Pravo na kulturu ne može biti oduzeto

Mnoge kulturne ustanove, prije svega one iz privatnog sektora, ostaju zatvorene do jeseni, vjerujući da epidemija neće opet uzeti maha (EPA)

“Drugačije forme života” bio je slogan jednog od najvećih sajmova knjiga u Italiji, onog u Torinu, koji je, uprkos korona virusu, ipak održan, okupljajući uticajne goste. Veliki broj pisaca, pesnika, glumaca, umetnika, filozofa iz 60 zemalja od 14. do 17. maja okupirao je različite platforme društvenih mreža, a kako bi svojoj publici preneli jasnu poruku: da pravo na kulturu ne može da bude oduzeto.

Tom prilikom Nikola Lađoja, direktor tog sajma, tokom prvog onlajn događaja posvetio je uvodni govor svim žrtvama bolesti Kovid-19, zatim onima koji se protiv njega bore, doktorima i naučnicima, ali i naglasio da virus ne može biti prepreka za vreme koje dolazi, verujući da će se ovaj čuveni sajam knjiga sigurno vratiti u svoje hale, svojoj publici, a da događaji onlajn mogu da budu samo jedna od opcija ovog sajma, ali ne i jedina.

Veliki uspeh i aplauzi, svako sa svoje strane ekrana, na stotine hiljada pregleda, za još jedan u nizu događaja ili, kako se poslednjih meseci u žargon uvuklo, live streaming event, koji je uspešno završen, dok je njegova publika zadovoljno sve ispratila, ostajući pritom kod kuće.

Mjere za konzumiranje kulturnih sadržaja

I dok je u Italiji zabrana bilo kakvog većeg okupljanja još na snazi, a, kako stručnjaci upozoravaju, ostaće do daljeg, vlada te zemlje je ipak donela uredbu da bi za početak mogli da se otvore muzeji, umetničke galerije i biblioteke, ali samo one ustanove koje garantuju sigurnost i neophodnu distancu među posetiocima. Sa druge strane, pozorišta, bioskopi i koncertne dvorane, tj. mesta koja su u slučaju korona virusa veoma opasna zbog masovnog okupljanja ljudi, ostaju zatvorena.

Iz tog razloga mnogi kulturni radnici pobunili su se zbog takvih mera i 12. maja više od 10.000 njih, među kojima čuveni kompozitor Enio Morikone, pijanista Antonio Papano i direktor filharmonije operske kuće Skala Rikardo Šaji, uputili su protestno pismo italijanskom premijeru Đuzepeu Konteu, a u kojem naglašavaju da ukidanje svih događaja uživo dovodi do ozbiljnih profesionalnih i društvenih problema. Na to pismo italijanski premijer, u šali ili ne, odgovorio je da su umetnici i drugi kulturni radnici uglavnom ti koji zabavljaju narod, te da ih neće zaboraviti, naglasivši, međutim, da ovo nisu vremena za zabavu.

Ta poruka je izazvala veoma oštre kritike mnogih intelektualaca u zemlji koja predstavlja pupak sveta, baš kada je reč o kulturnom, istorijskom, te kreativnom nasleđu. Italijanska glumica Karolina Krešentini tada je na svom Tviter nalogu ironično upozorila italijanskog premijera da je srećna što može da zabavi narod, ali da bez takvih emocija sukobi u društvu postaju sve veći, a konflikt neizbežan.

Iako italijanski premijer možda nije imao nameru da bilo koga uvredi, čini se da mere koje je preduzeo u ovom trenutku stavljaju kulturu među manje važne prioritete u ovoj zemlji.

Praznina ispunjena surogat sadržajima

Tokom ove pandemije mnogi umetnici, glumci, muzičari i drugi kulturni radnici potrudili su se da se ni u jednom trenutku ne oseti nedostatak sadržaja poput koncerata, predstava, virtuelnih poseta muzejima, predavanja ili zanimljivih konferencija. Međutim, poruka koja je imala dominantnu ulogu, ona da “ostanemo kod kuće” tokom svih tih onlajn dešavanja, promenila je naše navike i način na koji smo počeli da konzumiramo kulturne sadržaje.

Nemogućnost ostvarivanja dubljeg kontakta između aktera i posmatrača, osim onog virtuelnog i na distanci, zatim nedostatak pažnje da se jedan događaj isprati do kraja, kada u isto vreme ima na stotine drugih dešavanja na internetu doveli su upravo kulturni i kreativni sektor u neizvesnost pred vremenom u kojem mnoge stvari više neće biti iste.

I dok smo tako u nedostatku kontakta, distancirani jedni od drugih, ipak u dva prethodna meseca mogli da prisustvujemo mnogim live koncertima, odslušamo neko stručno onlajn predavanje, virtuelno posetimo čuvenu galeriju Ufici u Firenci ili da prošetamo prostorijama umetnika Rafaela u Vatikanskim muzejima, kulturni turizam je u isto to vreme zapao u duboku krizu, a čije su posledice i dužina trajanja još nepoznati.

Kriza bez presedana

Džejms Bredbern, direktor nacionalne galerije u Milanu, Pinakoteka di Brera, koja okuplja najvažniju zbirku slika u Italiji, kaže da je tu galeriju u 2019. godini posetilo više od 400.000 ljudi, dok ove godine sumnja da neće biti ni polovine od tih poseta.

“Ova pandemija nema presedana, kao ni restriktivne mere uvedene da bi se ona zaustavila. Vreme će pokazati da li je zaista bilo potrebe za ovakvim potezima od mnogih vlada”, kaže Bredbern, naglašavajući, takođe, da ta galerija već ima gubitak od milion evra u 2020. godini, zarada koja dolazi samo od prodaje karata, plus gubitak od 500.000 evra, cifra koju donose događaji, a koji nisu i neće biti održani u ovoj godini.

Takođe ističe da je Pinakoteka zbog pandemije ostala bez mnogih sponzora i donatora, a koji čine važan aspekt u njenom opstajanju, posebno kada je reč o restauraciji i održavanju umetničkih dela. Iz tog razloga mnogi drugi muzeji ili galerije u Italji neće ove godine moći da ulože u bilo kakvo vanredno održavanje, kao što je slučaj sa muzejima Borgeze iz Rima ili RealBosko iz Napulja.

A kada je reč o jednom od najvažnijih kulturnih središta centralne Italije, Firenci, njen muzej Galerija delji Ufici, zahvaljujući prijateljima, udruženju donatora “The Friends of Uffiizi Galleries”, ipak će moći i ove godine da se posveti restauraciji određenih umetničkih dela.

Međutim, njen direktor Ajke Šmit kaže da je za osam nedelja, koliko je trajao lockdown, taj čuveni muzej izgubio milione posetilaca, te deset miliona evra.

“To je ogroman gubitak, ali nemojmo zaboraviti da Ufici ipak ima dugu i bogatu istoriju, tako da će i iz ove krize izaći na najbolji mogući način”, rekao je Šmit.

Ipak je dodao da je zatvaranje Uficija na mesec ili dva podnošljivo, ali ako bi se takva situacija produžila ili ponavljala, kako neki stručnjaci predviđaju, sve do pronalska vakcine, onda bi morale da se preduzmu radikalne mere kada je reč o ekonomskoj održivosti te kulturne ustanove.

Trenutno su sve virtualne posete remek-delima firentinskih umetnika besplatne, ali to ne znači da će i ubuduće tako biti, s obzirom na to da će fizičke posete muzejima u vremenu posle pandemije sigurno biti mnogo ređe nego što je to bio slučaj u prošlosti.

Antiekonomska renesansa poslije Covida

I dok se mnogi muzeji, galerije, biblioteke i druge kulturne ustanove pripremaju da ponovo ugoste svoju publiku, a kojima je omogućeno da od 18. maja počnu sa radom, mnoge druge, posebno one u privatnom sektoru, odlučile su da svoja vrata otvore ipak na jesen.

Jole Sijena, predsednica grupe “Artemizija”, organizacije za održavanje kulturnih događaja i jedne od najaktivnijih te vrste u Italiji, objašnjava da je tokom ove krize najpogođeniji sektor upravo onaj umetnički, posebno kada je reč o održavanju izložbi, na kojima 95 posto zarade dolazi od prodaje karata.

“Novim merama i uredbom koja omogućuju da otvorimo umetničke prostore dozvoljeno je da svakih pet minuta uđe po jedan posetilac, što bi značilo najviše 120 poseta dnevno, a što je prosečna zarada od 1.200 evra na dan”, kaže Sijena.

Ako se uzme u obzir da su dnevni troškovi održavanja bilo koje veće i važnije izložbe približno 6.000 evra, u koje ulaze troškovi najma, osoblja ili čišćenja, onda se dolazi do zaključka da su takvi događaji, rezervisani za mali broj posetilaca, u totalnoj suprotnosti sa njihovim ekonomskim interesima.

Sa novim merama post-Kovid takođe treba uzeti u obzir i troškove redovnog dezinfikovanja prostorija u kojima boravi publika, kao i njihovo adaptiranje radi poštovanja sigurnosnih mera i distance.

Sijena naglašava da umetnička dela svakako ne mogu da se dezinfikuju i da u ovakvim uslovima niko ne može da dâ apsolutne garancije da sve preduzete mere isključuju mogućnost zaraze i ponovnog širenja virusa.

Otvaranja ujesen

Mnoge kulturne ustanove, pre svega one iz privatnog sektora, ostaju zatvorene do jeseni, verujući da epidemija neće opet uzeti maha i da će se život tada vratiti u normalu. A kako bi ipak održale poverenje kod svoje publike, mnoge od njih su najavile svoje programe, poput operske kuće Skala, koja će u septembru otvoriti svoja veličanstvena vrata.

Uz poštovanje svih sigurnosnih mera, Verdijevim Rekvijemom ta operska kuća odaće poštu svim žrtvama velike pandemije, a i staviti akcenat na rađanje jednog novog doba, kada će poznata muzička kompozicija, namenjena prisutnoj publici, kako je naglasio direktor Skale Dominik Majer, biti emitovana i za onu publiku koja će taj događaj moći ispratiti na internetu.

Izvor: Al Jazeera