Posao preko veze i talas otkaza

Piše: Merita Arslani

Gotovo 400.000 ljudi u Hrvatskoj radi u tvrtkama kojima upravlja država, dok je u privatnom sektoru zaposleno blizu milijun ljudi, pa stoga i ne čudi najnovija najava ministra financija Slavka Linića kako će se u narednih godinu dana iz javnog sektora otpustiti 20.000 ljudi.

Najave kako će se smanjiti broj zaposlenih u državnom sektoru nisu neka novost, no sve su najave do sada ostale bez rezultata. Ne samo da se broj zaposlenih u divovskoj državnoj administraciji nije smanjio, već se proteklih godina prilično i povećao.

No, čini se da je hrvatska Vlada ovaj put odlučna u namjeri da “očisti” urede javne uprave. Većina sindikata je, naravno, protiv otpuštanja, iako je svima jasno da će bez otkaza javni sektor postati još veći teret za porezne obveznike koji jedva dišu od raznih nameta, poreza i ostalih davanja.

S druge, pak, strane su i sindikati kojima je posve jasno da otkaza mora biti, ali i nude vrlo suvisla rješenja kako se riješiti viška zaposlenih.
Jedan od njih je sindikat zaposlenih u zdravstvu, u kojem jako dobro znaju gdje je najveći problem.

‘Gledači kroz prozor’

“Prije tri i pol godine dobili smo službeni podatak od HZZO-a [Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje] da je u zdravstvenom sustavu za vrijeme mandata bivše Vlade zaposleno osam tisuća ljudi. Ti ljudi su zaposleni bez odobrenja Ministarstva, bez natječaja i nisu zdravstveni djelatnici”, kazala je Spomenka Avberšek, predsjednica Sindikata u zdravstvu.

“Još tada sam upozorila da je nedopustivo da se u sustav koji grca u dugovima primi osam tisuća ljudi preko veze, bilo političke, rodbinske ili neke druge. To su ljudi za koje su izmišljena radna mjesta, njih je trebalo negdje uhljebiti i dobili su posao u zdravstvu. Oni nemaju što raditi, ja ih zovem ‘gledači kroz prozor’, jer je to doslovce ono što oni rade svaki dan.”

Policije nema dovoljno, vojske također, ali se zato u međuvremenu brojka birokrata povećala kao nikad prije. 

Avberšek kaže kako je jedino rješenje u zdravstvenom sektoru otkazivanje ugovora o radu upravo takvima.
“Vlada od HZZO-a može dobiti točan popis imena ljudi koji su primljeni preko veze i nadam se da na njihova imena neće zažmiriti. Ne vidim nikakvog smisla da se šalju u mirovinu ljudi koji znaju i mogu raditi ili da im se da otkaz, kad imamo osam tisuća ljudi koji ne rade ništa. Ti ljudi nam ne trebaju, ali nam trebaju zdravstveni djelatnici koji rade već 40 godina”, dodaje Avberšek.

Ostali sindikati nisu toliko skloni ideji da sami pokušaju ponuditi sličan prijedlog, iako su u gotovo svim sektorima na razne pozicije zapošljavani ljudi po sličnom principu kao u zdravstvu.

To potvrđuju neki zaposleni u policiji i vojsci, koji navode kako po uredima sjede ljudi za koje već godinama nije jasno što rade, dok je na terenu situacija katastrofalna. Policije nema dovoljno, vojske također, ali se zato u međuvremenu brojka birokrata povećala kao nikad prije. 

Međutim, iako su otkazi nešto što očito čeka mnoge u javnom sektoru i što je teško izbjeći, što će to u konačnici značiti za one koji dobiju otkaz, ali i za državu koja se na taj način pokušava riješiti viška zaposlenih i što je još važnije, nešto uštedjeti?

“Dojam je da u cijeloj Vladi jedino ministar financija Slavko Linić zna točno što radi i kojim smjerom ide”,  kaže Tina Lakić, kolumnistica i urednica portala Danas.hr.

“Linićeva politika štednje nužno je zlo u situaciji u kojoj se nalazi država i njezina blagajna. Potpuno je jasno da je najavljenih 20.000 otkaza (preciznije rečeno, umirovljenja i otkaza) nešto što se već odavno trebalo dogoditi u golemom birokratskom sustavu države. Linić je onaj koji će morati zagristi tu kiselu jabuku. Veći problem od tih otkaza je činjenica da ti ljudi nemaju nikakvu šansu naći novi posao, jer novih poslova u Hrvatskoj nema i jednom kada dobijete otkaz, pronalazak novog posla je ravan zgoditku na lutriji.”

Nezaposlenost – najveća prepreka

Ogromna nezaposlenost koja je trenutno u Hrvatkoj dosegla rekordne brojke, a koje su pokazale tragičnu istinu od preko 300.000 nezaposlenih, bit će najveća prepreka koju će morati preskočiti oni koji će nakon čistke morati na burzu rada.

Otežavajuća okolnost za njih bit će i njihove godine, s obzirom na to da se većina koja će ostati bez posla približava kritičnoj brojci od 50 godina života. To je dobna skupina za koju je uz sve moguće kvalifikacije, iskustvo i obrazovanje nemoguće pronaći novi posao.

Plaće u privatnom sektoru su gotovo za 1.000 kuna (134 eura) manje nego u javnom, a ne treba spominjati da većina radnika zaposlenih u privatnim tvrtkama ne mogu računati na razne beneficije koje imaju njihove kolege u javnom sektoru.

Rekordna nezaposlenost samo je još jedan u nizu pokazatelja da dobar dio Hrvata živi teže nego prije. Iako prema informacijama sindikata prosječna plaća iznosi blizu 5500 kuna (737 eura), većina građana se ne može pohvaliti da ima takva primanja. Veliki dio radi barem za tisuću kuna manje, dok mnogi i za dvostruko manju plaću.

Prosječna plaća uglavnom se odnosi na Zagreb, u kojem živi 40 posto ukupnog zaposlenog stanovništva, dok je u svim ostalim dijelovima Hrvatske taj prosjek puno niži.

U Splitskoj županiji, koja je odmah iza Zagreba, prosječna plaća iznosi 1.500 kuna (200 eura) manje, a otprilike ista prosječna plaća kao u Splitu je u Dubrovniku i u Istri.

Zatim slijedi Zadarska županija u kojoj je prosječna plaća niža za nešto više od 1.500 kuna (200 eura), koliko iznosi i u Šibenskoj županiji. Najgora je situacija u Slavoniji, koja za zagrebačkim plaćama zaostaje za skoro 2.500 kuna (335 eura).

Plaće u privatnom sektoru su gotovo za 1.000 kuna (134 eura) manje nego u javnom, a ne treba spominjati da većina radnika zaposlenih u privatnim tvrtkama ne mogu računati na razne beneficije koje imaju njihove kolege – božićnice, regresi, naknade za odvojeni život i čitav niz olakšica koje privatni sektor nije vidio već godinama.

Ono što je gore od niskih primanja je da se za iste novce svaki mjesec može kupiti sve manje. Poskupljenja su neizbježna, a s njima i smanjena potrošnja građana koji već pet mjeseci troše manje nego ranije.

U prosjeku se troši pet posto manje nego na početku godine, što najviše osjeća trgovački sektor.
I tako nezaposlenost raste, plaće padaju, a mjere štednje kao da nisu polučile nikakav rezultat, barem ne do sada.

“Nije problem u politici štednje Slavka Linića, već u činjenici da ostali u Vladi ne uspijevaju održati korak s njim, odnosno rade jako loše posao za koji su dobili mandat. Tu, prije svega, mislim na ministra gospodarstva ili prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića, koji je pokazao da ne zna privući investitore i pokrenuti investicijski ciklus”, kaže Lakić.

“Da je on uspio napraviti ono što je pretjerano samouvjereno obećavao najavljujući i svoju ostavku ako to ne ostvari, danas bi imali situaciju da se gubitak radnih mjesta kompenzira otvaranjem novih.”

“Na njegovom mjestu treba biti osoba koja u Hrvatsku zna dovući novac i shvati li to premijer i smogne li političke snage maknuti Čačića s pozicije ministra gospodarstva, te na nju postaviti nekog sposobnijeg, politika štednje neće imati katastrofalne posljedice. No, ne napravi li to i izostanu li investicije koje bi otvorile nova radna mjesta i podigle standard građanima sama štednja mogla bi završiti kobno. Kada nitko ne troši, nema potrebe ni za proizvodnjom niti za uslugama. Ne treba biti isuviše mudar da bi se shvatilo kuda to u konačnici vodi”, zaključuje Lakić.

Izvor: Al Jazeera