Poslovni ambijent u BiH najgori u Evropi: Zašto se ignorišu preporuke

Izbori se ne dobijaju na ekonomskim temama i to je ključni razlog zbog kojeg nema poboljšanja poslovnog ambijenta u BiH, kaže Saša Grabovac, izvršni direktor Udruženja ekonomista Republike Srpske, a povodom izvještaja Evropske komisije u kojem se navodi da je poslovni ambijent u Bosni i Hercegovini najgori u Evropi.

Iz EK-a su upozorili da Ekonomski program reformi BiH za period 2017 – 2019. ne sadrži plan strukturalnih reformi s koherentnom strategijom za cijelu zemlju, a procjene i preporuke Komisije iz prošle godine su uglavnom izignorirane.

U izvještaju se navodi da je BiH s udjelom od 34 posto bruto domaćeg proizvoda u 2015. u odnosu na 98 posto prije rata jedna od najmanje integriranih ekonomija u regionu.

Posebno brine, kako se navodi, gubitak konkurentnosti zbog zastarjelih tehnologija, fragmentiranog unutrašnjeg tržišta, netarifnih trgovinskih barijera poput kompliciranih procedura za izvoz, nedostatka koordinirane kontrole na graničnim prelazima, slabe granične infrastrukture i nedostatka ciljanih mjera za zadovoljavanje evropskih sanitarnih i fitosanitarnih standarda.

Zadiranje u nečije interese

Konstatirano je da BiH nema ni adekvatne politike kojima bi planirala razvoj, a tome posebno doprinose loši statistički podaci i zastarjele računovodstvene prakse.

Prioriteti Evropske komisije

Iz Direkcije za ekonomsko planiranje BiH (DEP) su nam kazali da Evropska komisija posljednjih godina insistira i najveći prioritet daje tome da dokument Programa ekonomskih reformi (ERP) bude „countrywide“ tj. da se u dijagnosticiranju razvojnih prepreka zauzme cijelodržavni pristup.

“Sukladno ustavnom uređenju veliki broj nadležnosti nalazi se na entitetskim vladama,  samim time je od izuzetne važnosti da se sve razine vlasti uključe u strukturne reforme. Uzimajući ovu preporuku EK u obzir, Direkcija za ekonomsko planiranje Vijeća ministara BiH ojačala je koordinaciju, što je prepoznato i u assesmentu Europske komisije. Pored toga je postignut napredak, u odnosu na prethodne programe, u zajedničkim mjerama koje sprovode entiteti i država (10 zajedničkih mjera)“, istakli su iz DEP-a.

“Ne samo da se ne implementiraju preporuke Evropske komisije za poboljšanje poslovnog ambijenta, nego se, što je meni puno relevantnije, ne uzima u obzir ‘bijela knjiga’ Savjeta stranih investitora u kojoj oni koji ulažu kažu što treba promijeniti. Neću ništa revolucionarno reći kada je u pitanje neprimjenjivanje tih savjeta. Razlozi su u složenosti državnog uređenja, razne političke igre. Ako usvojite neka nova pravila ili propise, direktno zadirete u nečije interese. Ima dosta i indolentnosti i neznanja“, kaže Grabovac.

Činjenica je, kaže profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Aziz Šunje, da su procjene i preporuke Evropske komisije koje se odnosne na ekonomski program reformi u BiH iz prošle godine uglavnom ignorirane.

“Postoji tzv. Doing business report. Taj izvještaj mjeri kvalitet poslovnog ambijenta. Po metodologiji tog izvještaja mi smo tu gdje jesmo (po tom izvještaju BiH je 83. od 190 zemalja navedenih na listi po težini poslovanja)“, navodi Šunje.

Taj izvještaj, kaže on bi trebao biti neka mapa puta kojeg bi vlade u BiH trebale primijeniti.

“Neki od elemenata su vrijeme koliko je potrebno da se registrira biznis ili vrijeme za dobijanje dozvola. Također je i Svjetski ekonomski forum razvio metodologiju kojom se mjeri konkurentnost i ona bi također mogla biti mapa za BiH što se tiče tog segmenta. Mi imamo čiste alate u rukama koje samo treba primijeniti na liniji podizanja poslovne efikasnosti i konkurentnosti.“

Nedostatak vizije

Smatra da vlade u BiH nemaju viziju i političku spremnost da se uhvate u koštac sa ključnim problemima.

“Ne postoji spremnost da se sprovode radikalne reforme. Prije svega se to odnosi na javnu upravu i rezanje javne potrošnje. Po meni je vrlo bitno pitanje privatizacije državnih preduzeća koja su pod potpunom kontrolom političkih partija. FBiH, primjerice, ima još negdje osam milijardi konvertibilnih maraka (četiri milijarde eura) neprivatiziranog kapitala i još uvijek je većinski vlasnik više od 40 preduzeća“, smatra on.

Iz Agencije za unapređenje stranih investicija u Bosni i Hercegovini (FIPA) kažu da je osnovni preduvjet za privlačenje stranih investitora u jednu zemlje politička stabilnost, a “o tome koliko smo politički stabilno područje govori sam priliv stranih ulaganja u BiH koji je svake godine sve niži i niži“.

“Općepoznato je da strana ulaganja ne dolaze u politički turbulentna područja, a mi se kao čudimo što su nam strana ulaganja u padu“, navode iz FIPA-e.

Kažu da se primjedbe stranih investitora odnose na dugotrajne procedure za izdavanje PDV broja, građevinske dozvole, radne i dozvole za privremeni boravak za strane radnike i poreze, problem sporosti sudova kod naplate potraživanja, prevelika fiskalna i parafiskalna davanja, nametnuta obaveza revizije finansijskih izvještaja za velika i srednja poduzeća (jedan takav izvještaj plaća se obično 1,5 hiljada eura pa do pet hiljada eura, a u praksi, “ti revizorski izvještaji nikome i ničemu ne služe“), nedovoljne subvencije za energiju dobivenu iz obnovljivih izvora, neusklađena zakonska legislativa, često, međusobno i suprostavljena, izmjena zakonske regulative, odsustvo značajnijih poticaja za strane ulagače, diskriminacija stranih ulagača pri dodijeli poticaja, parafiskalni nameti, itd.

Ističu da postepeno, ali veoma sporo, popravljaju situaciju, a da je ona različita u svakoj općini.

“Postoji nekoliko općina u BiH u kojima investitor završava sve tehničke obaveze vrlo brzo, s druge strane, pojedine općine znatno kasne u tom procesu. Recimo, izdavanje građevinskih dozvola je veliki problem, jer presporo traju procedure. U zemljama regiona dozvole se mogu dobiti za tri dana, a kod nas se čeka mjesecima. Također, imali smo problem i sa Upravom za indirektno oporezivanje BiH, jer se prilikom registracije firme čekalo 35 dana na izdavanje dozvole PDV broja, bez kojeg se to ne može uraditi“, ističu iz FIPA-e.

Pozitivni primjeri

FIPA pomaže investitorima tako što ih prati kroz realizaciju investicije i ukoliko se pojavi neki problem na tom putu, intervenira kako bi se zastoj otklonio. Također, organizira sastanke sa nadležnim institucijama u BiH da se zajednički razmotre problemi i ubrza proces otklanjanja prepreka.

“Određene prepreke se mogu vrlo brzo otkloniti, međutim nekada se suočavamo sa preprekama koje se odnose na sistemsko rješavanje problema, što zahtijeva mnogo više vremena. Agencija nema ovlasti da donosi zakone niti da naredi nekome šta treba da radi. FIPA nailazi na razumijevanje svih nadležnih organa i ministarstava i izlaze nam u susret. Takođe, zadovoljni smo radom sudova. Kada investitor ima određeni spor, mi od suda zatražimo da to pitanje riješi što prije, zbog bržeg ulaska novca i bržeg starta investicije. Od suda dobijemo odgovor da je predmet stavljen u prioritete i da će vrlo brzo biti riješen“.

FIPA je u 2016. predložila 41 mjeru za unapređenje poslovnog ambijenta u BiH koja je poslana Vijeću ministara BiH radi analize i usvajanja, a očekuju da će Vijeće ministara BiH uputiti te mjere nadležnim organima radi njihove implementacije.

Mnogo bi im, navode, značilo da svi izvrše ono što FIPA traži, a “tražimo što brže djelovanje, usaglašavanje pojedinih zakona i više truda kako bi investicije brže dolazile“.

Bez obzira na poslovni ambijent u BiH koji nužno treba mijenjati, kaže Saša Grabovac, u toj zemlji postoje subjekti koji uspješno posluju.

“Postoje opštine poput Goražda, Tešnja, Kotor Varoši, Dervente, Gračanice… koje su uprkos svim ovim problemima uspjele da nešto urade. Primjerice, poslovna klima u Tešnju je možda ista kao u nekoj opštini koja se nalazi u blizini, a razlike u ekonomskom razvoju su ogromne. Ono što je presudno jesete ta dobra sinergija i osjećaj rukovodečih ljudi u lokalnim zajednicama. Ti investitori su obično neki ljudi koji su stekli novac u inostranstvu pa se vraćaju u svoj kraj. Oni imaju neke druge interese, ne isključivo i samo ekonomske“, ističe Grabovac.

Kao možda najspecifičniji navodi Goražde “gdje nema autoputa, aerodroma i neke Bog zna kakve IT infrastrukture, ali se izuzetno razvija”.

Izvor: Al Jazeera