćerku da sve vrijeme bude u stanu, po cijeli dan i zbog toga ne spava dobro noću.

• Kako su stroge mjere karantina uvedene u gradu i kako se odražavaju na svakodnevni život ljudi?

– Škole i koledži zatvoreni su, ali se održava internetska nastava. Supruga pohađa večernju školu i ima časove iz hemije. Nedostaje joj vrijeme koje provodi u laboratoriji jer ne postoji način da napravi malu laboratoriju kod nas u kući.

• Kakva je opskrbljenost stanovnika osnovnim životnim potrepštinama? Imaju li prodavnice i samoposluge dovoljno robe?

– Nema nestašica hrane, ali u našem lokalnom supermarketu hljeb se proda veoma brzo i zato je najbolje otići tamo rano ujutro. Sredstva za dezinfekciju ruku i medicinski alkohol nemoguće je naći već nekoliko sedmica. Police s toalet-papirom gotovo su uvijek prazne, a izbjeljivač je teško, ali ipak moguće naći. Cijene nekih artikala porasle su. Deset jaja koštalo je otprilike dva dolara, a sada koštaju četiri. Razlika je još u tome što sada dezinfekcijskim sredstvima špricam i pakete koje donosim iz prodavnice. Oprao sam pakovanje od šest piva Heineken sapunom i toplom vodom prije nego što sam ih stavio u frižider.

• Kako ljudi doživljavaju ovu opasnost, odnosno postoji li svjesnost da se događa nešto neviđeno i nezabilježeno ili ipak vlada onaj poznati i pomalo arogantni stav “Mi smo Njujorčani, sve ćemo izdržati”?

– Prije dvije sedmice mogao sam tu i tamo vidjeti da neko nosi masku na licu. Sada vjerovatno polovina ljudi koji hodaju ulicom nosi neku vrstu zaštitne maske, pa bilo da je riječ o sofisticiranim ili jeftinijim vrstama maski ili da jednostavno navuku šal preko usta i nosa.

Sve je manje ljudi na ulicama, ali ulice nikad nisu potpuno prazne. Nekoliko beskućnika u mom naselju napravilo je sebi neku vrstu malog kampa. Nastojim ih zaobići, a sad nikad ne hodam tom stranom ulice. U nedjelju navečer mimoišao sam se s ljudima iz hitne pomoći koji su došli u sukob s osobom koja je, izgleda, spavala u drugoj ulici.

Gradonačelnik je najavio da će policija kažnjavati ljude s 500 dolara ako ne budu poštivali pravila socijalnog distanciranja.

Prije sedmicu možda desetak ljudi stajalo je u redu ispred jednog bara u East Villageu, koji je posluživao piće kroz prozor jer su vrata bila zatvorena za goste. Žena koja je bila unutar bara rekla im je da se raziđu, što su i učinili, ali su se vratli nakon nekoliko minuta.

Sada vanjski svijet doživljavamo kao prljavi javni WC – pokušavamo ništa ne dodirivati i nastojimo pobjeći nazad u kuću čim prije. To se događa sada, u vrijeme rađanja proljeća, kada sve počinje zelenjeti, a ptice počinju pjevati.

• Koja je uloga policije u svemu ovome? Jesu li tačne informacije da je deset posto pripadnika policije New Yorka pozitivno na prisustvo virusa?

– Čitao sam da su neki testirani policajci bili pozitivni na korona virus. Cuomo je pokazao sliku policajca, ali nisam primijetio da ih je na ulicama manji broj. No, ipak, možda su sada pripadnici policije uočljiviji jer je mnogo manje običnog svijeta na ulicama, kao i automobila. Policajci također nose maske i rukavice. Upravo je objavljeno da će kažnjavati ljude koji se ne pridržavaju mjera distanciranja.

• Kako Njujorčani gledaju na Trumpovu ideju o “uvođenju strogog karantina za New York, New Jersey i dijelove Connecticuta kako bi spriječio širenje virusa iz tih žarišta”? Kakve su reakcije?

– To je vijest koja je bila veoma aktuelna za vikend. Trump je tvitao kako razmišlja o karantinu, a onda je guverner New Yorka retvitao, odgovarajući Trumpu, da bi to bila objava rata New Yorku. U isto vrijeme najbliža država Rhode Island objavila je da će zaustavljati automobile s registarskim tablicama New Yorka i da će ljude koji dolaze iz New Yorka stavljati u obavezni karantin na 14 dana. Cuomo je zaprijetio pravnim akcijama protiv Rhode Islanda i ta država promijenila je odluku, tako da sada traži da svi koji dolaze izvan granica te države moraju biti u karantinu, a ne samo oni koji dolaze iz New Yorka. Trump je odustao od karantina, ali je umjesto toga Centar za kontrolu bolesti objavio savjete za putovanja u kojima poziva stanovnike New Yorka, New Jerseyja i Connecticuta da ne idu na putovanja koja nisu prijeko potrebna. Cuomo je rekao da se slaže s takvom politikom.

• Kako se ova kriza odražava na ekonomiju u New Yorku? Osjeća li se kod ljudi strah da će ostajati bez posla i da će kompanije praviti velike rezove?

– Nezaposlenost je upravo dosegla zabrinjavajuću cifru od 3,3 miliona. Još nisam vidio nikakav broj za državu ili grad New York. Ljudi koji mogu raditi od kuća rade tako, ali mnogi poslovi zahtijevaju lični kontakt. Dok neki restorani rade, nema potrebe za slanjem radnika na čekanje. Čitao sam o otpuštanjima ljudi na aerodromima. Vidimo da mnogi koji su u biznisu dostave rade veoma mnogo, bilo da dostave obavljaju pješke ili na biciklima, a neki čak vuku velika kolica natrpana plastičnim vrećama.

• Šta Vas čini sretnim u ovo teško vrijeme i šta Vam daje nadu?

– Vidjeti da je u Wuhanu epidemija smanjena daje mi nadu da ćemo i mi proći kroz sve to. Moja porodica sada je u prisnijem kontaktu nego što je bila prije i svi provjeravaju kako su ovi drugi, što je lijepo. Čini me sretnim kad vidim da se moja osmomjesečna kćerka smije, potpuno nesvjesna da je usred nečega strašnog i historijski važnog.

Izvor: Al Jazeera