Potraga za onima koji krše pravila

Piše: Goutham Bhadri

Poduzetništvo je u posljednjih deset do dvadeset godina postalo jedna od najprepoznatljivijih riječi u svijetu, i to s dobrim razlogom.

Ono je postalo simbol za glavno dostignuće u našem kapitalističkom društvu; posjedovanje, stvaranje i vođenje vlastitog posla. Gotovo svi bi željeli da to rade, ali, ipak, ono i dalje ostaje biti nedostižan cilj za veliku većinu svjetske populacije.

Pravi poduzetnici nikada ne bi pomislili koristiti titulu kao statusni simbol, jer oni to ne moraju činiti.

Kada čujete stvarne životne priče ljudi poput sir Richarda Bransona, Billa Gatesa ili Marka Zuckerberga, shvatite da poduzetništvo nije samo nešto što možete navesti u biografiji kako biste opisali vrijeme kada ste prodavali majice na kampusu koledža.

Pravi poduzetnici nikada ne bi pomislili staviti riječ P u biografiju, jer bi to na prvom mjestu bila anatema samoj ideji poduzetništva. Pravi poduzetnici nikada ne bi pomislili koristiti titulu kao statusni simbol, jer oni to ne moraju činiti.

Šta je poduzetništvo

Dakle, šta to poduzetnik radi da se razlikuje od pekara, mehaničara ili grafičkog dizajnera?

Poduzetništvo je možda, u svom najčišćem smislu, nepokolebljiva predanost da se živi ili umre od vlastite upornosti i sposobnosti.

Poduzetnici su ti koji se ne boje napisati svoje vlastite priručnike i koji se ne brinu hoće li ih ili ne prihvatiti većina stanovništva.

To je žar da se budite svako jutro i budete uzbuđeni da radite ono što uistinu želite stvoriti; to je sposobnost da izbjegnete dramu i izgubljenu energiju i umjesto toga fokusirate svu svoju pažnju na istinske potrebe i karijerne ciljeve. To je neustrašivost da vjerujete u vlastite sposobnosti, kreativnost i vlastitu snalažljivost dok bi drugi pitali nadređenog za pomoć, ili u najbližem priručniku potražili upute. Poduzetnici su ti koji se ne boje napisati svoje vlastite priručnike i koji se ne brinu hoće li ih ili ne prihvatiti većina stanovništva.

Izdavač magazina Jim Warren bio je pionir poduzetnik koji je stajao iza legendarnih publikacija kao što su Famous Movie Monsters of Hollywood i Vampirella.

Na svom vrhuncu, Warren je mogao uzeti neki nepopularni proizvod – horor stripove – te ih pretvoriti u nešto što se prodaje i što je unosno i to putem jednostavnog prepakiranja truda. Warrenova strategija uključivala je prodaju stripova u formi časopisa i prodaju novotarija putem oglasa na stražnjem dijelu knjige, umjesto ubjeđivanja oglašivača koji nisu voljni sarađivati sa izdavačem horora.

Unajmio je najbolje umjetnike i pisce koje je mogao priuštiti, te je zajedno sa urednikom Forrestom J Ackermanom uveo novu eru fanova u kojoj je uredu nazivati se štreberom. U njegovom uredu naći ćete uokvirenu plaketu na kojoj piše “Neko je to morao ostvariti”.

Primjena tuđe ideje

U srži poduzetnika, to je ono što oni čine: Oni to ostvaruju. Pekari mogu postati poduzetnici ako niko ne zapošljava, ali samo da zadovolje svoju strast za pečenjem. U nekim slučajevima, poduzetnik će zaposliti pekara, iznajmiti prostor i kupiti peći. U drugim slučajevima, poduzetnik možda čak nikada ne vidi pekaru uživo. On jednostavno može osigurati finansije i zaposliti dobrog menadžera.

Ono u čemu se poduzetnici, također, vješti su ideje. Svaki posao koji pokrenu možda se ne temelji na njihovoj ideji i oni možda nisu samo ljudi sa idejom koji rade iza kulisa.

Postoje poduzetnici koji tuđu ideju primijene u praksi prije nego što ulože više truda u posao od bilo koga drugog koga zaposle, ali u srži poduzetničkog duha je nagon uzeti dobru ideju i oživjeti je.

Kada razmišljamo o poduzetništvu na ovaj način, onda postaje jasno da nepogrešivi etos poduzetništva obično biva vidljiv u ranoj dobi. Svi mi možemo zamisliti srednjerangirane menadžere u kompaniji, kojima, iako mogu biti dobri u svom poslu, nedostaje nešto što ponekad može biti vidljivo kod djece i mladih u dobi od 13 ili 14 godina. Ipak, ta iskra, ta želja koja vas navodi da pokrenete svoj prvi štand za prodaju limunade, nalazi se u svima nama.

Javne škole, fakulteti i vaš prvi posao uče vas da držite pognutu glavu i radite svoj posao. 

Problem je u tome što smo naučili da radije radimo ono što je sigurno, ono što je zagarantirano da će funkcionirati, nego da riskiramo naše vrijeme, trud i novac na ideje koje možda neće uspjeti.

Tako često poduzetništvo može biti razlika između jedne osobe koja slijedi pravila, ide u školu, dobiva dobre ocjene, dobar posao i pristojnu platu, i osobe koja izbjegava školu, ne sluša nikoga i na kraju završi kreirajući potpuno novi proizvod koji ide ka tome da promijeni svijet.

Pa zašto onda svako nije poduzetnik?

Javne škole, fakulteti i vaš prvi posao uče vas da držite pognutu glavu i radite svoj posao. Veliki dio našeg društva izgrađen je oko zastarjelog industrijskog modela gdje svako može naučiti raditi svoj posao, gdje u biti služite kao mali dio velikog sistema i gdje je dolazak na vrijeme važniji od bilo kakve pronicljivosti ili kreativnosti koje možete pružiti. Za razliku od generacija prije kada ste mogli proći dosta dobro samo radeći ono što vam kažu, svjetske top kompanije danas stalno tragaju za ljudima koji rade upravo suprotno; oni krše pravila i uvode novine van konvencionalne obuke.

Majka sir Richarda Bransona

Dakle, možemo li naučiti poduzetništvo? I što je još važnije, kako?

U intervjuu sa jednim snimateljem dokumentaraca, majka sir Richarda Bransona otkriva kako je Branson u svom ranom djetinjstvu ustvari bio nevjerovatno stidljiv. U nastojanju da ga natjera da bude otvoreniji i društveniji, ona je i sama došla na poduzetničku ideju: Ostavila bi sina tri milje od kuće i rekla mu da će morati razgovarati s ljudima i pitati za upute kako bi pronašao svoj put natrag. Ekstremno?

Naravno, ali je ovaj “potoni ili plivaj” pristup odgoju pretvorio sramežljivo dijete, koje se doslovno skrivalo iza majčine suknje, u jednog od najsmjelijih poduzetnika našeg vremena.

Navike uspješnog poduzetnika se, također, uče u programima studija poslovnog upravljanja (MBA) u cijeloj zemlji. Kao što je to Dean Hubbard sa Columbia poslovne škole iznio u svom govoru o MBA 21. vijeka, “cilj nije imati podatkovno skladište funkcionalnih sposobnosti, već stvoriti proces koji uči ljude kako da prepoznaju priliku – i zgrabe je” (informacije radi: Columbia poslovna škola je moj fakultet).

Kako se ekonomija i ideja o karijeri razvijaju, u narednih deceniju ili dvije “poduzetnik” bi mogao biti jedina preostala profesija.

Bez sumnje, čini se da u duhu poduzetništva postoji element koji se ne može naučiti a koji je doveo do mnogih velikih priča o uspjehu. Neki mogu tvrditi da školovanje može, u najboljem slučaju, jedino biti opisano kao priprema platna za slikara.

Umjetniku možete reći gdje da kupi boje, dati mu neke savjete o osnovnim umjetničkim principima, a zatim pružiti primjere onoga što su ljudi činili u prošlosti. No, stvarni čin pokretanja inicijative i dolazak do ideje, koja će živjeti čak i duže od samog života kreatora, nešto je što se jednostavno nikako ne može naučiti.

Možda to možete nazvati kreativnošću, maštom ili čistom strasti, ali ostaje činjenica da je, i pored toga što možete imati najveće platno i kolekciju boja na svijetu, i dalje potreban umjetnik da stvori nešto lijepo.

Nastranu izuzeci, mnogi ljudi nisu imali izbora već da nauče kako da budu poduzetnici. Tempo kojim se brojna vrata otvaraju, i koja se nastavljaju otvarati širom svijeta, je zapanjujući. Kako se ekonomija i ideja o karijeri razvijaju, u narednih deceniju ili dvije “poduzetnik” bi mogao biti jedina preostala profesija.

Šta učiniti

Kao što je to istakao poduzetnik Scott Gerber, prema anketi iz 2011. oko 23 posto mladih ljudi koji su pokrenuli biznis učinili su to jednostavno zbog poteškoća u pronalaženju posla. Mi smo već u “potoni ili plivaj” scenariju u kojem je zaposlenost među mladima najniža u šezdeset godina.

Poslijeratno obrazovanje dizajnirano je da smjesti ljude u velike kompanije gdje će dobiti sigurnu platu. 

Roditelji mogu započeti stvar; srednja škola može onima koji žele biti poduzetnici ponuditi neko prvo iskustvo; univerziteti mogu staviti sjajne prilike, veze i resurse na dohvat ruke; ali najvažniji dio putovanja uvijek će ostati u poduzetniku.

Možemo za vas graditi mostove, utrti puteve i otvoriti vam vrata, ali vi, poduzetnik, ste ti koji će uvijek morati proći njima.

Poslijeratno obrazovanje dizajnirano je da smjesti ljude u velike kompanije gdje će dobiti sigurnu platu.

Nažalost, to je uglavnom još uvijek ono za što služi škola, čak i dok se te kompanije smanjuju, propadaju i nestaju iz ekonomskog krajolika, uzrokujući otpuštanja na rekordnom nivou. Ne samo da možemo naučiti ljude da misle poduzetnički, već to i trebamo učiniti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera