Potraga za Velikom misterijom

Razgovarao: Mario Pejović

Dramom o ratu u Bosni i Hercegovini In the Name of the Son je osvojio više od 30 međunarodnih nagrada, a sam film je postao prvi kratki film u historiji koji je ekskluzivno prikazan zastupnicima američkog Kongresa na Capitol Hillu.

Sa radovima objavljenim u Vogue Italia, National Geographicu i drugim svjetskim magazinima, dokazao se kao fotograf. Njegovi timelapse videosnimci su postali sastavni dio BBC Eartha. Iza sebe ima neke od najuspješnijih kampanja u oblasti knjiga fotografija u historiji Kickstartera, internetske stranice za grupno finansiranje. Na TEDX konferenciji je govorio o fotografskom radu.

Danas, Harun Mehmedinović, bosanskohercegovački umjetnik i profesor filma i fotografije u Sjedinjenim Američkim Država, ne zna kojim će medijem pričati narednu priču.

• Otkud Bosanac u Americi i kako ste završili u svijetu filma?

– Došao sam u Ameriku nakon završetka rata. Tokom 1992-1995 bio sam u Sarajevu i izašao sa familijom nakon završetka opsade grada. Film mi je uvijek bio interes, kao i fotografija, i to se nije promijenilo već 30 godina.

• Režiser ste, a Vaš kratki film In the Name of the Son je osvojio više od 30 međunarodnih filmskih nagrada. Ipak, proteklih godina ste se više okrenuli fotografiji. Kako je došlo do te promjene i kako sebe više vidite?

– Tu nema nikakve promjene. Ja biram medij prema tome šta je priča. Ako je koncept nešto čemu više leži fotografija, ili esej, ili strip, onda će to odrediti mod izraza.  

• Dok većina ljudi širom svijeta bježi u grad, pokušavate pobjeći iz grada i prikazati netaknutu prirodu.

– Uvijek sam imao potrebu bjekstva iz grada. Tokom djetinjstva, grad mi je uvijek bio klaustrofobičan, i školski sistem je bio ništa više nego pranje mozga. Odlazak sjeverno na jezero Modrac je uvijek bio bijeg od sistema i priroda je značila slobodu nekoliko mjeseci tokom ljeta. Tada se moglo igrati i zaboraviti na sistematski turbo folk. 

SKYGLOW from Sunchaser Pictures on Vimeo.

• Posljednji projekt SKYGLOW ste posvetili problemu svjetlosnog zagađenja, nečemu o čemu se inače ne govori previše.

– Većina populacije zemaljske kugle živi u urbanim centrima, većim ili manjim gradovima. Kako se uvela struja, svjetla koja se koriste van kuća su de facto izbrisala zvijezde i druge kosmičke pojave. Bez posmatranja nebesa, mi danas ne bi imali niti nauka niti religije. Ništa nije fundamentalnije važno za ljudsku kreativnosti i imaginaciju nego gledanje u nebesa. To je ono što američki Indijanci zovu “Velika misterija,” i to je ono što će nas uvijek gurati da tražimo odgovore.

Mene je gledanje u nebesa tokom djetinjstva promijenilo. Bez toga vjerovatno i ne bih radio danas šta radim. Tako da je tragično to što će danas većina djece odrasti, a da nikada ne vide Mliječni put. Ovaj projekat pokušava educirati javnosti o tom problemu. Ja se nadam da će to inspirisati druge da odu u potragu za zvijezdama gdje se one još mogu naći, i da rade na preokretu trenda rasvjetljavanja neba posvuda bez ikakvog razloga.

• Ako se malo bolje proanalizira, Vaše prve dvije knjige fotografija Seance i Persona nisu samo kolekcija fotografija, već i skup priča.

– Imao sam potrebu da učinim nešto za prijatelje koji su bili relativno depresivni i zaglavljeni u te 9-5 živote u potpuno antispiritualnom sistemu. Htio sam da pobjegnu od svakodnevnice jedan dan i da prođu kroz taj dan bez gledanja u telefon, kompjuter, ritualnog buđenja i spavanja u neko specifično vrijeme. Cijela ideja je bila da oni isprazne iz sebe to “programiranje” i vrate se u neko stanje u kojem su bili kao djeca, u neki vanvremenski osjećaj. 

• Knjige Seance i Persona, te projekt SKYGLOW su neki od najuspješnijih Kickstarter kampanja. Koliko je bitno autorima imati nezavisnost koju pruža grupno finansiranje i koliko znači veliki odziv javnosti za Vaše projekte?

– Meni je jako važno bilo da ne idem kroz nekog posrednika koji će odlučivati hoću li ili neću ja nešto da uradim. Sa internetom nema razloga da to više radimo za većinu art projekata. Naprotiv, sad se možemo okrenuti javnosti i reći: ‘Mi ovo radimo i hoćete li nas podržati? To ukida kontrolu drugih nad tvojim radom, a zauzvrat dobijaš stopostotno vlasništvo nad materijalom. Za art knjige, posebno “photobooks” ići kroz posrednika, neku izdavačku kuću, ti ne samo da predaješ prava za projekat, nego se također odričeš 90 posto zarade. I zašto bi se to radilo, kad se može sada nešto finansirati i distribuirati preko interneta? 

• Da li je korištenje Kickstartera nužnost u današnje vrijeme?

– Nije nužno za sve vrste projekata koji se mogu naći na Kickstarteru, ali jeste za većinu art projekata. Ono što je najvažnije za mlade umjetnike je to da prestanu čekati da im neki “autoritet” dozvoli ili ne dozvoli da nešto rade. Kickstarter je način da se udalji od svih starih modela gdje neka kompanija ili investitor kontroliše proces i to bi trebalo da inspiriše svakoga da se prestane plašiti nekih banalnih, nepostojećih autoriteta. Nekom se ne sviđa šta radiš? Šta te briga, zagrizi i nosi se sa konsekvencama šta god da su, ali im ne daj da te ugase prije što išta pokušaš. 

• Jesu li Vam muškarci, žene ili priroda inspiracija? Čemu više volite da se posvetite i zbog čega?

– To mi je potpuno svejedno, jer svaki subjekt koji me privlači ima svoju unikatnu energiju i svoj tok. Sve dok ja i samog sebe istražujem kroz projekte i radim na stvarima koji me mijenjaju i forsiraju da se sukobim sa svojim strahovima, to je jedino što je važno kao prvi korak. Ako taj rad promjeni i druge ljude, tim još bolje. 

• Svojim radovima pokušavate dati određeni spiritualni prizvuk.

– Ja pristupam svijetu senzualno. Šta me vuče i budi u sadašnjem trenutku mi šalje čistu poruku da se toga trebam prihvatiti. Ne pokušavam previše misliti i planirati, nego prepustiti se osjećaju i uživati u procesu.

YIKÁÍSDÁHÁ from Sunchaser Pictures on Vimeo.

• Zašto pažnju javnosti sve više skrećete svojim timelapse video uradcima?

– Timelapse je primarno naučni pristup koji nam dozvoljava da vidimo razne procese u mnogo bržem pokretu nego što to može da vidi golo oko. To nam daje unikatnu perspektivnu u poređenju sa recimo stvarima koje su naši preci mogli da vide. Ta kompresija vremena i nova, unikatna perspektiva, meni barem budi imaginaciju i čini me više svjesnim o tome gdje i šta mi je uloga. Dio te nove perspektive je također razumijevanje da je većina problema sa kojima se hrvemo iz dana u dan potpuno irelevantna. Mi smo dio nečega mnogo većeg, nad čim nemamo kontrolu, i gubimo vrijeme već hiljadama godina sa potpuno besmislenim, mediokritetskim glupostima.

• Vaši timelapse snimci su postali gotovo neizbježan dio BBC Earth dokumentaraca, a jedan od najpoznatijih rock bendova The Rolling Stones je koristio Vaše snimke u okviru svoje turneje Zip Code.

– Prilično sam iznenađen reakcijom na ove projekte. Ja sam ih uvijek vidio kao nešto jako lično radije nego planetarno. Kada su Rolling Stones došli nama da traže da uradimo video za pjesmu koja ja napisana petnaest godina prije nego što sam se ja rodio, ja nisam ni znao šta da mislim. Osjećaj je surealan. Jako mi je drago da vidim da rad dotiče ljude i to obrazlaže sav trud uložen u to. 

• Koji su daljnji planovi u karijeri?

– Ne planiram trajan povratak na Balkan ikada. Zemaljska kugla je velika i želim da vidim svaki dio. Privođenje trenutnog projekta kraju mi ukida vrijeme da mislim, tako da iskreno i ne mogu reći definitivno šta dolazi nakon ovoga. Moguće da će to biti film, ali kako rekoh prije, sama priča i koncept određuje medij.

Izvor: Al Jazeera