Povratak selu kao prilika za hrvatski turizam

Prirodne ljepote Hrvatske i ponuda seoskih proizvoda idealna su kombinacija, smatraju turistički radnici (EPA)

Priča o srednjovjekovnoj gostinskoj kući Klausenhof, koja je zasjala punim sjajem nakon što je Njemačka ponovno postala jedinstvena, zapravo bi mogla biti dobra inspiracija mnogima koji se odluče baviti turizmom na selu. Vrlo mlad, otprilike u dvadesetima, Martin Roehrig preuzeo je obiteljsko imanje u selu Bornhagen u njemačkoj pokrajini Tiringiji. Osim velikih poljoprivrednih površina, imanje obuhvaća i farmu te spomenuti Klausenhof koji, uz obližnju crkvu, dominira selom. Zajedno s ostalim ukućanima, Martin gostima nudi povratak povijesti, ali i prirodi. I sve tu uz gastronomsku ponudu koju čine proizvodi s farme obitelji Roehrig.

„Kao što je to bilo i stotinama godina u prošlost, Klausenhof pruža gostoprimstvo svima. Nekad smo bili dio Istočne Njemačke, kada je kuća bila zatvorena, ali je moja obitelj obnovila ovu povijesnu građevinu nakon ujedinjenja, otvorila u njoj konobu i sobe za smještaj“, govori Roehrig.

S generacije na generaciju, pa tako i do Martina, za koga kažu da je „nasljednik koji neće samo čuvati pepeo, nego će dalje nositi plamen“, Klausenhof pruža mogućnost odmora, ali i mogućnost posjetiteljima da iza sebe ostavite stresnu svakodnevnicu. Oni koji baš žele, mogu i sudjelovati u poljskim radovima ili pomagati na farmi, ali i odmoriti nakon svega spavanjem kako se to nekada činilo – u sijenu.

Klausenhof je samo jedna od brojnih „farmi za odmor“ kakve postoje po cijeloj Njemačkoj. I Austrija ima veliki broj obiteljskih gospodarstava koja pružaju mogućnost odmora. Prema službenim podacima ukupno ih je 2.350 i broj im samo raste. Iako i u Hrvatskoj, kao najmlađoj članici Europske unije, broj takvih objekata raste, još uvijek ih je 300-ak. Stoga se postavlja pitanje mogu li se stanovnici ruralnih krajeva Hrvatske – dakle, ne samo Slavonije i Baranje u kojima ih je i najviše – potaknuti na otvaranje „farmi za odmor“, te uputiti da u tom procesu koriste fondove Europske unije.

Opstanak ruralnih krajeva

Odgovor je, kako kaže Vedran Stapić sa specijaliziranog portala Agroklub, pozitivan jer se time radi o pomaganju opstanku farmera u ruralnom prostoru. Navodi više razloga, a prije svega da im se omogući kreiranje dodatnog dohotka kako bi se stvorio i dugoročno održivi koncept. Ukazuje i kako u Hrvatskoj postoje razni hvalevrijedni greenfield turistički projekti u ruralnom prostoru koji nastaju sa i bez pomoći EU projekata jer potražnja postoji.

„Mišljenja sam da treba razdvojiti te dvije teme. Svatko može napraviti objekt i formirati uslugu, ali poanta je da su domaćin i njegov način života dio nje, da diverzifikacija prihoda čini održivost, da se ne dogodi da jedna loša turistička godina otjera ljude s tog prostora, već da ima balans u drugom prihodu“, objašnjava Stapić.

Po njegovim riječima, poljoprivrednicima tu dijelom pomažu i izravna plaćanja, a novca za kreiranje ponude i razvoj ima iz raznih EU i nacionalnih izvora, primjerice Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske, vinske omotnice, Ministarstva turizma i drugih. Upućuje farmere i na konzultante koji će im znati preporučiti odgovarajući natječaj, a s obzirom na njihov poslovni plan.

U Akademiji za obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG), koja je nastala kao projekt neprofitne udruge Ekonomska klinika, a u cilju poticanja osoba svih uzrasta na razvijanje i provođenje vlastitih ideja u području poljoprivrede, svjesni su da Hrvatska ne ostvaruje potencijal, iako je blagoslovljena prirodnim bogatstvima. Razloga za to je mnogo, kažu, a jedan od najvećih je neinformiranost o potencijalnim mogućnostima za OPG-ove i prilikama koje se pružaju. Navode, kao primjer, mogućnost povlačenja sredstava Europski fond za regionalni razvoj i Kohezijski fond koji su bespovratni.

„Povlačenje tih novaca kompliciran je proces pa je potrebno raditi na edukaciji vlasnika OPG-a  kako bi bili upoznati s mogućnostima koje im se nude, zahtjevima koje trebaju ispuniti i načinu prijave na natječaje“, kaže Marin Ivić iz Akademije za OPG, koja je upravo i pokrenuta kako bi kroz besplatna predavanja dali konkretne informacije.

Potencijal postoji

Svaki dio Hrvatske ima ogroman potencijal za napredak i razvoj ruralnog turizma, nastavlja Ivić te podsjeća kako „Hrvatska želi turizam pod sloganom ‘365’, a OPG-ovi upravo to mogu pružiti“. U tom kontekstu navodi i gorske krajeve, i jadranske županije, pogotovo naselja koja nisu na obali, jer su strani turisti u sve većoj potrazi za takvom ponudom. Posebno ističe primjer Hrvatskog zagorja gdje su se „turistički OPG-ovi uklopili u skupno brendiranje cijele destinacije pod motom ‘bajke na dlanu’, radeći poveznicu s toplicama, hotelima, gastronomijom i drugim“.

Na upit što vidi kao potencijal Hrvatske u takvom obliku seoskog turizma, jesu li to stare tradicijske kuće, vinarije i kušaonice hrane i pića, mogućnost aktivnog turizma, čak i neke vrste angažmana u seoskim poslovima, Stapić odgovara: „Potencijal smo mi sami, sa svime što radimo i što je naša različitost u odnosu na goste. Puno toga nas obilježava i to čini iskustvo koje preneseno na gosta. Turisti odnose dojam, emociju, a tu sigurno imamo što za reći. Koliko god mi bili kritični prema sebi, mnogi su iz Hrvatske otišli zaljubljeni u nju“.

Ivić dodaje kako su Dalmacija, Primorje i Istra bogati starim tradicijskim kućama, na obali i u unutrašnjosti, koje uz nešto ulaganja mogu prerasti u kvalitetna mjesta za odmor. Dalmatinska Zagora je, primjerice, dobila priznanje Hrvatske turističke zajednice za najuspješniju destinaciju ruralnog turizma.

„Istočna i središnja Hrvatska imaju mogućnost kretanja u smjeru razvoja turizma pomoću vinarija i destilerija što omogućava vrstu aktivnog odmora – branja grožđa, voća, sudjelovanja u procesu destiliranja itd. Dobar primjer je Baranja koja nastavlja s razvojem, pa je tako najavljena i izrada strategije brendiranja baranjskog ruralnog turizma“, navodi Ivić.

Trebalo je krenuti odavno

Da bi turisti vrlo rado došli u neko selo u Hrvatskoj da dožive prirodu i zvuk tišine, konzumiraju domaće, organsko i autohtonu hranu, da vide paradajz, sami ga uberu, degustiraju domaće vino i rakije, probaju autohtonu kuhinju, a djeca vide kako izgleda krava – „ne ona ljubičasta, nego ona smeđa“ – potvrđuje i Goran Rihelj, glavni urednik portala HrTurizam.

„Naša autentičnost je naša najveća prednost, samo moramo lijepo upakirati naše turističke priče i ponuditi ih tržištu“, ukazuje.

U tom smislu, dodaje, važno je poticati hrvatsko selo jer je „suludo da se kroz turizam potiče uvoz, umjesto domaću proizvodnju“. Tada bi obiteljska poljoprivredna gospodarstva imala sigurnu bazu i održivost poslovanja, a turizam bi im bio dodana vrijednost, konstatira Rihelj. „Smisao turizma i jeste povećanje turističke potrošnje koja će se spuštati na lokalnu ekonomiju“, objašnjava.

Vraćajući priču na one koji su daleko ispred Hrvatske, navodi kako je u Austriji „poljoprivreda bila baza iz koje se razvio turizam“, no oni nisu imali poreznih opterećenja usmjerenih prema malim proizvođačima.

Ukazuje kako su obiteljska gospodarstva koja postaju „farme za odmor“ zapravo nešto normalno i prirodno u turističkoj ponudi, ali da se to davno prije moglo pokrenuti i intenzivirati. Konstatira kako je „u Hrvatskoj uništen supstrat, a to je poljoprivreda, dok se turizam ne razvija strateški i planski“ i stoga je puno teže krenuti u turističku djelatnost. No, potencijala još uvijek ima, dodaje, samo se treba početi raditi.

Izvor: Al Jazeera