Postoje rješenja za koronu i za siromašne države

Dok se novi korona virus kreće kroz siromašnije dijelove svijeta, mnogi očekuju visoke stope zaraze. Natrpanost, siromaštvo, ograničen prostor za dezinfekciju i nužnost da se izađe iz kuće radi posla kako bi se preživjelo, sve to čini socijalno distanciranje i izolaciju gotovo nemogućim.

Ipak očekujemo uspjeh od ovih država koje će utrti put za rješenja na drugim mjestima, a očekujemo i da će rješenja poteći od ljudi i sistema koji stoje iza lokalne primarne zdravstvene zaštite.

Alarmirana zbog izgleda za Covid-19, mnoga siromašna ministarstva zdravstva, od Ruande do Pakistana, počela su planirati puno prije nego što su registrovali prve slučajeve. Bolnice su određene samo za liječenje pacijenata oboljelih od korona virusa, a hoteli i prostori za karantin su određeni za putnike povratnike i osobe sa blažim simptomima. Prijedlozi da se kupi oprema, testovi i zaštitna oprema također su brzo sastavljeni.

Međutim, rano su se pojavili i tehnički problemi. Činjenica da su finansije, zalihe i oprema uglavnom nedostupni, zajedno sa rastućim brojem slučajeva, počeli su da rađaju nelagodu.

U Indiji su doktore istjerali susjedi u strahu od infekcije. U Pakistanu su zdravstveni radnici koji su učestovavali u protestima kojima su zahtijevali zaštitnu opremu uhapšeni.

U Bangladešu su se mnoge privatne klinike i bolnice zatvorile, budući da se osoblje bojalo da će biti izloženo Covidu-19. Zbog velikog broja odsutnih zdravstvenih radnika, vlada u Bangladešu je ponudila veću platu i životno osiguranje da namami osoblje da se vrati na posao. Radnici koji su ostali kući dobili su otkaze i o njima se pisalo loše u medijima.

Moguće alternative

Nijedna država, a siromašne pogotovo, ne može priuštiti da rizikuje zdravlje ili udalji dragocjene zdravstvene radnike. Umjesto da ih izlaže riziku da se zaraze, i tako zaraze i svoje pacijente, vlade bi trebale razmotriti alternative.

U tom pogledu Ruanda je pokazala liderstvo. Pristup njihove cijele vlade uključivao je: odvraćanje ljudi koji sumnjaju da boluju od Covida-19 od dolaska u zdravstvene ustanove osim ako su ozbiljno bolesni; svođenje na minimum kontakta između zdravstvenih radnika i zaraženih pacijenata; fokusiranje na prevenciju i zbrinjavanje unutar zajednica.

Ovi pristupi su relevantni posvuda, ali posebno za siromašne države gdje zdravstvene ustanove imaju manjak kreveta, a o odjelima intenzivne njege i respiratorima da i negovorimo. Prisutan je manjak osoblja i resursa također.

Odabrati ovaj put nije teško kao što možda zvuči.

Koliko god krhki bili, većina zdravstvenih sistema u siromašnim državama osmišljena je oko principa primarne zdravstvene njege – pristup zasnovan na isporuci zdravstvene njege, prevencije bolesti, testiranja i brige o bolesnima unutar zajednica u kojima žive. Ideja je da samo bolesnici sa najkompleksnijim potrebama trebaju biti u bolnicama.

Ovaj je pristup zasnovan na nauci i maksimizira upotrebu oskudnih resursa, uključujući i medicinsko osoblje. Većina bolesnih osoba, uključujući i one sa simptomima korona virusa, treba i može biti zbrinuta kod kuće ili u njenoj blizini. Ovo je u interesu pacijenata, njihovih finansija i njihovog vremena. Držanje pacijenata podalje od zdravstvenih ustanova također pomaže da se smanji širenje virusa.

Dobro poznavanje zajednice

Dobra vijest je da nakon višedecenijskih investicija, mnoge siromašne države imaju čitave timove patronažnih zdravstvenih radnika. Ovi radnici isporučuju usluge od vrata do vrata i dobro poznaju svoje zajednice.

Oni su obučeni za prevenciju zaraznih bolesti i za rješavanje uobičajenih simptoma, pa je dodavanja Covida-19 na posao koji već rade relativno jednostavno. Štaviše, na svakog doktora imamo stotine patronažnih radnika. U poređenju sa doktorima i sestrama, patronažni radnici koštaju manje u pogledu obuke i plate, a i ostaju uglavnom u svojim državama. A kao članovima svojih zajednica, oni su poznati i vjeruje im se, što je ključno tokom epidemija.

Patronažni radnici su već uveliko uključeni u odgovor na Covid-19. U odsustvu testova, patronažni radnici koriste popis simptoma korona virusa kao osnovu za dijagnozu. Neke su agencije razvile aplikacije da podrže dijagnozu patronažnih radnika, praćenje stanja, pa čak i praćenje pacijentovih kontakata.

Gdje god patronažni radnici sarađuju sa liderima u zajednici, mnogo tog se može postići. Bezbrojni su primjeri gdje su takva partnerstva postigla naizgled nemoguće nakon katastrofa, pogotovo u državama kao što je Bangladeš, naviknutim na česte epidemije, poplave i ciklone.

Patronažni radnici mogu ustpostaviti spremnost na Covid-19, podižući svijest i odagnavši konfuziju; dogovarajući prostore za izolaciju i usluge podrške za ranjive i bolesne; osiguravajući sapun, dezinficijense, lijekove i hranu; pa čak i organizujući sigurne sahrane mrtvih.

Teorija i praksa

Patronažni radnici već uvode inovacije kako bi radili sigurno. U operacijama za koje znamo širom svijeta od Ugande do Afganistana, patronažni radnici iznalaze načine da rade i uglavnom drže distancu, što uključuje upotrebu megafona, telefona i rad preko posrednika. Uz prilagodbe, patronažni radnici mogu pružati redovne zdravstvene usluge dok podržavaju i potrebe oboljelih od Covida-19.

Patronažne radnike podržavaju drugi zdravstveni profesionalci, ponekad preko telefona, interneta i povremeno, kroz daljinsko dijagnosticiranje i liječenje. Patronažni radnici mogu obavijestiti bolnicu da li je osoba na koju se sumnja da je zaražena ozbiljno bolesna, a zauzvrat, bolnice mogu javiti jesu li u stanju primiti pacijente.

O razlici između teorije i prakse će biti obilje dokaza u narednim mjesecima. Imajući to na umu, mnogo se može postići ako se da prioritet primarnoj zdravstvenoj njezi nad bolnicama u borbi protiv korona virusa. Takve odluke ne treba gledati kao na druga najbolja rješenja za siromašne jer predstavljaju najbolje za prevenciju, suzbijanje i njegu.

Trebamo graditi na testiranim lokalnim snagama umjesto što pokušavamo imitirati skupe medicinske intervencije sa ograničenim i ponekad, nedokazanim izgledima za uspjeh.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera