Predin: Ugledajmo se na Island i Austriju

'Vizionar je preteška riječ, ali u svojim pjesmama uvijek sam bio u pravu', poručuje Zoran Predin (Marko Jurinec / Pixsell)

Razgovarao: Mladen Obrenović

Nakon puna dva desetljeća Lačni Franz, jedan od kultnih bendova bivše Jugoslavije, priprema povratnički album. Popularni Zoran Predin okupio je oko sebe potpuno novu postavu, ali od okušane forme koja je njegovom bendu, iako dolazi sa slovenskog govornog područja, donijela veliku slavu – nije odustao. Za Al Jazeeru Predin govori o novom albumu i turneji, vizijama u svojim pjesmama, kapitalizmu i “domaćim lopovima”, ali i krizi koja ne prolazi u novonastalim državama.

  • I bez objavljenog albuma punih 20 godina, legenda o Lačnom Franzu, jednom od najboljih slovenskih, ali i ex-YU bendova, nikad nije umrla. Koja je prva reminiscencija koja Vas je obuzela kad ste, dva desetljeća kasnije, kao dio Lačnog Franza ponovno stali na scenu?

– Slogan našeg povratka na scenu “Lačni Franz je ponovo mlad” obavezuje nas da ga opravdamo na koncertima i u novim pjesmama. Pjesme iz osamdesetih izvodimo mladalačkom energijom u kombinaciji sa starim šarmom. Nema druge. Pjesme ponovo zvuče kao nekad, snažno i beskompromisno. To je, ipak, moj izvorni žanr.

  • Posljednji album, onaj iz 1994. godine, imao je slikovit naziv “Zadnja večerja”. Na novom se vraćate uz usklik “Aleluja”, što je naslov jedne od pjesama. Hoće li i Vaša publika slično reagirati pozdravljajući Vas tim biblijskim usklikom?

– To sam namjerno napravio. U svojim tekstovima volim se igrati stihovima ili refrenima, koji se mogu podjednako slušati ili u erotičnom ili u dnevnopolitičkom smislu. Kako je kome draže. Isto je sa statusnim simbolima i narodnim izrekama u koje ubrajam istorijski preuzete vjerske fraze. Njima postaju tekstovi slikoviti i provokativani.

  • Jedan od singlova kojim najavljujete turneju i novi album “kuhao” se 30 godina. Navodno tom pjesmom niste bili zadovoljni davne 1984. godine. Krije li se u tome želja za perfekcijom ili neki drugi motivi?

‘Treba puno snage da vratimo osmijeh na lice naših unuka’
[Goran Jakuš/ Pixsell]

– Zapadni kapital je organizirano rasturio Jugoslaviju da bi stvorio koruptivno tržište za svoje produkte masovne potrošnje i za svoju ekološki spornu tehnologiju. Mi smo sa svojim nacionalizmima pali k'o zrele kruške. Danas, dvadeset godina kasnije, kapitalizam pokazuje svoje pravo lice. Marketing je umjesto kulture odgojio poslijeratne generacije u beskičmene potrošače. Ipak, domaći su lopovi svugdje najgori. Pola naših “osloboditelja” je u zatvoru. Sami smo krivi za nastalu situaciju i sami je moramo promijeniti.

  • Iako su se između Slovenije i Makedonije smjestile mnoge nove države, sve dijele vrlo slične probleme. Ima li u tim društvima novih ideja, motiva, inspiracije za Vaše pjesme, ali i Vaše priče, jer ste i spisatelj?

– Ideja, motiva i inspiracije ima čak i previše. Kriza mijenja naša društva u sociološkom smislu na sličan način, kao što je na geopolitički način promijenila svijet krajem osamdesetih. Borba protiv gluposti nikad ne prestaje. Ruralno nam je pojelo urbano. Urbani gradovi moraju vratiti selo na selo. Moja knjiga “Druga žena u haremu”, prevedena na hrvatski i makedonski je zbirka priča, putopisa, dnevnika i anegdota, napisana bez literalnih pretenzija. Džepna knjiga. Čitaoce je nasmijala.

  • Poznati ste kao čovjek sklon šali, ali i crnom humoru. Gledate osmijehe na licima ljudi sa scene već 35 godina. Smiju li se ljudi i danas, raduju li se malim stvarima kao nekad ili su to uglavnom kiseli osmijesi i što je razlog za to?

– Danas su teška vremena za crni humor. Danas se sve crno obistinilo. Trebaće nam puno snage da vratimo osmijeh na lica naših unuka. Srodne duše svih zemalja, radimo na tome.

  • Ekonomska kriza je na prostore bivše Jugoslavije došla prije šest godina na velika vrata i nikako da prestane. Neke druge europske zemlje, koja su izašle iz “Istočnog bloka”, krizu kao da nisu osjetile. Postoji li recept za izlazak iz sumorne situacije u kojoj su se našle sve ex-YU države i na kome je odgovornost da “izvuče brod iz nemirnih voda”?

– Trebamo ponovno postati neutralni i pronaći neki novi put. Ugledajmo se na Island i Austriju. Naučimo svoju djecu kako se upotrebljava prst srednjak, da obranimo svoj jezik, kulturu i narodni identitet bez nacionalizma i rasizma.

  • Iako Lačnog Franza nije bilo, na sceni ste bili stalno i oprobali se u mnogim žanrovima. Pratili ste i druge. Kako vidite scenu na ovim prostorima i postoje li neka imena koja biste izdvojili, a koja kvalitetom odskaču u odnosu na druge?

– Sviđaju mi se Dubioza kolektiv, Hladno pivo, Lude žene, Bender i E Play.

  • Vratimo se na kraju koncertima. Posljednji veći koncert ‘Lačni Franz’ je, prije razlaza, održao u Sarajevu. Planirate li u sklopu turneje u glavni bh. grad?

– Apsolutno da. Planiramo nastupe u Banjaluci, Sarajevu i Mostaru. Molim organizatore iz spomenutih gradova neka nas kontaktiraju. Vidimo se!

Izvor: Al Jazeera