Oglasi

Povlači li se zaista Iran iz Sirije

Ideju o neminovnom povlačenju Irana iz Sirije treba posmatrati s dozom skepticizma.
Besmisleno je pretpostaviti da Iran napustiti Siriju zbog gubitaka na bojištuAP

Piše: Samer Abboud

Ruska vojna intervencija u sirijskom sukobu dodala je još jedan komplikovan sloj u konfliktu koji se neprestano širi. Promijenila je proračune mnogih domaćih i regionalnih igrača i osigurala veći podsticaj za politički proces.

To se vidjelo proteklih dana, kada su održani paralelni sastanci opozicije u Rijadu, Damasku i Malikiyahu, a na prvom se okupilo više od 100 delegata iz političke i naoružane opozicije.

U kontekstu pojačane političke aktivnosti propušteni izvještaji o povlačenju Irana iz Sirije bili bi oprostivi.

Taj argument počiva na pretpostavci da iranska vojska gubi na bojnom polju i da je ruski utjecaj u Siriji sve jači, što primorava Teheran na povlačenje.

Pa ipak, nijedan od ta dva aspekta suštinski ne mijenja ni iranski utjecaj u Siriji niti njegove kratkoročne ili dugoročne interese tamo.

Budući da je jedna od rijetkih konstanti u tom ratu bila vojna, politička i ekonomska podrška sirijskom režimu od Teherana, ideju o neminovnom iranskom povlačenju treba posmatrati s dozom skepticizma.

Bilo bi prikladnije govoriti o prilagođavanju Irana na novu dinamiku sukoba.

Utjecaj u ratu

Izgleda da je zabuna zbog koje je to prilagođavanje doživljeno kao strateško povlačenje zasnovana na neutemeljenim nadama da je razilaženje između Rusije i Irana ključ za rješavanje rata u Siriji.

Iako zasigurno postoje i dosljednost i razdor u ruskim i iranskim stavovima o Siriji, takve realnosti nužno ne narušavaju iranski utjecaj u ratu.

Iako su gubici vojnika i opreme doveli do neke vrste umora među vojnim aparatom, to suštinski ne mijenja utjecaj Teherana na bojnom polju.

Iranska Revolucionarna garda sarađuje i sa stranim i s lokalnim akterima, kao što su Hezbollah i Snage nacionalne odbrane, sirijska milicija koju su obučile iranske snage i koja je sada brojnija od zvanične vojske. Iranske snage na taj način imaju utjecaja i među lokalnim i među stranim učesnicima rata.

Povlačenje iranskih vojnika s bojišta stoga ne mijenja dubinu strateškog utjecaja te zemlje u Siriji. Ne mijenja ni njene veće interese u vezi s očuvanjem Hezbollahovih dobavljačkih ruta, kao ni šire geopolitičke kalkulacije Irana u Siriji.

To će možda u budućnosti biti razlog za neslaganje s Rusijom, ali zasada ostaje nepromjenjivi princip uključenosti te zemlje u sukob u Siriji.

Politička uloga

Vojni utjecaj Irana podudara se s većim prihvatanjem njegove političke uloge u Siriji. Godinama su lideri sa Zapada i njihovi regionalni saveznici insistirali na političkom procesu koji je isključivao Teheran.

Pokušaji da se on ostavi po strani u tom političkom procesu učinili su da se zapitamo, uzimajući u obzir njegovu ključnu ulogu u očuvanju režima, kako bi takav proces imao ikakve šanse za uspjeh.

Ti aspekti situacije su priznati nakon ruske intervencije, zbog čega je iranska delegacija pozvana na bečki sastanak u novembru.

Iako pregovori vjerovatno neće dovesti do značajnog političkog napretka, prisustvo iranskih zvaničnika za tim stolom predstavljalo je samo po sebi značajan, iako manji napredak koji je odražavao politički ustupak zapadnih i regionalnih država.

Je li takva uloga, zapravo, obradovala iranske zvaničnike - upitno je, budući da su male šanse za političko rješenje sukoba koje bi u potpunosti odgovaralo njihovim interesima. Pa ipak, uključenje na sastanak u Beču bio je važan korak prema legitimiziranju političke uloge te zemlje u ratu u Siriji.

Ne možemo ignorirati značajne ekonomske interese koje Iran trenutno ima u Siriji. U protekle četiri godine iranske javne i privatne institucije bile su aktivne u svim oblastima sirijske ekonomije, gomilajući imovinu i sklapajući velike ugovore.

Vlada te zemlje je također povećala kredit sirijskom režimu za nekoliko milijardi dolara, koje svakako očekuju nazad.

Važnija poenta u svemu tome je da se pojačana vojna uključenost Irana u Siriji tokom rata događala paralelno s dubljom ekonomskom uključenosti, koja je vezala iranske ekonomske institucije za Siriju i proizvela milijarde dolara sirijskog duga.

Način prilagodbe

Nakon gotovo pet godina intenzivnog i nasilnog rata, u kojem je Sirija razorena, iranski zvaničnici neće tek tako otići i dozvoliti da se država oblikuje na osnovu nečije, tuđe vizije.

Pretpostaviti da će politički, vojni i ekonomski interesi Irana biti napušteni zbog gubitaka na bojištu ili jačanja ruskog utjecaja je, u konačnici, besmisleno.

Uzimajući u obzir izmijenjene okolnosti sukoba, važnije pitanje nije povlači li se Iran već kako će se prilagoditi novonastaloj situaciji?

Mogu li se sačuvati iranski strateški interesi u kontekstu povećane ruske intervencije, pretrpljenih gubitaka na bojištu i međunarodnog političkog procesa da se okonča sukob?

Samo vrijeme može donijeti odgovore na ta pitanja.

Dok se to ne desi, trebali bismo biti oprezni kada je riječ o idejama da se Iran povlači iz Sirije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.