Posljednji čin Mostarskog teatra mladih: Krivi zbog nepodijeljenosti

Mostarski teatar mladih realizira oko 300 predstava godišnje (MTM)

Glavni akter drame nemoćno posrće pred neprijateljem. Nadljudskom energijom se pokušava oduprijeti još jednom naletu zla, izvlačeći iz sebe posljednje atome snage u borbi za goli život.

Tragedije nalažu da je naš nadjačani junak osuđen da hrabro posrne u borbi za pravdu i istinu, borbi u kojoj se pobjednik obično unaprijed zna, u posljednjem činu drame koji će dio posjetilaca teatra ispratiti sa suzama u očima.

Ovaj imaginarni scenario ne odvija se na sceni, već bi mogao biti ishod drame čiji je glavni akter upravo pozorište – Mostarski teatar mladih, institucija koja se zbog finansijskih problema nalazi pred gašenjem, i to u gradu koji pretenduje da postane evropska prijestolnica kulture. Kuriozitet je to kojem je nemoguće dati ime.

Kako se to uopšte desilo?

‘Smetali smo stavovima i opredjeljenjem’

Po nelogici koja stanuje ponajprije u Bosni i Hercegovini, Mostarski teatar mladih suočen je sa nedostatkom novca, kao i mnoge druge kulturne institucije u državi u kojoj para nema ni za šta što ima predznak umjetnosti. I opet, prste je umiješala politika, kojoj je, kako navodi redatelj i osnivača Teatra daleke 1974. godine, Sead Đulić, zasmetalo to što je Teatar, za razliku od gotovo svega u Mostaru – nepodijeljen.

Kako Đulić kaže u razgovoru za Al Jazeeru, problemi su se počeli javljati 2011. godine.

Odgojili glumce, političare, liječnike, novinare…

Mostarski teatar mladih je jedna od najvažnijih umjetničkih organizacija za mlade u Bosni i Hercegovini.

Osnovan je 1974. godine kao prvi teatar za mlade u Mostaru i tokom 38 godina je obrazovao i probudio strast prema teatru u hiljadama mladih.

U Mostarskom teatru mladih podržavamo, podučavamo i prikazujemo rad sjajnih izvođača, djece i omladine od devet do 25 godina iz Mostara i njegove okoline. Njegujemo umjetnički, intelektualni i individualni razvoj djece i omladine kroz dramski odgoj, mogućnosti javne igre i doživljaj živog teatra.

Među nekadašnjim članovima naših dječijih i omladinskih grupa koji su odabrali glumačku i teatarsku karijeru u zemlji i svijetu su Tea Alagić , Belma Lizde – Kurt, Haris Rešić, Snježana Martinović, Nebojša Kundačina, Damir Markovina, Marijana Mikulić, Tanja Miletić Oručević i mnogi drugi. Bivši članovi Mostarskog teatra mladih danas su također ugledni političari, privrednici, liječnici, novinari, pravnici i drugi stručnjaci u cijelome svijetu.

„Tada je počela jedna, da tako kažem, ružna hajka na Teatar od strane Gradske uprave, jer smo im smetali svojim stavovima, opredjeljenjem. Jednostavno, nismo pristajali na priču o podijeljenosti u gradu u kojem sve mora biti duplo“, kaže Đulić.

Kako tvrdi, Mostarski teatar mladih je do 2006. godine bio nezavistan, a onda je pristao postati javna ustanova, kojoj je Grad preuzeo osnivačka prava. No, nije trebalo mnogo vremena da stvari počnu ići u neželjenom smjeru.

„Kada ste javna ustanova, onda ste podložni Zakonu o pozorišnoj djelatnosti. Međutim, Grad nije poštovao svoje obaveze. Počelo je sa nekih 2.500 eura mjesečno, ali se ta suma smanjivala, što nas je dovelo u situaciju da smo mogli podnijeti da imamo svega šest glumaca, a o realizaciji novih predstava nismo mogli niti razmišljati. Uskoro su nas podveli pod opšti Zakon o ustanovama, mene su smijenili, a sekretaricu postavili za direktora, da bi poslije toga mi svi dobili otkaze“, priča Đulić.

Poslije toga, kako navodi, Teatar se vratio u nezavisne, ali izuzetno nemirne vode, koje prijete da ga potope.

„Pokrali su nam imovinu i uzeli prostor, a mi smo praktično ostali na ulici. Iznajmili smo prostor, uložili što smo mogli uložiti, snalazili se i napravili malu scenu u prostoru u kojem plaćamo kiriju. Jedini smo ovakav kolektiv u gradu koji je prisiljen plaćati kiriju, a upravo smo zbog nje danas i došli u ovako lošu situaciju, jer je novca na tržištu sve manje“, navodi Đulić.

Priča je došla do samog zapleta. Mostarskom teatru mladih došla je obavijest u kojem je dobio rok da napusti prostor zbog „neplaćanja kirije“.

‘Sedam ljudi, sedam nacija’

„Ja i dalje mislim da se to na kraju neće dogoditi i da će Grad, na kraju, ipak shvatiti grešku. Jedino što želimo je da nam se riješi problem kirije, a za ostalo ćemo se pobrinuti mi sami“, kaže Đulić, koji podsjeća na to da je pozorište čak i u ratnom periodu imalo manje problema:

Smrt pozorišta u kandidatu za evropsku prijestolnicu kulture?!

On, ipak, izražava nadu da će Teatar izbjeći najgori scenario:

„Bilo bi zaista nevjerovatno da se u jednom gradu koji želi postati kulturna prijestolnica Evrope desi gašenje jednog pozorišta, što je dodatni razlog što se nadam promjeni situacije. Kako bi to izgledalo u očima svijeta. Mi smo pozorište koje ima kontakte i veze u inostranstvu, dok u isto vrijeme, građani Mostara, ali i Mostarci širom svijeta organizuju akcije kojima se poziva na hitno rješenje našeg problema“.

„Bili smo tamo gdje smo bili, u jedno mpodijeljenom gradu. No, i tada, bili smo, da tako kažem, raznovrsni. Imali smo i Emanuela i Sinišu i, spletom okolnosti, dosta Bošnjaka, jer je situacija u gradu bila takva. No, nikome nije nedostajala niti dlaka s glave. Ali poslije rata, sve se promijenilo, jer je grad podijeljen, a mi nismo. Sada, ima nas sedam i, koliko je god teško povjerovati u to, radi se o sedam različitih nacionalnosti. Drugi je problem, naš društveni angažman, koji ne bira teme. Jednostavno, ne uklapamo se u politički okvir koji vlada u Hercegovini, zbog čega su nas iz Gradske uprave u saopštenjima nazivali kriminalcima, lažovima, lopovima“, rekao je Đulić.

Šta ako se problem ne riješi?

„Nećemo dati da se Teatar ugasi. Izaći ćemo iz sadašnjeg prostora, ali scenu nam neće uzeti. Teatar će nastaviti s radom, pa makar u dnevnim boravcima i parkovima, dok se ne snađemo za dalje. Bit ćemo, naravno, skromni. Nećemo imati novu produkciju, ali imamo 10-12 predstava koje ćemo nastaviti igrati“, kaže Đulić.

Izvor: Al Jazeera