Postao si tata, Kolinda časti
Tragičnu činjenicu da je broj stanovnika Hrvatske već pao ispod četiri milijuna i da bi ih za samo tridesetak godina ovim tempom moglo nestati još otprilike milijun, odnosno pravu pravcatu demografsku katastrofu nedavno nastale države koja upravo ulazi u fazu doslovnog nestajanja, njena predsjednica Kolinda Grabar Kitarović odabrala je kao lajtmotiv kampanje za vlastiti novi mandat.
A ako se karte ne poklope baš kako je zamišljeno i ako u tome doživi fijasko, sasvim sigurno neće joj loše doći u detroniziranju Andreja Plenkovića i osvajanju HDZ-a, pa posljedično i premijerske fotelje.
O tom scenariju već mjesecima naveliko bruje kuloari, povezujući ga s raznim pozadinskim procesima – od nadjačavanja struja u vladajućoj stranci do geostrateških odnosa i bitke za utjecaj između Amerike i Rusije, gdje je ona svrstana nešto bliže Kremlju. Kao, uostalom, i moćni hrvatski energetski lobi što ga čini ‘desno krilo’ HDZ-a, koje Plenkoviću rade o glavi, te navodno lijevi koalicijski partner HNS, koji ga na vlasti održava.
U cijelom tom kolopletu intriga, spletki i interesa pozicija predsjednice Republike najčešće je svedena na status ornamenta, kućne biljke koja ispunjava svoju svrhu dekorativnog detalja – ali kad se previše razmaše i razgrana, vrijeme je da ju se podšiša, kako bi pravi akteri imali slobodan i nesmetan prolaz.
U nešto više od tri godine mandata Kolinda Grabar Kitarović djelovala je mahom bespotrebno, što se posebno očitovalo u domaćoj realpolitici. Na vanjskom planu ostala je zapamćena jer je kao prva pokazala srednji prst Angeli Merkel po pitanju migranata, a nešto je metiljala i oko slabo artikulirane geopolitičke egzibicije nazvane ‘Inicijativa Baltik – Jadran’, no kod kuće je bila u principu suvišna. Izuzevši ceremonijalno paradiranje u obliku izmještanja svog ureda u sve kutke države i izgradnju imidža matere domovine, kad jednog dana napusti Pantovčak vjerojatno će se pamtiti još jedino činjenica da joj je privatnu proslavu rođendana organizirao nogometni boss i osuđeni odbjegli kriminalac Zdravo Mamić.
Mora se od nečega živjeti
No, eto, i Kolinda Grabar Kitarović od nečega treba živjeti, a izbori i eventualni obračun unutar HDZ-a su pred vratima, pa je došlo vrijeme za pokušaj mobilizacije opće javnosti. Izbor teme nije bio previše težak: na ‘ustašama i partizanima’ teško će profitirati, a sasvim sigurno neće proširiti svoj glasački bazen ni za jedan jedini glas. O ekonomiji predsjednica nema pojma, niti ju itko pita za mišljenje, a za eventualnu svađu sa susjedima promptno bi dobila po prstima od uvijek budnih ambasadora svjetskih sila. Malo opcija je preostalo, a demografija je jedna od njih – fikus s Pantovčaka ovdje će najlakše vitlati domoljubnim bodljama prema sve manje popularnoj Plenkovićevoj vladi, i to s ‘drugarskih’ nacionalnih pozicija, dok će istovremeno kod domoljubno osviještenih izazvati zabrinutost, a racionalne građane barem neće iritirati. Jer, da, nestajanje stanovništva Hrvatske doista jest ozbiljan problem.
Uostalom, upravo na toj temi HDZ je prije nekoliko godina poentirao u akciji skidanja ‘anacionalne’ SDP-ove vlasti, da bi po običaju iseljavanje i depopulacija pod njihovom palicom eskalirali još više.
Kolinda Grabar Kitarović posljednjih mjeseci jahala je na demografskim pitanjima, a kada je iz Plenkovićevog kruga odbijena teatralna zajednička sjednica vlade – uz komentar da se radi o ‘temi za jednokratnu upotrebu’ – odlučila je još malo povećati ulog. Nakon pustih mjeseci najava i zadirkivanja pomalo već sarkastične javnosti, posjela je novinare i u višesatnom monologu predstavila ono što je nazvala svojim prijedlogom demografskih mjera.
Radi se o cijelom nizu poteza, od konkretne financijske pomoći djeci i roditeljima, preko stambene i porezne politike, poticanja gospodarstva, reforme javne uprave i obrazovnog aparata, pa sve do ‘podučavanja mlađih generacija u emigraciji osnovama hrvatskog jezika’ i projekta kontroliranog useljavanja dramatično nedostajuće radne snage. Da ne govorimo i borbi protiv klijentelizma i korupcije, u stvarnosti najkonretnijim razlozima aktualnog masovnog iseljavanja i općeg dojma da se u slučaju Hrvatske radi o nefunkcionalnoj i ukrivo zasađenoj državi, gotovo pa propalom projektu.
A koliko košta budućnost?
Na prvi pogled sve izgleda dosta razumno, a čak se donekle može opravdati i evidentno prekoračenje predsjedničkih ovlasti jer bi se cijeli istup mogao podvesti pod ‘zaštitu opstojnosti države i nacionalnu sigurnost’, što stoji u opisu njenog radnog mjesta.
Problem je, dakako, u lovi, jer uvijek je vrlo jednostavno vitlati nezarađenim milijardama i iz komotne i blažene neodgovornosti docirati o nacionalnim interesima, a na pitanje o konkretnoj cijeni njene liste želja odgovarati s floskulom: ‘A koliko košta budućnost?’.
Košta točno onoliko koliko košta i njeno postizborno obećanje da će Hrvatska biti ‘jedna od najrazvijenih i najbogatijih država Europe i svijeta’ – dakle, ništa. Čista nula.
Kako to obično biva u Hrvatskoj politici, ako netko preko usta i prevali kakvu logičnu ideju, inicijativu ili projekt, to se u pravilu događa dok se nalazi na za to posve pogrešnoj i promašenoj poziciji. A kada ostvari svoje kratkoročne političke ambicije, iz istih usta dobit ćete tek gromoglasnu i kukavičku šutnju.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera