Oglasi

Pozorište mladih Sarajevo: Četiri decenije zabavnog djetinjstva

U vrijeme otuđenja zbog sveprisutne tehnologije Pozorište mladih Sarajevo kroz igru pomaže djeci u spoznavanju granice između dobra i zla.

Sarajevsko Pozorište mladih, dom zabave i kulture za djecu i omladinu, ali i svih ljubitelja teatra, slavi četiri decenije od ujedinjenja Pozorišta lutaka i Pionirskog pozorišta. Jubilej pozorišta, koje ni u najtežim, ratnim danima nije prestalo s radom i osvajanjem vrijednih nagrada, prati i multimedijalna izložba "Igranje ≠ Gaming".

Kako kaže dr. Lejla Panjeta, direktorica Pozorišta mladih, ovom izložbom kroz različite medije predstavlja se fenomenologija igranja, ali i historijat i razvoj Pozorišta mladih Sarajevo, te se daje specifičan kritički osvrt na gaming tehnologiju i neke od negativnih posljedica novih tehnologija komuniciranja koje u virtualnom svijetu digitalnih igara zamjenjuju nekadašnje neposredne imaginarne svjetove u kojima se rađala i odvijala igra, a iz koje su nastale izvođačke umjetnosti.

Kroz infografike, postere, ilustracije, skulpturu, lutkarske eksponate, fotografiju i videosnimke izložbom se slavi razvoj Pozorišta mladih Sarajevo, kaže Panjeta, a edukativno-informativnim aspektom ukazuje se na poveznice koncepta igranja i adaptacije klasične i folklorne literature u scensko-likovnu umjetnost prilagođenu dječijoj mašti.

"Svijet mašte danas je dostupan svima i svugdje posredno putem smart-ekrana. Izložba parodira nejednakost između realne igre i videoigre, te današnju ovisnost o virtuelnim svjetovima, koja kroz modernu selfističku digitalnu tehnologiju od ljudskog učešća u igri pravi od djece i nas samih lutke, robote i zombije", kaže direktorica Panjeta.

Osnovno obilježje

"Da li smo sačuvali naše unutarnje dijete ili smo ga zanemarili korištenjem novih tehnologija? Imamo li moć da udahnemo život u naše imaginarne svjetove? Mi vjerujemo da je potreba za igrom i pripovijedanjem osnovno obilježje onoga što nas čini ljudima", dodaje direktorica pozorišta za djecu i mlade.

Panjeta kaže da je Pozorište mladih Sarajevo kroz različite medije i spojeve vizuelnih i izvođačkih umjetnosti i književnosti orijentirano prema liberalnim, klasičnim i mitološkim naracijama međunarodnog i regionalnog karaktera koje svim generacijama i svuda u svijetu poručuju da dobro pobjeđuje zlo, da vrijedi sanjati i da trebamo čuvati naše unutarnje dijete.

"Naše pozorište ima obavezu da kroz edukativnu funkciju izvođačke prakse brine o najboljim metodama za ostvarivanje ishoda učenja, prateći klasične, internacionalne i domaće književne naracije.  Pozorište mladih Sarajevo našoj djeci i nama samima pokušava pružiti konekciju s tom estetskom realnošću kroz klasična djela iz svjetske i domaće književne i narodne baštine. Naša današnja publika željna je pobjeći iz virtualnog u realni svijet. Pozorište mladih Sarajevo pruža odmor od gaming industrije", dodaje Panjeta.

U vrijeme digitalizacije i sveprisutnog miješanja tehnologije u svakodnevni život sama igra i igranje dovedeni su u pitanje, smatra Segor Hadžagić, dramaturg sarajevskog Pozorišta mladih. Zbog toga je značaj ovakve kulturne institucije možda i važniji nego ikad.

"Iskustvo djeteta je posredovano virtuelnom stvarnošću, koja prijeti da ukine sam koncept djetinjstva, a time na scenu uvodi moralni intelektualni relativizam, koji doista naglasak stavlja na kognitivni aspekt djeteta, ali amputira njegov moralni i psihički razvoj. Kao što nam brojni primjeri dokazuju, danas djeca imaju veliku teškoću u spoznavanju granice između dobra i zla, a virtuelni svijet relativizirao je i sam pojam obrazovanja", dodaje.

Misija teatra

I upravo je tu glavna misija teatra, ističe dramaturg Hadžagić, da kroz igru i igranje vrati dijete neposrednoj spoznaji moralnih suština i aktivira djeci primjerene socijalne prakse: saradnju, kolektivni duh i brigu za zajednicu, bez posredovanja ideološke aparature.

"Ukratko, da vrati dignitet djetinjstvu, a to podrazumijeva kreativnu revitalizaciju Pozorišta mladih, njegovu usmjerenost sadašnjosti i prevladavanje starih modela."

Budući da su današnja djeca usljed razvoja tehnologije od "malih nogu" navikla na digitalnu zabavu, njihovo odrastanje znatno je drugačije od odrastanja ranijih generacija.

Hadžagić podsjeća da je danas naše okruženje, poput kuće ili stana, trgovačkih centara, ali i vozila i ulica prenatrpano ekranima, na koje se odrasli, logično, postepeno navikavaju, ali da se djeca i mladi u mehanizmu svoje percepcije nisu u stanju distancirati od snažnih podražaja tehniciziranog digitalnog okruženja.

"Oni su bukvalno bombardovani sadržajima koji životni prostor djece udaljavaju od iskustva realnosti, onog 'sada i ovdje', odvodeći ga u svijet fantazije koji liči na enterprise, artificijelnu realnost, koja djeci smanjuje šansu za čulno neposrednim iskustvom u komunikaciji s ljudima", napominje dramaturg sarajevskog pozorišta za mlade.

Nekada je to neposredno iskustvo pružala jednostavna shema: kuća – škola – ulica, ali današnja dominacija elektronskih medija prijeti da izbriše pozornice na kojima se nekada formirala njihova ličnost, dodaje. 

Pozorišno iskustvo

"No, to ne znači da je interes za teatar nestao. Djeca samo traže drugačiji tip pozorišnog iskustva, interaktivniji, onaj koji se oslanja na živu komunikaciju u onome 'sada i ovdje', jer im upravo to nedostaje. Mislim da nijedna vrsta digitalne zabave ili videoigre ne može zamijeniti ovaj doživljaj koji samo teatar može ponuditi", smatra dramaturg Hadžagić.

Iako izložba "Igranje ≠ Gaming" parodira tamnu stranu tehnologije koja je kreirala gaming industriju, Hadžagić napominje da tehnologija sama po sebi nije zlo niti je gaming nešto što po automatizmu moramo osuđivati.

"U svjetlu promjena kroz koje prolazi cjelokupno čovječanstvo takve osude djeluju prilično besmisleno i patetično jer sve veća je neizdiferenciranost svijeta djetinjstva u odnosu na svijet odraslih: djetinjstvo nestaje jer mladi u eri digitalnih medija imaju slobodniji pristup svijetu odraslih, što zamagljuje distinkcije između djetinjstva i odraslosti", smatra on.

Masovna potrošačka kultura savremenog doba ukida djetinjstvo forsirajući djecu da se suviše rano počnu ponašati, oblačiti, zabavljati, govoriti i izgledati kao odrasli, dodaje.

Odgojna orijentacija "zaštite" djece, koja je ranije bila imperativ, zamijenjena je orijentacijom "pripreme", koja podrazumijeva što ranije izlaganje djece iskustvima odraslih, smatra Hadžagić, što dovodi do zaključka da su šarm, nevinost i radoznalost djetinjstva degradirani kad su preinačeni u pseudoodraslost i da je zbog utjecaja novih medija tradicionalna nevinost djetinjstva danas samo objekt nostalgije.

"Složili se s ovim shvatanjem ili ne, činjenica je da se koncept djetinjstva neprekidno mijenja, s promjenama društvenih struktura, tehnoloških inovacija i kulturnih pretpostavki. Te promjene se, ruku na srce, ne kreću od loših ka dobrim, ili od primitivnih ka progresivnim, nego svaki naredni stadij u historiji djetinjstva ima svoje i pozitivne i negativne osobine", navodi dramaturg Pozorišta mladih. 

Zbog toga je neophodno da pozorište za djecu i mlade ide ukorak s vremenom i bavi se temama koje su stvarno bitne za djecu i mlade u okviru savremenog konteksta, naglašava Hadžagić.

Multimedijalna izložba "Igranje ≠ Gaming" otvara se 8. novembra u 19 sati, a bit će otvorena do 9. decembra.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.