Oglasi

Pravni fakulteti odgajaju državnike

O važnosti studija prava za jednu državu, medicinskom pravu, tajnim istragama... govori dekan Pravnog fakulteta u Sarajevu Borislav Petrović.
Petrović: Stalo mi je da se kao postdiplomski studij uvede medicinsko pravoAl Jazeera

Razgovarala: Snježana Mulić-Softić

Pravni fakultet u Sarajevu u aprilu je obilježio 70 godina svog postojanja. Formiran 1946, bio je ustvari prvi pravni fakultet u Bosni i Hercegovini.

U fakultetskim analima je zabilježeno da je u prvoj akademskoj godini (1946/47) bilo upisano ukupno 334 studenta te da je broj upisanih studenata rastao od školske godine 1963/64. Do danas je upisano oko 64.000 studenata, a diplomu Pravnog fakulteta u Sarajevu primilo je njih 14.170.

O ovoj godišnjici, važnosti studija prava, uslovima u kojima studenti studiraju, a profesori predaju... razgovaramo sa dekanom Pravnog fakulteta u Sarajevu, profesorom Borislavom Petrovićem.

  • Pravni fakultet u Sarajevu osnovan je odmah po završetku Drugog svjetskog rata. Znači li to da je u tadašnjem mladom društvu postojala visoka svijest o osnivanju takvog studija?

- Da. Mislim da je ta svijest itekako postojala i puno prije Drugog svjetskog rata, samo što su možda bili drugačiji ustavno-pravni odnosi u Kraljevini Jugoslaviji, ali i prije nje. Ali da je takva svijest postojala - to je sigurno i, u neku ruku, to je bilo i krajnje vrijeme da se takav studij osnuje u BiH, a ja ga držim kao jedan od stubova države i društva. Ustvari, BiH je u tom smislu puno kasnila i za Srbijom, i za Hrvatskom, i za Slovenijom. Hrvatska je nekako tu najdalje otišla, ona je već nekoliko stotina godina imala pravni studij.

  • Ako se vratimo i više od jednog stoljeća unazad, vidjet ćemo da je u BiH postojala Šerijatska sudačka škola, kao i mektebi u kojima se proučavalo šerijatsko pravo. Jesu li te škole bile preteče pravnom fakultetu i šta su značile u to doba?

- Sigurno je da su mektebi i šerijatske škole bile predpravni studij, mada su i one bile neka vrsta studija u to doba. Nekad sam se čak i pitao kako to da one nisu bile u rangu visokoškolskih ustanova, ali vjerovatno je politika je u to doba bila takva.  Ali na tim školama je počelo izučavanje prava na ovim prostorima i one su bile nukleus iz kojeg se razvio studij prava.

  • Zašto je važno da jedna država, jedan sistem, ima studij prava?

- Odlično ste pitanje postavili. Prema onom što kao građanin i univerzitetski profesor znam i mislim - kada poredate neke prioritete po važnosti obrazovanja ljudi, i prije, i sad, i pro futuro, mogu se složiti sa onim malobrojnim državama i sistemima koje kažu da su medicina i pravo studiji od državnog značaja. Načuo sam prije nekoliko godina da bi se tako nešto moglo desiti i u BiH, veseli me ako se tako nešto dogodi. Ali da studij prava treba biti temeljni studij i stub države, to je van svake sumnje.

Ne mislim da je pravo važnije od, recimo, hemije ili biologije, ali sve što u životu radimo, sve je nekako vezano za pravo. Pogrešni ljudski potezi vode nas u neke protupravne sfere, naravno mislim samo na krivično djelo, prekršaje, disciplinske prestupe. Kada dođu brucoši na naš fakultet, kažem im da, uz sve što ih čeka ovdje, trebaju obratiti pažnju i na studentsku disciplinu - dakle oni su odmah u sferi prava i obaveza i odmah dobijaju lekciju o tome. Ne znam tačno, ali vjerujem da u svakoj državi, kada bismo izračunali sve zakonske propise, od Ustava pa nadalje, izbrojali bismo ih oko deset hiljada.

  • Ako poredimo ovaj studij sa drugim u Evropi, gdje se izučava evropsko kontinentalno pravo, gdje ga možemo svrstati u odnosu na pristup studiju?

- Ja bih rekao da je, bez obzira što mi pripadamo evropskom kontinentalnom pravu, nakon Dejtona pa naovamo, pravni studij u BiH, pa čak i neki zakoni koji su proizašli iz novog pravnog koncepta, nadilaze okvire evropskog kontinentalnog prava. Neću reći ni da je to loše, ni dobro, to je jednostavno trend. Zašto je to tako? Na naš pravni sistem i zakonske propise, najviše je, kada su u pitanju krivični zakoni, utjecalo anglosaksonsko pravo i to ne preko Engleza, nego preko Amerikanaca. Neke zakonske odredbe, kao sporazum o krivnji, unakrsna ispitivanja, nagodbe...  sve to je došlo iz anglosaksonskog prava.

Šta će BiH skoro 20 pravnih fakulteta?

  • U BiH, ali i regionu, trend je otvaranja privatnih fakulteta, među kojima ima i onih na kojima se izučava pravo. Mogu li studenti na takvim fakultetima dobiti kvalitetnu naobrazbu?

- Veliki je rizik dati bilo kakav odgovor na to pitanje, jer neki od najpriznatijih pravih fakulteta na Zapadu su privatni. BiH ima osam javnih pravnih fakulteta i još 10 do 15 privatnih pravnih fakulteta! A imamo samo četiri miliona stanovnika. Radi poređenja, Hrvatska ima dvostruko više stanovnika, a ima samo četiri pravna fakulteta. Molim vas, kako je moguće da na 20 pravnih fakulteta imamo toliko profesora da mogu predavati? Nisam protiv toga, ali u BiH za to ne postoje ni uvjeti ni potrebe. Kako je do tog došlo, nemojte me pitati, jer to ne znam, ali znam sigurno da na ovolikim fakultetima nije moguće dati tako dobro znanje.
 

 

Naš studij prava sigurno je izašao je iz okvira ranijeg tradicionalnog, ali i evropskog kontinentalnog prava, što se odražava i na naš nastavni proces, u kojem imamo stalno gostujuće profesore uglednih američkih univerziteta, iz Baltimora, Chicaga, Washingtona, koji na svoj svojstven način u nekim nastavnim disciplinama predaju isključivo anglosaksonsko pravo. I nije loše da se to dešava, kao i to da su studenti kroz bolonjski proces, kolikogod bio osporavan od strane pravnika - a ni ja nemam do kraja pozitivno mišljenje o njemu -  u mogućnosti pohađati semestar ili dva na nekom fakultetu vani, gdje slušaju i evropsko kontinentalno i anglosaksonsko pravo, što je prilika za prošireno obrazovanje.

  • Koliko su stariji bh. pravnici, sudije, tužioci... upoznati sa tim novinama?

- Neće se neke moje kolege starijih generacija naljutiti ako kažem da je, ipak, bio pravni šok kad smo u naše zakonske propise počeli uvoditi neke institute anglosaksonskog prava ili kad smo u naše zakone, primarno mislim na krivični i Zakon o krivičnom postupku, počeli uvoditi nešto što nije samo stvar anglosaksonskog prava, nego i neke druge inovacije, a kako bismo dali alat u ruke tužiocima i sudijama da bi se mogli suprotstaviti sofisticiranim oblicima organiziranog kriminala. Prevashodno tu mislim na elemente tajnih istraga, tajnih agenata.

  • Da li ste, kao dekan, zadovoljni uvjetima u kojima se odvija nastava na pravnom fakultetu i nastavničkim kadrom?

- Pa, jesam zadovoljan, imajući na umu vrijeme u kojem radimo i mogućnosti kojim raspolažemo. Ipak neki od preduvjeta mogli bi biti bolji. Kad to kažem mislim na učionice i neke amfiteatre koji bi mogli biti bolji, ali to ovdje, u ovoj zgradi, ni renoviranjem se ne može izvesti. Mi imamo klasične  učionice, poput onih srednjoškolskih, koje nemaju karakteristike afmiteatra koje bi profesoru osigurale da lakše predaje. To su neke stvari kojima nisam zadovoljan, ali sam svjestan situacije.

A kada je riječ o nastavničkom kadru, da nije jedne činjenice, mogao bih reći da sam, kao dekan, prezadovoljan. Naime, ovaj fakultet je jedan od od rijetkih koji ima apsolutno ukomponiran nastavnički ansambl, od docenta do redovnog profesora, gdje u pokriveni svi predmeti. Desetak viših asistenata je na doktorskom studiju, a njih petero je te svoje postdiplomske studije obavilo vani na prestižnim fakultetima gdje su usavršili i jezike i oni su posebna snaga našeg fakulteta. To je mlađa generacija docenata koji će voditi ovaj fakultet kada sadašnja generacija profesora siđe sa scene.

  • Kažu da Pravo nema nijednog asistenta, da li je to istina?

- To je ono čim nisam zadovoljan - zadnje dvije godine došli smo u situaciju da nemamo asistenata. Od kantonalnog premijera nedavno sam tražio da skine moratorij na zapošljavanje. Mi imamo i vanbudžetska sredstva, koja ostvarujemo legalno i koja možemo za to upotrijebiti, da ne opterećujemo budžetske korisnike. To otežava nastavu, jer naši viši asistenti, koji su još u fazi doktorata, ostvaruju duple norme. I ja sam držim i predavanja i vježbe. Naravno da mogu držati i jedno i drugo, ali pitanje je šta će se desiti kada se ja približim mirovini - ko će me naslijediti, i mene i druge profesore. Odgajanje novih kadrova je jedan od posebnih zadataka svake visokoškolske ustanove.

  • Da li ste zadovoljni načinom na koji profesori prenose znanje studentima?

- Bio bih možda neiskren kada bih rekao da svi nastavnici na savremeni način prenose studentima znanje, da je to interaktivna nastava, uz pomoć savremene tehnologije i sl. Sigurno je da to nije tako na svim predmetima, da ima nastavnika koji predaju i po, tako da kažem, prevaziđenim metodama, ali oni su sigurno u manjini. Mislim da idemo ukorak s vremenom koliko nam to mogućnosti dozvoljavaju, gdje studente upoznajemo sa aktuelnom sudskom, tužilačkom i notarskom praksom, sa praksom tržišta novca, berzi, krivičnih oblasti... gdje sarađujemo sa Interpolom, Euoropolom, kretanjem kriminala na državnoj razini...

  • A da li ste zadovoljni predznanjem s kojim dolaze mladi na ovaj studij?

- Primjetio sam da unazad tri-četiri godine dolaze generacije mladih sa osjetno većim nivoom predznanja od ranijih. Mogu slobodno reći da učenici iz Katoličkog školskog centra, Bošnjačke i Prve gimnazije dolaze sa najvećim predznanjem. Ovo je moje zapažanje, a ne na osnovu nekih istraživanja.

  • Šta treba promijeniti, odnosno uvesti kao novinu u studij prava?

- Kad je riječ o meni i mojim suradnicima, bavili smo se nekim inovacijama, neke smo uspjeli uvesti, a neke upravo razmatramo. Kada je 2003. kod nas donešeno novo zakonodavstvo, na toj liniji nas je čekala - tajna istraga, što ranije nije bilo u našem sistemu. Smatrao sam da moramo kroz predmete uvesti nešto što će se baš zvati organizirani kriminal, a to nije bilo lako. Ranija Uprava fakulteta, koja je tradicionalno obrazovana, pitala je je li to baš treba pravnicima. Rekao sam da treba. Primjerice, na studiju kriminalistike podučavaju tužitelje kako se vode tajne istrage i tragično je da neki tužitelji, sudije... ne znaju da su tajne istrage  uvedene u naš zakon još od 2003.

Jedan moj bivši student, koji je sad na čelu tajnih agenata u Ministarstvu sigurnosti BiH, redovni je gost predavač na ovom fakultetu, on je stalno u vezi istraga u podzemlju i on to zna.

Pravosuđe koristi istraživanja naših studenata

Budući da je na Zapadu princip da magistarske i doktorske istraživačke radove koristi sistem, a kako se unaprijedio, dekana Petovića smo pitali kakva je praksa na Pravnom fakultetu u Sarajevu.

"Onaj dio sistema koji koristi te stvari je pravosudna zajednica. Znam zasigurno da pravosuđe – sudovi, tužiteljstva i neke policijske agencije - u velikoj mjeri koriste rezultate naših istraživanja. Dešava se tekođer da nas iz politike zovu i konsultiraju u vez nekih propisa", rekao je.

Također mi je stalo da se uvede medicinsko pravo, oblast koja je vezana za krivično i građansko pravo, što smo za sad uspjeli uvesti kao izborni predmet. To je, najjednostavnije rečeno, primjena prava u medicini - šta liječnici i ostali medicinari moraju znati od prava - liječnik je dužan pacijenta podučiti njegovom pravu. I vještaci na sudu vrlo malo znaju o tome, a i građani teško odlučuju podnositi prijave protiv ljekara itd.

U tom smislu moramo obučiti advokate, sudije i tužitelje, ali ne u cilju da sud efikasnije kažnjava ljekare, apotekare i sl.u slučaju da pogriješe, nego zato što sam siguran da bi to doprinijelo da  se smanje te greške, ali ida sudija zna kada treba osloboditi, kada osuditi. Mislim da ćemo najesen poći sa tim postdiplomskim studijem, na koji će se upisivati zdravstveni radnici, sudije, tužitelji i advokati.

  • Pretpostavljam da se ovaj studij ne bavi samo obrazovanjem, nego i naučno-istraživačkim radom te da na druge načine ima svoj angažman u društvu.

- Bilo bi nezamislivo da studenti i jedan broj nastavnika ne prate sudsku i policijsku praksu. Naravno, neće svi studenti raditi u sudstvu, tužilaštvu i policiji, ali mislim da oni moraju znati kako se u praksi pimjenjuju ti zakonski propisi. Naši studenti, pogotovo na master studiju, odlaze na sudove i u policiju, gdje rade svoje naučno-istraživačke radove, a također i nastavnici učestvuju u takvim projektima. Mi moramo znati kakvo je stanje u organiziranom kriminalu, kako  se pravosuđe nosi s tim... Dakle, u tom pravcu idu forme naučnoistraživačkog rada, čak i dodiplomci rade neke vrste mikroistraživanja, a ono što upotpunjuje sve ovo jeste participacija stručne zajednice na ovom fakultetu. Još odranije postoje tzv. pravne klinike, na koje dolaze  sudije, advokati i socijalni radnici  koji drže praktični dio nastave. Vremenom to smo uveli u naš curriculum. Na jednoj trećini predmeta imamo redovna praktična predavanja koja drže tužitelji, sudije, advokati, notari, i bez njih je nezamisliv pravni studij. Mi smo napravili grupe studenata koje po nekoliko mjeseci prate suđenja, u tužilaštvima također imaju mentore tužioce, studenti odlaze u policijske laboratorije...

  • Kojim poznatim imenima se može pohvaliti Pravni fakultet u Sarajevu?

- Ima jedan broj profesora našeg fakulteta koji su bili više poznati i priznati van fakulteta, i to ne samo u BiH već u čitavoj bivšoj Jugoslaviji, nego unutar njega samog.

Npr. prof Aleksandar Stajić je bio jedno od tri najveća imena u bivšoj Jugoslaviji, kada je u pitanju krivično pravo. On je također autor udžbenika iz krivičnog prava, a koji mi i danas koristimo kao rezervnu literaturu. Deset godina od Dejtonskog sporazuma niko se u BiH nije usudio napisati udžbenik iz krivičnog prava. Ja sam se na to odvažio, ali tek 2005. i uglavnom sam taj udžbenik napisao na temelju Stajićevog.

Važno je sjetiti se i prof. Zvonimira Steneka, koji je bio ambasador u nekoliko zemalja - Vatikanu, Ekvadoru, Venecueli…  Onda je bio profesor, akademik Hamdija Ćemerlić, koji je bio rektor Sarajevskog univerziteta, pa profesor Kasim Begić, koji je bio prvi predsjednik Ustavnog suda BiH i koji je dosta uticao da se formira taj su.

Profesor Neđo Miličević je bio sudija i u nekoliko mandata predsjednik Ustavnog suda FBiH, bio je pravna gromada, pa prof. Mate Tadić koji je predsjednik Ustavnog suda, a naš student je bio i rahmetli Sulejman Tihić, pa rahmetli profesor Hasan Bakalović, koji je u bivšoj Jugoslaviji bio glavni tužitelj.

Prof. Samuel Kamhi je također jedan od onih koje trebam spomenuti. Sjećam se da je, kad smo slavili 50 godina Pravnog fakulteta, našu delegaciju primio rahmetli Alija Izetbegović, koji je bio predsjednik Predsjedništva BiH. On nam je tada ispričao kako je polagao ispit kod prof. Kamhija. Rekao je da je profesor pričao sa njima, a da su pred njim stajali onako izmiješani indeksi. Onda su studenti izašli, a asistent im je donio indekse sa upisanim ocjenama. Izetbegoviću je bilo zanimljivo kako je profesor znao ko je ko, na osnovu čega ih je ocijenio. Znam da ga je profesor Ibrahim Festić pitao je li on bio zadovoljan ocjenom. Rekao je da jeste, ali da mu je i dalje čudan taj način ispitivanja. Eto i rahmetli Alija Izetbegović je bio naš student.

Inače je zanimljivo da su na prostoru bivše Jugoslavije mnogi državnici ustvari pravnici, odnosno da pravni fakulteti odgajaju državnike, počevši od gospodina Izetbegovića, preko bivšeg predsjednika Slovenije Danila Tuerka i bivšeg hrvatskog predsjednika Ive Josipovića pa do predsjednika Makedonije Đorga Ivanova. Eto, to je kao neki kuriozitet.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.