Potraga za istinom i zločini predaka

Piše: Hadis Kurtović

Sve se češće oko nas dogodi da neko komentira tekst koji uopće nije pročitao, pa tako dolazi do velikih razilaženja i sukoba koji uopće nisu potrebni.

Ovaj vrletni Balkan je tokom nekoliko desetina godina doživio mnogo ratova i sukoba, a veliki broj ideologija je poharao male balkanske narode.

Dobro nam je poznato da su mnoge generacije odrastale bez očeva ili, pak, da su se sinovi našli na bojnom polju i shvatili da su im i očevi ratovali prije svega nekoliko decenija.

U svim tim ratovima bez imalo sumnje bilo je nepravde i zločina koji su ostali nezabilježeni. Josip Mlakić u romanu “Božji gnjev” upravo priča o zločinu u ratu i pravdi koja „mora“ biti zadovoljena.

Zločini predaka

O radnji romana smo mogli pročitati: devetorica boraca hrvatskih jedinica poginula su u ratu u Bosni i Hercegovini poginula, u tajnoj akciji koju niko nije odobrio. Nađeni su ubijeni na bošnjačkom dijelu teritorije. Uz njihova tijela pronađena je velika količina novca, a njegovo porijeklo niko od bližnjih nije znao.

Glavni protagnista te priče je Ilija, brat jednog od devetorice ubijenih. Ilija s bratovim novcem kreće u potragu za istinom i pronalaskom pravde. Saznaje tajne koje nije trebao saznati te ko i zašto stoji iza sulude akcije u koju su upletene i tajne službe, ali i nepoznate glavešine iz Zagreba.

Književni kritičar Seid Sardarević za ovaj roman kaže: „Božji gnjev je roman u kojem se isprepliću ratna drama, kriminalistička priča, potraga za istinom i traženje pravde. Josip Mlakić u svom romanu savršeno opisuje atmosferu straha i rata i potrebu da se zadovolji pravda, a nju može osigurati samo pojedinac koji se poput starozavjetnog proroka mora suočiti sa svojim i tuđim grijesima“.

Ilija se obračunava s mentalitetom naroda kojem pripada te sa zločinima svojih predaka. Ljubav prema bratu navodi ga na stvari koje nije ni pomislio da može uraditi. Često razmišlja o romanu Meše Selimovića “Derviš i smrt” i pokušava sebe integrirati u tu dobro poznatu priču.

Mali ljudi, velike nepravde

Šta je tako dobro u ovom romanu? Prije svega, sažetost i svedenost. Potreba da se priča o malim ljudima, a velikim nepravdama iznese u javnost i da je čitalac može prepričati i prenijeti dalje. Da se istina i pravda zadovolje bar u tome da se istina kaže. Da se surovost rata i njegova besmislenost prenesu generacijama koje to nisu osjetile.

Postoji li veća ljudska priča od toga da se rat ispriča u onom stvarnom obliku, od traumatičnog suočavanja s onim što smo bili i što možemo sutra postati.

Čitalac ovog romana se emotivno vezao za ovu priču jer su neki momenti identični onima koje je doživljela njegova porodica. Po svemu sudeći, najzanimljivije scenarije piše život!

Izvor: Al Jazeera