Potop SDP-a Hrvatske: Nestali su zalaganje, ideja i strast

Najveći gubitnik parlamentarnih izbora u Hrvatskoj je Socijaldemokratska partija. U prilično širokoj koaliciji su uzeli 41 mandat, što je debelo ispod svih predviđanja i očekivanja. Na koncu, SDP-u u toj raspodjeli pripadaju 32 mandata te se može reći da su njihovi koalicijski partneri iz Restart koalicije čak dobili neki realan broj mandata, ali nisu donijeli sinergiju. Međutim, SDP i predsjednik stranke Davor Bernardić, koji su trebali biti lokomotiva te koalicije, podbacili su. Ostvarili su najgori rezultat na parlamentarnim izborima nakon 2003. godine. Rezultat toga je odluka Bernardića da podnese ostavku i ne kandidira se na ponovnim unutarstranačkim izborima, koji će se održati 27. rujna, a do tada će ju voditi Zlatko Komadina.

Potop SDP-a svakako nije isključiva krivica Davora Bernardića. Kombinacija je to dugotrajnih procesa vezanih uz vođenje stranke, kadroviranja, unutarstranačkih odnosa i gubitka ideja vezanih uz socijalne teme te kratkoročnih faktora vezanih uz ove konkretne izbore. Bernardićev prethodnik Zoran Milanović ima svojih zasluga u tome. Tijekom svog vođenja stranke nije radio na jačanju unutarnje kohezije, balansiranju između različitih struja, pojedinci su – nekad opravdano, nekad neopravdano – isključivani iz stranke, a oni koji su predstavljali ugrozu, poput Tonina Picule, poslani su u Brisel. Otvorene kritike ovakvog načina vođenja dolazile su od Komadine, Bernardića i drugih pojedinaca. Unatoč tome što je Bernardić bio predsjednik zagrebačke organizacije SDP-a, Milanović mu nikada nije dao šansu u borbi za gradonačelničku poziciju.

Kratkoročnim faktorima do loših rezultata

Za vrijeme Milanovićeve vlade došlo je i do niza poteza kojima se SDP idejno maknuo od socijaldemokracije i onoga što je predstavljao u očima svojih birača. Popustio je SDP pred referendumom oko ustavne definicije braka, nisu se odlučili ni poslati to pitanje Ustavnom sudu na preispitivanje, pokleknuli su oko uvođenja građanskog odgoja u škole, pokušali su provesti monetizaciju autocesta, donosili politike oko zapošljavanja mladih koje su vodile u prekarnost, zapostavili kulturu. Nemogućnost SDP-a da stane iza lijevih, socijalnih politika u potpunosti je prokazala stranku pred biračkim tijelom. Naravno, bilo je tu pojedinaca i pojedinki koji su se trudili, nastojali mijenjati stranku i njezin smjer. Međutim, glavna okosnica bila je: “Mi nismo Hrvatska demokratska zajednica, zato će nas građani, kad bude potrebno, izabrati.” Konkurencije na lijevom spektru ionako nije bilo.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Odlazak Milanovića s čela SDP-a te dolazak Bernardića izazvao je nezadovoljstvo jedne struje članova. Mjesecima su trajali unutarstranački obračuni, saborski zastupnici su napuštali stranku, a Bernardić je suspendirao dio istaknutijih oponenata. Bernardić je, u ovom segemntu, vodio stranku slično kao i Milanović. Doduše, činilo se s nešto više straha i neodlučnosti te svakako s manje karizme i autoriteta. Unutarstranačka oporba, gafovi i neuvjerljivost s vremenom su stvorili sliku u javnosti, a jednom izgrađen imidž “smotanog Bere” pratio ga je tijekom cijelog perioda u kojem je vodio stranku. Daleko od toga da je nesposoban ili glup, ali javnost ga nije vidjela kao osobu koja može biti premijer. U tom trenutku za očekivati je da se okruži jakim imenima te ponudi biračima jak tim koji može preuzeti vlasti, ali to je izostalo.

Imao je Bernardić i dobrih procjena, poput sastavljanja lista za EU izbore, ili odluke da podrži Milanovića u utrci za predsjednika države. Naravno, donesene su s kalkulacijom da bi mogle pomoći i njemu, i SDP-u na parlamentarnim izborima. U tom smjeru su išla i ispitivanja javnog mnijenja, koja su ukazivala na relativno pobjedu Restart koalicije, ili barem ravnopravan rezultat u odnosu na HDZ. Tu do izražaja dolaze kratkoročni faktori, koji su, po svemu sudeći, doveli do lošeg rezultata. Kampanja je bila bezizražajna, nije bilo vidiljivih lica, nije bilo profiliranog tima. Program nije bio dojmljiv i činilo se kao da se u dijelovima ponavljaju ideje s prethodnih izbora, a liste su skrojene na način da su vodeća mjesta zauzeli uglavnom ljudi bliski Bernardiću.

Ne bude li restarta, bit će shutdown

Bilo je i onih poput Ranka Ostojića i mladog Miše Krstičevića, koji su odbili kandidature zbog uvredljivo niskih mjesta na listi. Uz to, došlo je i do stvaranja alternativne opcije u vidu platforme Možemo!, koja je spremno uletjela na prostor – kako ideološki, tako i fizički – u vidu grada Zagreba, koji je SDP već godinama ostavljao na vjetrometini. Dodavši na sve to rekordno nisku izlaznost birača, pogotovo onih lijevog spektra, koji su očito imali razloga prespavati izbore, debakl je bio neizbježan. Politika čekanja da HDZ, nedovoljno dobrim ili lošim vođenjem države, isporuči vlast SDP-u došla je na naplatu u potpunosti. Kadrovski devastirana stranka, s tinjajućim unutrašnjim sukobima, veliki odmak od lijevih progresivnih politika i artikulirana alternativa bili su presudni. SDP je očito u krizi identiteta i upravljanja. Tko god naslijedi Bernardića, imat će nezahvalan posao u revitalizaciji stranke. Kao izgledni kandidati spominju se europarlamentarka Biljana Borzan te Peđa Grbin, u nekim kalkulacijama su sigurno i Siniša Hajdaš-Dončić te Arsen Bauk.

Svi imaju određeni potencijal, ali i saborski klub, sastavljen dijelom od Bernardićevih ljudi. Ukoliko ne budu balansirali u odnosu s njima, neizbježan je dodatni rasap stranke i to će svakako biti prvi korak. Drugi korak koji im predstoji je rad na politikama koje njeguju socijaldemokratske ideje i rad na jačanju kadrovske strukture. Konačno će se SDP morati boriti za lijevi spektar biračkog tijela i možda to dovede do jasnijih ideja i politika. Ukoliko ne dođe do konsolidacije, sigurno je da će biti opcija koje će privući njihove birače. Prednost SDP-a je svakako stranačka struktura, prisutnost lokalnih organizacija u praktički svakom mjestu u Hrvatskoj. Međutim, pokazalo se i na ovim izborima da struktura nije sve, nego je potrebno zalaganje, ideja i strast. Ukoliko se ne ostvari restart, mogao bi nastupiti shutdown.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera