Postaju li djeca jeftina radna snaga

Gotovo svaki paragraf u Nacrtu zakona o dualnom obrazovanju je sporan, tvrde stručnjaci (Ustupljeno Al Jazeeri)

Da li će đaci srednjih stručnih škola u Srbiji uskoro postati najeftinija radna snaga ili će se uvođenjem dualnog obrazovanja “poboljšati potrebe tržišta rada” i smanjiti nezaposlenost mladih u zemlji? Radi li se o učenju kroz rad ili će novi eksperiment prosvetnih vlasti, zapravo, onemogućiti “strukovnim” srednjoškolcima dalje obrazovanje i prohodnost na fakultete?

Mnogo je pitanja i još više sumnji u ponuđena rešenja u Nacrtu zakona o dualnom obrazovanju – recimo, ko će i kako zaštiti decu od eksploatacije poslodavaca, mobinga i zloupotreba tokom prakse; kakva je perspektiva “dualnih školaraca” kad firme ili kompanije gde su odrađivali praksu, za polovinu minimalne plate zagarantovane ostalim radnicima, nisu dužne da ih zaposle; Vraća li se Srbija u period pre 19. veka kad je bio dozvoljen rad i eksploatacija maloletne dece?

‘Povucite zakon koji zloupotrebljava djecu’

Nakon stručne javne rasprave koju su organizovali predstavnici Pokreta slobodnih građana Saše Jankovića, zatražili su povlačenje Nacrta zakona o dualnom obrazovanju iz procedure, ocenjujući da je takav model “katastrofalan” i “na svaki način štetan po decu”.

U saopštenju Pokreta navodi se da je Nacrt zakona nemoguće popraviti, te je povlačenje iz procedure jedino rešenje.

Na javnoj diskusiji o Nacrtu, ocenjeno je da je problematičan sa stanovišta dečjih prava, kao i osnovnih ljudskih prava jer neke odredbe “ukazuju na mogućnost uvođenja prinudnog rada.

“Nacrt ne sprečava škole da ugovore potpisuju s poslodavcima koji krše odredbe radnog prava, odnosno ne isplaćuju zarade, ne uplaćuju doprinose ili su osuđivani zbog zlostavljanja i diskriminacije na radu i predložene odredbe isključivo su u interesu poslodavca”, upozorava se u saopštenju Pokreta.

Skoro svaki paragraf u Nacrtu zakona o dualnom obrazovanju je sporan i više nego diskutabilan, tvrde stručnjaci, a pokazala je to i nedavna javna rasprava. U beogradskoj opštini Vračar rasprava je najavljena kao poslednja uoči ulaska u završnu proceduru usvajanja ovog zakona. Iako se o njemu ne slažu ni struka, ni politika, država ga gura kao jedan od svojih strateških projekata čija bi primena trebalo da počne već od naredne godine – uprkos brojnim zahtevima da pod hitno bude povučen.

Protivnici dualnog zakona

Osim predstavnika zakonopisca i Ministarstva prosvete, gotovo da nije bilo učesnika koji nije zatražio povlačenje – od sindikalnih članova, uglednih profesora, roditeljskih udruženja, pa do velike grupe mladih koja se vrlo bučno protivila ideji dualnog obrazovanja na ponuđeni način.

“Znanje nije roba”, “Deca nisu jeftina radna snaga”, “Puna fabrika đaka, niotkuda vrata”, “Deci knjige, a ne prinudni rad”, “Stop ekpsloataciji dece”, “Povucite zakon odmah”…. Takve poruke ispisali su na transparentima mladi aktivisti kampanje “Ko krade rad” i grupe “Levog samita Srbije” koju čine studenti, radnički podmladak, omladina iz različitih sfera…

“Važno je glasno i jasno suprotstaviti se zakonima koji ne mare za javni interes i koji se jedino vode ostvarivanjem profita, ovom nacrtu npr. koji faktički predstavlja sistem prinudnog rada za decu koja ne mogu birati da li će tokom školovanja raditi ili ne, već eventualno kod kog poslodavca će raditi na praksi”, ističu aktivisti kampanje. Oni upozoravaju da bi se usvajanjem predloženog zakona, zapravo, privatnim kompanijama obezbedio sigurni priliv jeftine radne snage.

Učenik je plaćen po radnom satu – i to 50 odsto minimalne zarade po satu produktivnog rada, ali se i pored ove skandalozne cifre čak ne objašnjava ni šta se podrazumeva pod „produktivnim radom“, a to otvara vrata zloupotrebama – bez ikakve kontrole.

Takođe, radna nedelja učenika bila bi ograničena na 35 sati, što je zakonski maksimum za maloletnike u radnom odnosu i međunarodni standard maksimalnog korišćenja dečjeg rada.

To praktično znači da će đaci raditi puno radno vreme za 65 dinara po satu, odnosno uz platu od oko 9.000 dinara – ili oko 72 eura – za mesec dana rada?! Uz nametanje obaveza identičnih radu u radnom odnosu sa punim radnim vremenom, ali bez prava koji povlači ugovor o radu zaposlenih.

Đacima knjige, a ne prinudni rad

“Jeftina (dečja) radna snaga pogoršaće i položaj radnika koji će imati manje šansi za zapošljavanje. S druge strane, poslodavac nije dužan da nakon škole uposli učenike sa prakse, a lakše i isplativije mu je da uzme novu generaciju – tim pre, što će firme koje ih ‘obučavaju’ biti subvencionisane i privilegovane. Srbiji su trenutno najpotrebniji nekvalifikovani radnici što će teći da se ‘učenjem kroz rad’ kvalifikuju nekvalifikovani koji će raditi za sitne pare u kompanijama stranih investitora”, ukazuje Marko Miletić, aktivista kampanje “Ko krade rad”.

Reč je o manuelnim, prostim poslovima, koji se nauče za jedan ili nekoliko sati npr. namotavanje ili slaganje kablova, nošenje teških tereta, zavrtanje šrafova, šivenje cipela ili papuča…. Inače, (jednodnevnu) obuku novozaposlenih za ova zanimanja izvodi ili poslodavac ili instruktor kog određuje Privredna komora Srbije i daje mu licencu. Pritom, za taj pedagoški rad predviđen mu je kratak kurs – od 40 sati.

Marko Miletić dodaje da se svi slažu da bi donošenje zakona predstavljalo katastrofu za sve osim za one koji bi da zarađuju na osnovu potplaćenog dečjeg rada, te da je beskrupolozna borba za vlastiti privatni interes nešto što se, nažalost, od poslodavaca može i očekivati.

Ono što posebno brine i podstiče na otpor, smatra Miletić, je činjenica da je država koja bi trebalo da vodi računa o javnom interesu, ovim nacrtom ponovo stala u odbranu privatnog kapitala. Drugim rečima, sprovođenjem ovakve strategije država dobija jeftinu radnu snagu za strane investitore forsirajući zanate i ide naruku poslodavcima, nauštrb kvalitetnog obrazovanja. Tako sva deca nemaju iste šanse ni ravnopravnost, a nesumnjivo je produbljivanje socijalnih razlika.

Slični su stavovi i dr. Srbijanke Turajlić, penzionisane profesorice Elektrotehničkog fakulteta i pomoćnice ministra prosvete u vladi Zorana Đinđića 2001. godine.

Deci se, kaže, faktički uskraćuje pravo na jednakost u izboru obrazovanja sistemom školovanja u kome će mnoga deca biti osuđena na zanat. Strukovno obrazovanje mora imati svoj tercijalni nastavak jer je jasno da se poslovi pomeraju od srednjih ka visokom obrazovanju i da će manuelnih poslova biti sve manje odnosno da će ih u četvrtoj tehnološkoj revoluciji obavljati roboti, kaže Turajlić.

U zemljama koje imaju strukovno obrazovanje, objašnjava ona, deca mogu ići dalje na fakultete dok se iz ponuđenog Nacrta zakona o dualnom obrazovanju ne vidi šta našu decu čeka posle mature. Često se u prilog uvođenja ovog vida obrazovanja napominje upravo da je primenjen i u razvijenim državama i da tamo postiže zadovoljavajuće rezultate. Ali, kaže Turajlić, ako se prepisuje, onda treba valjano prepisati. U Nemačkoj, na čiji se model dualnog obrazovanja naši zakonopisci pozivaju (pored Austrije), učenici strukovnih škola zaštićeni su osim samim zakonom i potpisanim kolektivnim ugovorima i ostvaruju prava iz radnog odnosa, a o smanjivanju minimalca nema govora.

Kršenje principa ravnopravnosti

U našim uslovima dualno obrazovanje krši i ključni princip ravnopravnosti, jer uskraćuje deci pravo na jednakost i ravnopravnost u izboru obrazovanja. Iz nekadašnjeg sistema, u kojem je svako dete iz poslednjeg sela u Srbiji moglo da se školuje – od prvog razreda do fakulteta, sad pokušavaju da naprave sistem školovanja u kome će mnoga deca a priori biti osuđena na zanat”, kaže Turajlić.

Željko Veselinović iz Udruženih sindikata Srbije “Sloga”, uveren je da “ovakve zakone kreiraju i finansiraju strani krupni kapitalisti” kojima odgovara da za “najprljavije poslove koje neće da rade njihovi građani uposle tuđu, jeftinu radnu snagu. Zanimljivo je, veli on, da ta deca, iako će raditi poslove kao i njihove starije kolege, nemaju nikakvu zaštitu, pa ni pravo na učlanjenje ili organizovanje sindikata.

“I sam radim u fabrici i poznato mi je kakvim poniženjima mogu biti izloženi zaposleni radnici. Ne smem ni zamisliti šta će biti tek sa nezaštićenom decom? Znajući kako to ide, da li će učenici Građevinske škole ići kod nekog preduzimača i mešati malter za 10.000 dinara mesečno, što je klasično izrabljivanje? Inače, učenici prve godine strukovnih škola praksu imaju jedan dan nedeljno, druge godine dva, a u trećoj godini provode u kompaniji čak tri dana, a u školi samo dva.

‘Nisu dobro informisani’

U analizi Nacrta zakona o dualnom obrazovanju (Peščanik) profesor radnog prava na fakultetu “Union”, Mario Reljanović, pored ostalog, ukazuje da je potpuno nejasno zašto se “jednom nedržavnom subjektu daje ovlašćenje da proverava ispunjenost uslova za rad dece kod poslodavca, kao i za izdavanje licence za instruktore kod poslodavca. Jer, upravo to se predviđa Nacrtom zakona, gde je Privredna komora Srbije (PKS) zadužena da se stara o primeni zakona u odnosu na pomenute segmente.

“Ovo ne samo da je neuobičajeno rešenje, već je potpuno neverovatno da se ne predviđa ni nadzor nad primenom ovlašćenja koja su PKS data. A ovlašćenja PKS idu tako daleko da Komora čak i bira članove komisije za polaganje završnog i maturskog ispita, naravno iz redova poslodavaca”, navodi Reljanović

Na pitanje kako komentariše najčešće primedbe da bi se uvođenjem dualnog obrazovanja sa ponuđenim rešenjima uvela eksploatacija dece i jeftine radne snage kao i zbog čega je glavna institucija za sprovođenje zakonskih rešenja PKS, a ne Ministarstvo prosvete, Gabrijela Grujić, savetnica ministra prosvete za dualno obrazovanje kaže da “ jeftina radna snaga” proizilazi iz sistema koji mladima u većini slučajeva nakon obrazovanja ne obezbeđuje kvalitet kompetencija već samo diploma.

Broj nezaposlenih mladih ljudi koji se nalaze u podacima Nacionalne službe za zapošljavanje, dodaje naša sagovornica, upravo govori u prilog tome da je uvođenje dualnog i preduzetničkog obrazovanja najvažniji zadatak reforme obrazovanja. Učenik koji za vreme svog formalnog školovanja u saradnji između škole i kompanije učestvuje u učenju kroz rad u trajanju od dva ili tri dana nedeljno i za to vreme uspešno ostvari sve nastavne jedinice predviđene planom i programom, stiče visok nivo kvaliteta obrazovanja i obučenosti za rad, savladanost više veština koje inovirani dualni profili predviđaju, svakako predstavlja veoma profesionalnu “radnu snagu” i kao takvu i materijalno visoko nagrađenu.

Gabrijela Grujić tvrdi da učenici koji prođu dualni sistem obrazovanja stiču kvalitetne kompetencije usklađene sa potrebama tržišta rada i mogu se odmah nakon školovanja zaposliti i biti i materijalno nagrađeni.

Što se tiče nadležnosti PKS u ovoj obrazovnoj oblasti, ona konstatuje, da je reč o “instituciji koja sublimira sve kompanije koje posluju u Srbiji i kada je učenje kroz rad mladih u kompanijama u pitanju predstavlja partnera, a “ne isključuje se ni mogućnost povezivanja sa drugim reprezentativnim organizacijama koje žele unaprediti sistem srednjeg stručnog obrazovanja”.

Grujić negira da postoji veliki otpor zakonu, posebno među mladima, iako tokom javne rasprave skoro niko od učesnika “sa strane” nije bio za predložena rešenja.

“Ne postoji veliki otpor Nacrtu zakona o dualnom obrazovanju. Na javnoj raspravi je bila jedna grupica mladih ljudi koji su izneli svoje mišljenje o Nacrtu, pri čemu uopšte nisu bili konstruktivni i spremni za dijalog. Verujem da nisu bili dovoljno informisani o Nacrtu zakona i prednostima koje nudi dualno obrazovanje. Od početka rada na dualnom obrazovanju bilo je mnogo konferencija, sastanaka sa mladim ljudima koji su podržali ovakav vid obrazovanja i u njemu prepoznali dobrobiti koji iz ove vrste obrazovanja proizilaze.

Oni su dualno obrazovanje prepoznali kao obrazovanje koje im nudi kompetencije, lakšu i bržu tranziciju ka svetu rada nakon formalnog školovanja, ali i mogućnost nastavka školovanja. Ministarstvo će uvažiti sve konstruktivne kritike iz javne rasprave kao i komentare u elektronskoj formi. Oni će nam pomoći da taj zakon učinimo kvalitetnijim. Zakon će obezbediti kvalitet, održivost ovog vida srednjeg stručnog obrazovanja i u prvi plan staviti dete i učenje kroz radi radi sticanja kompetencija”, kaže Grujić.

Da li će učenje kroz rad, kako dualno obrazovanje nazivaju njegovi idejni tvorci, stvarno omogućiti deci “kompetencije” ili je reč o nečemu mnogo prizemnijem- prilagođavanju surovim pravilima poslovanja u Srbiji, gde je poslodavac i “Bog i batina”? Sudeći po rečima jednog maturanta Srednje elektrotehničke škole, koji je sa govornice upitao zakonopisce znaju li koliko je i zašto mladih otišlo i koliko će ih još otići iz zemlje, nečija statistika niti prognoze ne valjaju. Zato je, valjda, ovaj mladi čovek za kraj postavio još dva jednostavna pitanja: “Zašto terate ribice iz akvarijuma da se penju na drvo?” I drugo: “Kako vas nije sramota?”

Izvor: Al Jazeera