Predsjednica i premijer Hrvatske se slažu samo oko BiH

Premda oboje pripadaju istom, HDZ-ovskom, svjetonazoru, i premda se dugo i dobro poznaju, jer su oboje godinama radili u Ministarstvu vanjskih poslova, predsjednica Republike Kolinda-Grabar Kitarović gotovo da je postala, ili će postati uskoro, ozbiljnija opozicija premijeru Andreju Plenković nego što je to formalni lider opozicije Davor Bernardić, predsjednik Socijaldemokratske partije. Govori to, naravno, podosta o trenutačnim opozicijskim kapacitetima SDP-a i Bernardića, ali govori ponešto i o tome kako politiku, sebe i svoju funkciju shvaća gospođa Grabar-Kitarović, kao što govori i o Plenkovićevom modelu političkog operiranja.

Premda među njima već mjesecima vlada nepodnošenje i sitno uzajamno podmetanje, tek je Plenkovićevo nepopustljivo inzistiranje na tome da on bude šef hrvatske delegacije na otvaranju jesenskog zasjedanja Opće skupštine Ujedinjenih nacija u New Yorku, što će se zbiti za koji dan, dovelo do otvorenih izljeva predsjedničinog neprijateljstva prema predsjedniku Vlade.

Grabar-Kitarović žarko je željela vidjeti septembarski New York i ove godine, iako zna da je na zasjedanje UN-a putovala prošle godine i da je, prema nepisanom dogovoru državnog vrha, sad premijerov red za njujorški izlet: htjela je putovati usprkos pravilu diplomatskog protokola da predsjednica države ne može biti članica delegacije na čijem je čelu premijer, jer je predsjednica, kad službeno putuje, uvijek šefica državnog izaslanstva.

Nevoljko je odustala kad su je jedva uspjeli uvjeriti da bi putovanjem u New York izblamirala i sebe i državu, ali onda je pokrenula napad na Plenkovića i njegovu vladu. Prije nego što je napala, objavila je da neće ići na zasjedanje UN-a jer putuje u službeni posjet Rusiji, ne obazirući se na to što u posjet Moskvi odlazi sredinom listopada, dakle, tri tjedna nakon što se premijer vrati iz New Yorka.

Spor oko ministarstva obrazovanja

Grabar-Kitarović kritizirala je Plenkovića zbog neodlučnosti da provedbu obrazovne reforme povjeri Blaženki Divjak, ministrici iz redova HDZ-ovog liberalnog partnera HNS-a. Plenković, naime, od ulaska HNS-a u vladajuću koaliciju oklijeva s ispunjavanjem dogovora prema kojem će ta stranka i njezina ministrica biti ključni pokretač modernizacije obrazovanja, a razlog oklijevanju je premijerov strah od nezadovoljstva u vlastitoj stranci i u konzervativnom biračkom tijelu.

Ta predsjedničina kritika sasvim je na mjestu, kao i njezino spočitavanje premijeru da nepotrebno navlači mrzovolju Rusije miješanjem u rusko-ukrajinski politički i teritorijalni sukob: premda je premijerov stav o tom sporu načelno ispravan, hrvatsko aktivno svrstavanje na ukrajinsku stranu nikom ne donosi ništa i nikom ne znači ništa, osim što Zagreb svađa s Moskvom. Također, s pravom je zamjerila Plenkoviću da uvodi verbalni delikt zbog progona običnih građana koji javno potegnu kakvu tešku riječ u pravcu HDZ-a, Vlade ili samog narcisoidnog premijera.

No Kolinda Grabar-Kitarović sve je utemeljene kritike obezvrijedila svojim ovotjednim posjetom Budimpešti usred mađarske blokade ulaska Hrvatske u OECD, organizaciju ekonomski najrazvijenijih zemalja svijeta. Jasno je da je Mađarska blokirala Hrvatsku zbog ovdašnjeg inzistiranja na kaznenom progonu Zsolta Hernadija, šefa mađarske naftne kompanije MOL – krupnog suvlasnika hrvatske INA-e – i jednog od najmoćnijih Mađara, zbog optužbe o podmićivanju bivšeg premijera Ive Sanadera, ali predsjednica je relativizirala motive premijera Viktora Orbana i skoro pa opravdala mađarsko spuštanje rampe Hrvatskoj zaštitom MOL-ovih poslovnih interesa u INA-i. Time je pokazala da ne razumije ni vanjsku politiku ni svoju ulogu u sistemu vlasti.

Ipak, u jednoj se stvari slažu

Jedine dvije točke oko kojih se predsjednica i premijer čvrsto slažu jesu kupovina dvanaest borbenih aviona za potrebe Ratnog zrakoplovstva te politika prema Bosni i Hercegovini. Pritom predsjednica u vezi s BiH udara ritam, a premijer je prati, s tim da je zasad prešutio njezinu skandaloznu najavu da će Hrvatska odbaciti odluku Žalbenog vijeća Haškog suda u slučaju hercegbosanske šestorke, ako odluka bude potvrđujuća u odnosu na prvostupanjsku osuđujuću presudu, odnosno ako bude konstatiran hrvatski udruženi zločinački pothvat protiv Bosne i Hercegovine.

Pojedini politički analitičari i anonimni novinarski izvori iz vodstva HDZ-a procjenjuju da je distanciranje Kolinde Grabar-Kitarović od HDZ-ove nepopularne vlade stvar političke taktike u pokušaju osvajanja još jednog predsjedničkog mandata. Ali teško da može biti riječ o tome kad se zna da do predsjedničkih izbora trebaju proći još dvije godine, pa i koji mjesec više od toga. Tko će se za dvije godine sjećati njezinih današnjih manevara?

Čak i ako se budu sjećali, zašto bi HDZ-ovi birači – ujedno dominantni dio biračkog tijela aktualne predsjednice – nagradili kritiku voljene partije, a HDZ je među svojim glasačima i dalje vrlo popularan, premda Plenkovićeva vlada nije omiljena među građanima? Nema tu, dakle, govora ni o kakvoj taktici: kao i obično kad je riječ o politici, sujeta i iznevjerena privatna očekivanja najčešći su i glavni pokretači konfrontacija zaogrnutih u brigu za interese države i građana.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera