Predsjednica na ponos cijele Hrvatske

Ono što je Grabar-Kitarović 'maksimalno humano', a u Hrvatskoj sasvim normalno, strancima baš i nije, posebno ne prebijanje migranata, otimanje novca, razbijanje mobitela… (EPA)

Došlo je vrijeme da ovdje pohvalimo predsjednicu Hrvatske Kolindu Grabar Kitarović. Da joj od srca čestitamo na iskrenosti, poštenju i osobnoj hrabrosti. Malo je državnika koji bi se usudili gotovo pa riskirati karijeru u ime istine i pravde, a hrvatska je predsjednica pokazala da spada među rijetke kojima je opći, javni interes ispred parcijalnog i kratkoročnog. Pokazala je što znači biti građanin svijeta, a ne gledati uskogrudno isključivo svoje dvorište.

O čemu se radi? Prije desetak dana u intervjuu koji je prilikom posjeta Švicarskoj dala SRF-u, švicarskoj javnoj televiziji, sasvim je otvoreno kazala da se hrvatska policija služi nasiljem prilikom postupanja prema ilegalnim migrantima. Prije intervjua na SRF-u su pustili snimku svojih novinara na kojoj se vidi kako policija ilegalno protjeruje migrante iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, uz svjedočenja izbjeglica da se pritom često služi silom.

„Moje kolege su snimili ilegalni pushback migranata koji je počinila hrvatska policija. Što mislite o tome?”, pitao je švicarski novinar Kolindu Grabar Kitarović. “Ilegalni pushback?”, zapitala se predsjednica, “Zašto mislite da su ilegalni? Govorimo o ilegalnim migrantima, ljudima koji ilegalno žele ući u Hrvatsku i policija ih šalje nazad u Bosnu i Hercegovinu. Postoje otvoreni granični prolazi koji su otvoreni za sve koji žele doći u Hrvatsku i zatražiti azil.” 

Dodatno sramoćenje

“Što je s izvještajima nevladinih udruga i migranata o nasilju hrvatske policije. Je li to netočno?”, nije se dao novinar.

“Raspitala sam se kod ministra unutarnjih poslova, ravnatelja policije i policajaca na terenu i oni su mi potvrdili da ne koriste silu koja bi bila pretjerana. Naravno da je potrebno malo nasilja kada provodite pushback, ali morate vidjeti i kakav je to teren”, odgovorila je bez razmišljanja predsjednica i tako javno potvrdila ono što u Hrvatskoj zna i malo dijete, ali se o tome uporno i glasno šuti, jer su tjeranje i nasilje prema migrantima protivni međunarodnom pravu i hrvatskim zakonima.

Šalu na stranu, nije, naravno, Kolinda Grabar Kitarović tako mislila. Ona je naprosto kazala ono što govori i inače, ali u Hrvatskoj ima kontrolirane uvjete i odabrane novinare koji je neće zaskakati s neugodnim temama. Zato joj nije palo na pamet da bi u toj izjavi nešto moglo biti sporno. Uostalom, tih dana bila je na granici prema BiH, kraj Rakovice, i tamo se upoznala s teškim terenom opravdavajući modrice po tijelima izbjeglica činjenicom da se pokušavajući doći do zapadne Europe moraju provlačiti kroz žbunje pa se često tako ozlijede, a ponašanje policije nazvala je “maksimalno humanim”.

Međutim, ono što je njoj „maksimalno humano“, a u Hrvatskoj sasvim normalno, strancima baš i nije, posebno ne prebijanje migranata, otimanje novca, razbijanje mobitela, na što je upozorio i jedan od graničnih policajaca u dopisu koji je poslao pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović.

Dok je u Hrvatskoj jedva tko reagirao na ono što je predsjednica kazala, u inozemstvu su se javile udruge poput Human Rights Watcha, a raspisali se brojni mediji čudeći se kako predsjednica jedne države otvoreno priznaje kršenje zakona. Ugledni britanski dnevnik Guardian navodi da je u zadnje tri godine bilo puno dokaza da hrvatska policija primjenjuje silu prema ilegalnim migrantima, ali da je priznanje predsjednice Grabar Kitarović prva javna potvrda nakon mjeseci službenog poricanja te činjenice, dok njemački Deutsche Welle priznanje naziva „šokantnim“ i čudi se što je sve Hrvatska u stanju učiniti da uđe u Schengensku zonu.

Da cijela priča bude gora, predsjednica se dodatno osramotila pokušavajući objasniti da nije rekla ono što je rekla, nego da su novinari sve skupa krivo protumačili pa je uz to još i pozvala hrvatske medije da se ne povode za stranim i da moraju predstavljati „hrvatsku stranu priče“, na što je reagiralo Hrvatsko novinarsko društvo s pravom podsjećajući na devedesete kada su se neki novinari hvalili da će i lagati ako je to u interesu Hrvatske. 

Kontinuirana predizborna kampanja

Slušajući što predsjednica i inače govori pristojnom građaninu često ne preostaje ništa drugo nego prekriti lice rukama i sramiti se umjesto nje. Nekad su to sitne, gotovo nevažne stvari koje dijeli obrazovan i odgovoran svijet od onog bahatog i primitivnog. Nema tome dugo da je novinaru austrijskog Kleine Zeitunga ispričala tužnu osobnu dramu o djetinjstvu u Jugoslaviji i životu iza željezne zavjese. “Odrasla sam u komunizmu, i nisam htjela ništa drugo nego da izađem iz toga. Htjela sam biti slobodna. Htjela sam imati mogućnost u dućanu birati između raznih vrsta jogurta, i da ne moram vlastima priopćavati koliko ću kruha trebati idućeg tjedna”, kazala je i time izazvala priličnu količinu ruganja na društvenim mrežama gdje su se neki itekako potrudili pronaći sve one vrste jogurta koji su se nudili po jugoslavenskim dućanima, da se ne govori o činjenici da je baš ona bez ikakvih problema “probila” tu željeznu zavjesu i jednu godinu srednjoškolskog obrazovanja provela u SAD-u.

Prvu polovicu mandata Kolinda Grabar Kitarović provela je u kontinuiranoj predizbornoj kampanji pa je tako izmještala svoj ured po svim hrvatskim županijama. Na kraju je došao red i na Zagreb, a teško se izmjestiti u grad u kojem i inače živiš i radiš. Kako je njoj to uspjelo, još uvijek nikome nije jasno. Valjda se upravo zato u Zagrebu u koji je došla, a da iz njega nije ni otišla, ponašala kao da je u New Yorku koji je prvi put posjetila pa se iskreno obradovala što u glavnom gradu Hrvatske nema – beskućnika.

„Znala sam dosta toga jer živim ovdje i susrećem se s gradonačelnikom. Međutim, čula sam dosta podataka, posebno oko socijalnih davanja. Vidite da na ulicama grada, za razliku od mnogih gradova, nema beskućnika. Zagreb je beskućnicima omogućio krov nad glavom”, blebnula je i ostala živa, jer da se makla samo koji kilometar dalje od ušminkanog centra iz kojeg su, valjda po uzoru na Putina i ruske gradove za vrijeme nogometnog Svjetskog prvenstva premjestili beskućnike, po zakonu vjerojatnosti naišla bi na nekog od njih osam tisuća koliko ih živi u Zagrebu.

Ipak, većina takvih izjava prije svega su služile njoj osobno na sramotu. Iako govore puno u kakvoj državi i u kakvom društvu živimo („Hrvatska će biti jedna od najrazvijenijih i najbogatijih država Europe“, kazala je na inauguraciji), nisu imale direktne posljedice na Hrvatsku, kao što će imati ova. Upravo joj zato od srca čestitamo. Pa ako joj se i omaklo ili je, kako tvrdi, izvađeno iz konteksta, vrijedilo je.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera